Krateći vrijeme dok njegov supernegativac Deathstroke, predstavljen 2017. u "Ligi pravde", ne dobije veću ulogu u nekom visokobudžetnom DC-jevom blockbusteru, Joe Manganiello je prošle godine postao superheroj u malom nezavisnom američkom filmu "Smrtni neprijatelj" ("Archenemy").
Zanimljivo, prstom sudbine, "Smrtni neprijatelj" se premijerno pojavio na hrvatskom "online" videotržištu istovremeno s premijerom redateljske verzije spektakla "Justice League" Zacka Snydera na HBO GO u kojoj je Manganiellov Deathstroke dobio mrvicu veću minutažu i neposredno upravo inicirao internetsku fanovsku kampanju da lik dobije vlastiti film ili seriju.
U "online" videotekama Manganiello kao Max Fist, na HBO-u kao Deathstroke. Dva pola stripovskog lika, superjunak-pozitivac i supernegativac.
Bio je red da Manganiello postane superheroj nakon što je u ulozi "bullyja" Flasha Thompsona, tlačitelja Petera Parkera, promatrao superherojstvo Čovjeka-pauka koji ga je prebio u "Spider-Manu".
Bio je i red da, onako mišićav i kršan u stilu Jasona Momoe, na taj način dobije glavnu akcijsku ulogu, a ne sporedne kao u "Sabotaži" i "Rampageu" te da ga napokon šira publika ne pamti samo kao dečka Sofije Vergare. Premda, "Archenemy" baš i nije superjunački akcijski film, niti Manganiello izgleda kao superjunak, s alkoholnim zadahom, onako masnom kosom, odjeven u poludronjke.
Ili, ako on to jest, onda je nešto kao "antisupermanovski" Hancock iz istoimenog blockbustera Petera Berga s Willom Smithom. "Nekoć sam bio superheroj", u "voiceoveru" pripovijeda Max kako se "uhvatio za prvu stvarnost koju je mogao" i "probio" do ove naše zemaljske da bi spasio Krom, svoj matični grad/planet u drugoj dimenziji.
Maštovita stripovska animacija oslikava njegove riječi u boji magente (dobiva se miješanjem crvene i plave) koja podcrtava natpis s plakata "Smrtnog neprijatelja" da je ovo film producenata recentnih kultova oslikanih neonskim, magentnim koloritom – "Mandy" i "Color Out Of Space" s Nicolasom Cageeom, glumcem koji je bio razmatran za ulogu Fista.
Kad nastupi "rez", selimo se iz stripovske fantazije u zbilju i Max se nalazi u baru, pričajući barmenu i okupljenima priču u zamjenu za besplatan viski. "Još imaš supermoći? Da popiješ viski i ne platiš", sprdaju ga posjetitelji kafića. Je li on stvarno superjunak iz "druge dimenzije" kojemu je "kozmička krv" davala moć ili nitko i ništa, beskućnik s bujnom maštom, odnosno "shizofrenik koji živi pod mostom"?
Pitanje u filmu "Archenemy" ne dobiva odmah odgovor, pače Maxova priča o superjunaštvu izaziva dvojbu kad, primjerice, prizna "ovdje bi se krivim korakom zabio u tlo" ili šmrkne kristalni amfetamin da se nabrije prije borbe. Ipak, Maxu će povjerovati tamnoputi tinejdžer Hamster (Skylan Brooks).
Hamster "oživljava priče", drugim riječima ima spisateljske ambicije, a "superheroj" će mu dobro doći, makar i nemao moći, kad njegova sestra Indigo (Zolee Griggs) upadne u frku s lokalnim gangsterima/dilerima koji bi mogli biti glavni negativci do pojave superjunakova "smrtnog neprijatelja" iz naslova filma "Archenemy".
Gledatelj je i dalje nepovjerljiv, ali u tome i jest kvaka "Smrtnog neprijatelja" koji se prati sa zanimanjem u očekivanju odgovora i daje prilično interesantan, premda ne uvijek ravnomjeran, dramski pa i satirički pogled na superheroje, drukčiji od trenutno svega što se snima u visokoproračunskoj blockbusterskoj produkciji.
"Smrtni neprijatelj" je u rodu s realističnijim i ciničnijim filmovima o superherojima kao što su "Kick-Ass", "Hancock" i "American Hero", a u najboljim segmentima prošaran je neonskom stripovskom kreativnošću briljantnog animiranog filma "Spider-Man: Novi svijet", unatoč niskom budžetu.
U nedostatku većeg proračuna redatelj Adam Egypt Mortimer koristi "normalnu" animaciju nalik stripovskoj umjesto računalne, tj. CGI-ja, i to za "Archenemy" djeluje kao osvježenje. Raspoloženi, dobro izabrani Manganiello trebao bi se nadati i repriziranju uloge Maxa u potencijalnom nastavku "Smrtnog neprijatelja", ne samo Deathstrokea u DC-jevim spektaklima.