Prvijenac redateljsko-scenarističke braće Coen "Krvavo jednostavno" ("Blood Simple.", 1984.) bio je i ostao jedan od najboljih filmova u karijeri Joela i Ethana, krcatoj kultnim klasicima poput "Arizona Juniora", "Farga, "Velikog Lebowskog", "Nema zemlje za starce"... Bio je i ostao i jedan od najboljih neo-noira, još uvijek vitalan i svjež.
Coeni su s ovim filmom nadahnuli cijelu jednu generaciju mladih filmaša devedesetih poput Johna Dahla ("Red Rock West"), ali i sami bili nadahnuti prvijencima ili ranim radovima Stevena Spielberga, Johna Carpentera, Sama Raimija i Georgea Millera ("Dvoboj", "Noć vještica", "Zla smrt", "Pobješnjeli Max").
"Krvavo jednostavno" posjeduje nešto od tih impresivnih i podjednako niskobudžetnih filmova, jednako kao i vršnjačkog "Terminatora" Jamesa Camerona i tri godine mlađeg "Blizu tame" Kathryn Bigelow ili kasnijih debija Quentina Tarantina i Paula Thomasa Andersona ("Psi iz rezervoara", "Teška osmica").
To "nešto" je sirova energija i silina režijske izvedbe, virtuoznost kadriranja, tj. "prljava" estetika ispolirana do niskobudžetnog savršenstva mladih filmaša koji su dali sve od sebe i snimili prvijenac promišljeno, bez ikakvih kompromisa po viziju filma. Vjerojatno se zato naslov filma ukaže na ekranu s točkom na kraju ("Blood Simple.").
"Ovo je naš prvijenac, i točka", kao da su obznanili Coenovi i braća najavljuju dosta toga s prvom slikom strojeva za crpljenje nafte iz zemlje negdje u bespuću Teksasa. Pod jedan, "Krvavo jednostavno" će crpiti inspiraciju od drugih (npr. noir klasik "Dodir zla" Orsona Wellesa).
Dva, bit će prošaran nihilističkim, ciničnim humorom boje nafte i smrti, možda i zato što Coeni ovdje vole crnu koliko plavu i krvavu crvenu. Tri, njihovi likovi sa slomljenim prstima i krvavim nosovima crpe jedni druge poput stroja za crpljenje nafte (dvostruke prijevare, izdaje) i kopaju grobove pohlepe i požude.
Uvodna naracija privatnog detektiva Lorena Vissera (veteran M. Emmet Walsh; "Istrebljivač", "Crveni škorpion") prilično je sugestivna po ton i zaplet filma. "Svijet je pun gunđala. Činjenica je da ništa ne dolazi s garancijom. Nije me briga jesi li rimski Papa, predsjednik Amerike ili čovjek godine. Nešto uvijek može poći naopako. Hajde, požali se, ispričaj svoje probleme susjedu, pitaj za pomoć. U Rusiji svatko svakome pomaže, bar u teoriji. U Teksasu si sam za sebe", pripovijeda Visser.
Detektiv je lik i pol: premazan svim mastima i vječito znojan da gotovo osjećamo njegov smrad koji privlači muhe da polete na govno od čovjeka. Vissera će unajmiti vlasnik bara Julian Marty (Dan Hedaya; "Omča", "Komandos"), najprije da mu prati mlađu ženu Abby (Joelova buduća supruga Frances McDormand), koja ga navodno vara s njegovim barmenom Rayom (John Getz; "Muha").
Abby i Raya upoznajemo prve tijekom njihove vožnje automobilom po kiši u gluho doba noći, kad je već jasno da iza kamere stoje briljantni filmaši urođenih noirovskih senzibiliteta i imaju isto takvog direktora fotografije Barryja Sonnenfelda ("Kad je Harry Sreo Sally") s osjećajem za poziciju kamere i osvjetljenje.
Dijalozi su izvrsni, tipa da suvozačica Abby otkriva kako joj je Marty dao pištolj kalibra.38 za prvu godišnjicu, dok vozač Ray govori da nije "bračni savjetnik". Kamera je postavljena između ljubavnika na stražnjem sjedištu automobila, sluša likove i promatra kako rade brisači i farovi vozila iz drugog smjera dolaze u susret njihovom automobilu i osvijetle crnilo u autu da najednom dobije plavetnu boju.
Može se reći da je "Blood Simple" crno-plavi neo-noir kojemu plava dođe kao bijela u ekspresionističkim c/b filmovima žanra. Coeni nisu nikad voljeli plavu kao u "Krvavo jednostavno", plavetnom noiru koji je u tom smislu usporediv s ljubavi prema tom koloritu u filmovima Camerona ("Bezdan", "Terminator 2") i Michaela Manna ("Vrućina").
Kjaroskuro igra boja dolazi do izražaja i kasnije: kamera snima Abby kako leži na krevetu s jednim okom u mraku, kao i kad rupe od metaka prave plavi odsjaj. Film je pun takvih bravura pa u jednoj sceni Marty zaskoči Abby i počne je vući po dvorištu dok "raimijevska" kamera dojuri preko tratine do njih prateći koškanje iz donjeg rakursa, a u drugoj Rayevo neuspješno paljenje automobila zaustavlja glazbu Cartera Burwella.
Nakon što Marty dozna preko fotki detektiva da ga žena definitivno vara s njegovim zaposlenikom Rayom, on veli kako bi mu, da su u Grčkoj, odsjekli glavu kao glasniku loše vijesti. "Nisam glasnik, nego privatni detektiv", spremno odgovara Visser i doda da može puzati okolo i bez glave.
Potom, Marty nagovijesti novi zadatak za detektiva. "Ako je dobro plaćeno i legalno, napravit ću to", kaže detektiv. "Nije striktno legalno", napominje Marty. "Ako je dobro plaćeno, napravit ću to", brzo mijenja priču detektiv. Naravno, zadatak je da Visser ubije ljubavnike, ali detektiv će fingirati da je to napravio i napucati Martyja.
Kad Ray otkrije Martyjev leš u baru, on je iznenađen i misli da ga je Abby sredila, no svejedno ga se odluči riješiti. Međutim, Marty jednostavno odbija umrijeti te je dvojbeno je li mrtav i kad ga Ray poluživog pokopa u izvrsno režiranoj sceni koja traje desetak minuta i lišena je ikakva dijaloga i glazbe (ako se ne računa radio u automobilu).
Jer, ukazat će se Abby i sjediti u tami njezina stana u noćnoj mori toliko realističnoj da se čini kao java, možda i zato što djeluje poput predodređenja tenzične završnice. Krhotine stakla u toj sekvenciji vjesnik su razbijenih prozora, jednako kao što je "Blood Simple." bio vjesnik da su na scenu stupili novi filmaši nakon kojih američki film više neće biti isti. Braća Coen. Točka.