StoryEditorOCM
Film & TVCINEMARK U KINU

‘Puls grada‘: Bolnička kola na kraju grada

Piše Marko Njegić
22. svibnja 2024. - 18:43

Pulsiranje crvenog svjetla rotirke ambulantnih kola početna je i dominantna slika filma “Puls grada” (“Asphalt City”) francuskog redatelja s newyorškom adresom Jean-Stéphanea Sauvairea, a zavijanje sirene hitne pomoći njegov prepoznatljiv zvuk odmah od prve scene.

Usred intervencije film i kreće, predstavljajući mladog novaka newyorške hitne medicinske službe Ollieja Crossa (Tye Sheridan) kako pruža pomoć žrtvi pucnjave. Ollie je nedavno stigao u New York, student je medicine i radi ovaj posao kako bi preživio u velegradu.

FILM: Asphalt City; drama; SAD, 2023. REŽIJA: Jean-Stéphane Sauvaire ULOGE: Sean Penn, Tye Sheridan DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: *** ½

Nasuprot njega imamo veterana hitne pomoći, on je razočarani, pragmatični Gene “Rut” Rutkovsky (Sean Penn) i toliko je dugo u poslu da je izašao na teren prilikom terorističkog napada na Ameriku 11. rujna 2001. godine.  Pogled u Rutovim očima zrcali da je vidio sve što je mogao vidjeti, a bore na njegovu oslikavaju koliko ga je istrošilo pomaganje ljudima, najčešće crncima i Hispancima, uključujući i one kojima nema pomoći.

Dvostruki oskarovac Penn sada na određeni način igra ulogu Roberta Duvalla u “Bojama nasilja”, zaviruje duboko u dušu lika i odličan je u povratničkoj glavnoj filmskoj ulozi nakon 2019. (“Profesor i luđak”) onoliko koliko legendarni boksač Mike Tyson strši kao Olliejev i Rutov šef Burroughs, toliko da gledatelj može zaboraviti na scenu s ruskim zlostavljačem žene koja kao da zrcali njegove pro-ukrajinske stavove.

Svaka scena s Rutom je dojmljiva, s naglaskom na posjet bivšoj ženi (Katherine Waterston) i kćerki, a zbog Penna je film zasigurno imao premijeru u Cannesu, s obzirom koliko je tamo omiljen. “Ne možeš sve spasiti”, pomireno veli Rut koji je svjestan uloge bolničara: “Kad se zatvore vrata ambulantnih kola više nismo pijuni, mi smo bogovi”.

Rut postaje Olliejev partner, pa i više od toga, njegov “vergilijevski” vodič kroz pakao New Yorka koji uzima danak na psihu, stoga novak počinje polako pucati po šavu modre bolničarske košulje, halucinirati i otuđivati se od djevojke, samohrane majke Clare (Raquel Nave).

Konkretnog zapleta nema u egziscentijalističkoj trilerskoj bolničarskoj drami “Puls grada”, jer film epizodički prati Olliejevo patroliranje “ulicama zla” u bolničkom vozilu i interveniranje u kombinaciji s Rutom ili njegovom zamjenom, “pregorenim” Lafontaineom (Michael Pitt) koji izjavljuje rečenice tipa “Ne znam vjerujem li u raj, ali vjerujem u pakao” i “Ja nisam Isus, to ću ti reći”. 

Takav pristup primijenio je i Martin Scorsese u (superiornijem) filmu “Između života i smrti”, s Nicolasom Cageom u ulozi “bolničara na kraju grada”, koji je očiti uzor za “Asphalt City”, premda je Sauvaire (“A Prayer Before Dawn”) uz pomoć malo poznatog scenarističkog dvojca Ryan King-Ben Mac Brown ustvari adaptirao roman “Black Flies” Shannona Burkea iz 2008. godine.

Interesantno, Scorseseov “Bringing Out The Dead” napisao je Paul Schrader u čijem je “Asu iz rukava” glumio i Sheridan. Scorseseovska i schraderovska košmarna, paklena vizija New Yorka od “Taksista” do “Između života i smrti” opipljiva je u “Pulsu grada”, ali film zadovoljavajućih vitalnih znakova povremeno uspijeva pronaći i vlastiti izričaj zahvaljujući glumcima i redatelju.

Sauvaire pokazuje priličan dar za vizualno i atmosferu New Yorka, operirajući na granici nadrealnog i realizma, čak i ekstremnog, krajnje neugodnog naturalizma (krvlju natopljena scena s đankerskom, HIV-pozitivnom ženom u izvedbi Kali Reis koja je porodila dijete na heroinu).

Svjetlo rotirke prati Ollieja i u disko-klubu, gdje redatelj snima mladog bolničara na podiju okupanog crvenom bojom koja novaka u jednoj sceni na suvozačevom sjedalu bolničarskih kola obasjava i prekriva u cijelosti, kao da ga je progutao sam pakao. S druge strane, tu su i crne muhe iz naslova romana (“Asphalt City” bio je prvotno tako naslovljen).

Roj crnih muha zuji u trenutku kad Ollie pronađe leš u trošnoj zgradi koja simbolički preslikava Sauvaireovu mračnu, pesimističnu viziju New Yorka. “Muhe osjete smrt prije nas”, govori Lafontaine u jednoj sceni filma u kojem je američki velegrad prikazan kao svojevrsno trulo truplo. “Tu smo mi, mrtvi i umirući”, čujemo. “Puls grada” pulsira “između života i smrti”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. lipanj 2024 14:42