"Baš završavam novi film, 'Povijest Davida Copperfielda', po romanu Charlesa Dickensa", otkrio je redatelj Armando Iannucci ("U banani") za "Slobodnu" koncem 2018. u Sevilli, primajući europskog Oscara za najbolju komediju "Smrt Staljina".
"Iako se radnja Dickensova romana odvija 1840., ima i suvremeni ton. Ne želim previše političkih tonova, ali svakako govori i o tome kako danas društvo funkcionira. Jedni imaju, drugi nemaju. Ljudi u trenu mogu završiti na ulici", ispričao nam je Iannucci u vezi "The Personal History Of David Copperfield".
Nešto više od dvije godine kasnije, Iannuccijeve riječi rezoniraju još snažnije kad je "Povijest Davida Copperfielda" premijerno stigla u splitsku "Kinoteku", taman pred nedjeljnu dodjelu Zlatnog globusa za koji konkurira titularnom ulogom Deva Patela ("Milijunaš s ulice", "Lav").
Biti ili ne biti, tj. imati ili nemati neka su od ključnih razmišljanja i preispitivanja koronske današnjice. Međutim, Iannucci kao da je naslutio to ekranizirajući "jako emocionalnu i psihološki jako sirovu knjigu", Dickensovu najautobiografskiju. Kao da je osjetio da će publici trebati nešto pozitivno, poletno, životno afirmativno.
"The Personal History Of David Copperfield" podešava "suvremeni ton" (razlike u društvenim klasama, rasizam...) prateći titularnog lika, kojeg glumi indijski glumac, kako ide naprijed-natrag od sreće do tuge, od siromaštva do bogatstva.
No, Iannucci je znatno manje političan, pesimističan i ciničan, a više zabavan, optimističan i postmoderan, u odnosu na njegove prethodne filmove kao što su "In The Loop" i "The Death Of Stalin" s kojima je stekao epitet jednog od najbritkijih i najrazornijih društveno-političkih satiričara novog milenija dok je oštro osuđivao invaziju na Irak i Staljinov totalitaristički režim kakav je i danas ponegdje na snazi.
Ima i u "Povijesti Davida Copperfielda" okrutnih likova koji prirodno spadaju u Iannuccijev opus, ali i viktorijanski Dickensov ("Oliver Twist"), poput Davidova očuha Murdstonea (Darren Boyd), vlasnika tvornice odgovornog za njegovo iskorištavanje i izrabljivanje, odnosno Uriaha Heepa (Ben Whishaw), podlaca spremnog napraviti sve da se popenje za stepenicu više na društvenoj ljestvici.
Ima i karikatura, kao što je Davidova ujna Betsey Trotwood (oskarovka Tilda Swinton), predstavljena tako što je licem/nosom naslonjena na prozor, a kasnije i prikazana kako tjera magarce s imanja. Ipak, prednjače dobri ljudi, poput Davida, gospodina Dicka (Hugh Laurie) i Micawbera (Peter Capaldi), koji žele ispasti junaci vlastite priče, ne negativci.
S Davidom se Iannucci uspijeva poistovijetiti i preuzeti njegov vedriji pogled na svijet. "Raduju ga sitnice, u svemu vidi veselje", netko kaže za Davida, a može reći i za Iannuccija u ovom filmu. Redatelj ima oko za detalje, tipa da kameru postavi na njihalo viktorijanskog sata koje se njiše lijevo-desno.
Režijska domišljatost njegov je forte u "The Personal History Of David Copperfield", a poigrava se i s meta-filmskim/tekstualnim čitanjima. Nakon uvodnog predstavljanja svoje autobiografske knjige, odrasli David se kao narator (i heroj) vlastite priče doslovce vraća u djetinjstvo i vidimo ga kako gleda svoj dolazak na svijet.
On posjećuje samoga sebe kao Duhovi prošlog, sadašnjeg i budućeg Božića iz Dickensove "Božićne priče" pričajući "stvarne" ili izmišljene storije i pretresajući sjećanja dok prolazi put od "dječaka iz tvornice" u dronjcima preko posla proktora koji je "nešto poput nevidljiva odvjetnika", do "gospodina punih džepova". "Ne brini izdržat ćeš i bit će to nevjerojatno putovanje", govori on svojoj mlađoj verziji. Sve to djeluje jako zaigrano, lepršavo i nerijetko "slapstickovski" komično, pravi užitak za gledanje.
Da glumci ne govore, gledatelj bi na momente mogao pomisliti da gleda nijemi film, što se ne može reći za "U banani" i "Smrt Staljina", a radnja povremeno koketira i s kostimiranom romantičnom komedijom. Iannucci je promijenio fah i nježniji je i emotivniji nego ikad prije. Tko bi rekao da će mu promjena iznenađujuće dobro pristajati.