Preveden na četrdesetak svjetskih jezika, uključujući i hrvatski, roman "Osam planina" ("Le otto montagne") iz 2018. lansirao je Paola Cognettija u spisateljske zvijezde i načinio ga miljenikom librofila i planinara. Talijanski pisac specijalizirao se za poluautobiografski intonirane meditativne i melankolične knjige protkane misterijom i filozofijom na temu čovjekova promišljanja o životu kroz odnos s prirodom i planinama ("Vučja sreća", "Divlji dječak", "A nikad na vrhu").
Planine su Cognettiju od malih nogu u krvi zahvaljujući ocu i on im se rado vraća, provodeći nekoliko mjeseci godišnje sam visoko u brdima i dolinama planinskih masiva. Njegovi likovi se, kao i on sam, gube i pronalaze u divljini i samoći daleko od civilizacije, na tisuće metara visine, u zelenim ili bijelim prostranstvima netaknute prirode, razmišljajući o sebi i svijetu oko sebe.
"Pronaći ćete svoje mjesto u svijetu mnogo manje predvidljivo nego što možete zamisliti", piše Cognetti u knjizi od 208 stranica koju su neki opisali kao spoj Paula Coelha i Elene Ferrante. Za knjigu i njegov stil pisanja i razmišljanja znakovit je i ovaj pasusić...
"Ako je točka u kojoj uranjaš u rijeku sadašnjost, onda je prošlost voda koja je protekla pored tebe, ona koja je otišla nizvodno i u kojoj za tebe više nema ničega; dok je budućnost voda koja se spušta odozgo, donoseći opasnosti i iznenađenja. Prošlost je u dolini, budućnost je u planinama."
"Osam planina" je veoma filmična knjiga, stoga nije čudno da je prošle godine dobila više nego solidnu ekranizaciju zaslugom Felixa van Groeningena ("Alabama Monroe", "Belgica", "Divan mladić") i Charlotte Vandermeersch, nagrađenu u Cannesu i premijerno prikazanu na ZFF-u.
Belgijski redateljsko-scenaristički duo uglavnom je dobro pročitao talijanskog pisca i pretvorio "Le otto montagne" u spektakularnu, epsku dramu u trajanju od dva i pol sata, s pričom koja se prostire na nekoliko dekada, od djetinjstva do sredovječja.
Ako je roman spoj Ferrante i Coelha, film je i mješavina "Stand By Me" (hvatanje duha djetinjstva), poetično-meditativnih ostvarenja Terrencea Malicka o suodnosu čovjeka i prirode, pa i "Brokeback Mountain" (planina kao utočište, odnos dvojice muškaraca tijekom godina).
Priča počinje u ljeto 1984., kad su roditelji usamljenog 12-godišnjeg dječaka Pietra (Lupo Barbiero) pobjegli iz Torina i unajmili kuću u fikcionalnom planinskom selu Grana na sjeveru Italije, gdje je živjelo samo jedno dijete, mali farmer Bruno (Cristiano Sassella), naviknut na čuvanje krava i pravljenje sira.
"Nisam očekivao da ću u životu naći prijatelja poput Bruna", pripovijeda odrasli Pietro (Luca Marinelli) na početku filma. Unatoč razlikama (gradski i seoski dječak, obitelj srednje klase i farmeri), Pietro i Bruno se sprijateljuju u scenama s efektnom evokacijom djetinjstva i dječjih prijateljstava, ali i odnosa s roditeljima.
Prilikom zajedničkog odlaska u planine i posjet ledenjaku, Pietrov otac, strastveni planinar Giovanni (Filippo Timi), favorizira Bruna koji je hrabriji i čvršći od njega. Klinci će se razdvojiti kad Pietrovi predlože da Bruna odvedu s njima u grad, što ne nailazi na plodno tlo s druge strane.
Pietro to neće oprostiti ocu i izrasta u problematičnog studenta (glumi ga tad Andrea Palma), dok Bruno (Francesco Palombelli) postaje radnik na baušteli u znatno manje dojmljivom segmentu priče. Godinama kasnije, očeva smrt ujedinjuje odraslog Pietra i Bruna (ulogu do kraja filma preuzima Alessandro Borghi).
Naime, Pietrov otac ostavio je ruševnu kućicu na planini da se ponovno izgradi. Obnove kuće primit će se njih dvojica, nanovo gradeći vlastito prijateljstvo iz djetinjstva u tom procesu i kad im se životni putovi počnu razilaziti, trasirajući Pietra prema osvajanju osam najvećih vrhova Nepala, dok Bruno ostaje na planini.
Druga polovica "Osam planina" povremeno je neujednačena, pomalo rastegnuta i preopterećena podzapletima koji odmiču fokus s centralne teme jednog prijateljstva u vremenu, ali meditativni ugođaj i fascinantni panoramski krajobrazi talijanskih Alpi i Nepala snimatelja Rubena Impensa ("Sirovo", "Mustang", "Titan"), u paketu s glazbom Daniela Norgrena, pospješuju da gledatelj ne izgubi interes.
Brunova romansa s djevojkom koja je, činilo se, Pietru mogla biti cura djeluje suvišno, ali ne i saznanje potonjeg u vezi njegova oca. Nakon što se Pietro otuđio od njega, Giovanni je postao kvaziotac Brunu i često su išli zajedno u planine, a on je sinu pokušao (i uspio) prenijeti ljubav prema njima dok ovaj toga nije bio svjestan.
Kao što Pietro s ocem nije mogao razgovarati o osjećajima, tako ne može ni s planinskim čovjekom Brunom s kojim ga možda veže i nešto dublje, više od prijateljstva. Podtema o očevima i sinovima, tj. utjecaju roditelja na djecu, nadovezuje se na motiv onoga što u odnosima ostaje neizrečeno, misteriozno, skriveno ispod snijega planinskog snijega ljudske duše.