Kinetika potjere originalnog "Pobješnjelog Maxa" (1979.) bila je dotad bez premca u kinematografiji. Snimilo se, dakako, sjajnih filmskih jurnjava prije redateljskog prvijenca Georgea Millera koji je predstavio Maxa Rockatanskog (Mel Gibson u probojnoj ulozi).
Filmovi su, dakle, znali akcijski kulminirati scenom potjere, ali potjera kao takva rijetko je kolala njihovim venama od glave do pete. Oni nisu bili rođeni s upravljačem u ruci i olovom u nozi. A definitivno nisu bili samoubilački stroj s direktnim ubrizgavanjem što juri po cesti visoke smrtnosti. "Mad Max" jest.
U fenomenalnoj uvodnoj sceni policijske snage jurcaju za pomahnitalim Noćnim jahačem (Vincent Gill) koji vozi V-8 na metan. "Ovo nije uobičajena potjera", dojavljuju dispečeri. I zaista, nešto takvo ekstraordinarno furiozno nismo prije vidjeli.
V-8 će odvaliti kombi u punoj brzini, policijski automobil jureći za njim prolazi kroz utrobu kamp-kućice, vozila proklizavaju po asfaltu, gužvaju se poput papira i limenki, nestaju u koliziji i eksploziji... U filmovima poput "Bullitta", "Francuske veze" ili "Točke nestajanja" imali smo osjećaj nekakve "sigurnosne" kontroliranosti brzine i sudara.
U "Pobješnjelom Maxu" akcija djeluje "gas do daske" nekontrolirana, prikladno za postapokaliptični svijet izvan kontrole. Uvodna scena bilda čitav film i stvara intenzivni, permanentni osjećaj opasnosti, fatalizma i nihilizma koji ne ubacuje iz više u nižu brzinu do odjavne špice.
Signifikantno, u jednom trenutku na cesti će se usred potjere naći i dijete, nagovještavajući kasniji fatum Maxova sinčića (i supruge) u sceni ekstremno naglašene drame s neumitnošću tragedije, čime Miller "ljudski" povezuje gledatelja s junakom.
Za Maxovu suprugu Jessie (Joanne Samuel) zauzima se sačmaricom starija gospođa May (Sheila Florance), ali ona nije Furiosa iz novog "Mad Maxa" da može spasiti stvar, premda je, moguće, navijestila njezinu pojavu u serijalu. Nitko nije siguran u "Pobješnjelom Maxu", premda nekakvu sigurnost naizgled ulijeva akcijski heroj koji ima nezaboravan ulazak u film.
Miller svako malo montažno presiječe početnu jurnjavu kadrom sunčanih naočala na Maxovu licu i njegove pripreme da se pridruži utrci u posljednjem krugu i presretne Noćnog jahača u svom "interceptoru". Junakov "entrance" je polagan u filmu koji juri 300 na sat, ali funkcionalan.
Pucat će Max iz skraćene dvocijevke, no u prvom "Mad Maxu" automobil je njegovo pr(a)vo oružje. Posljednji V-8 koji ide na nitro i ima 600 konjskih snaga čak je i više od oružja – produžetak njega samoga. Kad Max u završnoj akciji bude ranjen u nogu i kotač motocikla prijeđe preko njegove ruke što seže prema sačmarici, on će došepati do V-8 i pobratimiti se sa strojem, nepovratno postati svojevrsni Terminator.
Robotski fokusiran samo na osvetu, manje "čovječan" nego prije, a opet i više u onom mitskom nadljudskom smislu. Kožna odora Maxa svakako ide u prilog usporedbi. "Pobješnjeli Max" je ostvario utjecaj na futurističke/SF/akcijske žanrovce osamdesetih poput "Terminatora", "Bijega iz New Yorka" i "Kobre", o "B" naslovima poput "Ratnika Bronxa", "Čelične zore"... da ne govorimo.
Sam je film, pak, bio australski vestern u punk kožnjaku i podigao na mitski "level" bazičnu premisu ogoljenu do kosti o pravedniku koji pokušava donijeti tračak nade u beznadnu svijetu, uspostaviti red, iako mu je život postao emotivni iznered nakon smrti bližnjih.
Australija bliske distopijske budućnosti svojevrsni je Divlji zapad s autima i motociklima umjesto konja, a motociklistički banditi - "nomadsko smeće" - predvođeni Prstorezom (Hugh Keays-Byrne) djeluju kao su se Sex Pistolsi našli u ulogama Droogova iz "Paklene naranče".
Nomadski motociklisti su bili i ostali prijetećeg izgleda/ponašanja, pa je razumljiv Millerov povremeni iskorak u horor sedamdesetih koji je "Pobješnjelog Maxa" odvezao od "Omega Mana" i "Smrtonosne utrke 2000" do "Brda imaju oči" i klincima osamdesetih osigurao poneku noćnu moru.
Napad Prstoreščevih nomada na jedan par, skorena ruka zapaljenog Maxova partnera Goosea (Steve Bisley), šaka motociklista lancem zakačena za karavan... Millerov film bio je hororski inspirativan za "Slagalicu strave" sa scenom kad Max stavi Johnnyju Boyu (Tim Burns) lisičine na gležanj, prikači ga za smrskano vozilo i tutne mu pilu u ruke s uputom da ima nekih deset minuta za pilanje lisica i pet za gležanj prije eksplozije auta.
Tad Max definitivno odlazi na "onu" stranu zakona u filmu koji je propitivao psiho-fizičke posljedice nasilja ("Jedino mi značka veli da pripadam 'dobrima', budem li još koji tjedan na cesti, postat ću kao oni, potpuni luđak") dok je Gibson stvarao novi lik usamljenog osvetnika pet godina nakon "Death Wish" i postavio temelje za osamdesete.
Max se svakako odcjepljuje od junaka distopijskih (SF) filmova sedamdesetih ("Loganov bijeg", "Zeleno sunce") koji su se suprostavljali vladajućem sustavu. Ovdje takoreći nema društva da mu se suprostavi nakon kolapsa civilizacije, samo društvenih otpadnika i protuha koji se - vizionarski - otimaju za gorivo.
Šutljivi Max neće verbalizirati "I don't deal with psychos, I put them away" kao Cobra, ali će uklanjati psihopate s puta u filmu u kojem akcija govori sve što junak prešućuje, galopirajući na stotinjak konjskih snaga. "Punkerski" sirov i neispoliran, "Mad Max" je ostavio neizbrisiv trag na cesti akcijske kinematografije.
Montažerski duo Cliff Hayes-Tony Paterson i kamerman David Eggby obavili su s Millerom lavovski dio posla. Potjere su inventivno snimljene i još uvijek pružaju jednako uzbudljiv doživljaj brzine i žestine. Niski rakursi neobično blizu cesti izmjenjuju se s kadrovima progonitelja i progonjenih.
Kamera je postavljena na aute ili upravljana sa suvozačeva mjesta na motociklu da gledatelj bude usred adrenalinske akcije i iz prvog lica sagleda pogibeljnu jurnjavu iskolačenih očiju kao da će se frontalno sudariti sa šleperom.
Koštao 300 tisuća $, zaradio preko 100 milijuna
Legenda kaže da je Mel Gibson došao na audiciju s tragovima barske tučnjave na licu i tijelu. "Mad Max" je koštao nešto više od 300 tisuća dolara i može poslužiti kao inspiracija svim filmašima kako napraviti dobar (akcijski) film s malim budžetom. U konačnici je zaradio preko 100 milijuna u svjetskim kinima i ušao u Guinnesovu knjigu rekorda kao najprofitabilniji film. Titulu mu je 20 godina kasnije preotela "Vještica iz Blaira". Hugh Keays-Byrne, nezaboravni Prstorez, bio je impresivni glavni negativac i u četvrtom dijelu serijala "Mad Max: Fury Road" - Immortan Joe.