StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KINU

JEDNOM DAVNO Fantazija između Nigdjezemske i Zemlje čudesa

21. studenog 2020. - 20:26

"Odvedi me odavde, Zvončice." – "Jednom davno" (2020.)

Prije nego je Petar postao Pan, prije nego je Alisa otišla u Zemlju čudesa... Dva lika iz poznatih bajki, jedan film, "Jednom davno". Najnovija fantazija pokušava "marvelovski" povezati (ne)povezivo i biti "origin" priča o Petru Panu i Alisi u Zemlji čudesa. Dakle, cilj je prikazati likove kao obične klince, prije nego što su postali neobični protagonisti bajki legendarnog J.M. Barrieja i Lewisa Carolla.

Ambiciozan "platiš jedan, dobiješ dva" pristup zasigurno ima pokriće u često ekraniziranim samostalnim avanturama Petra Pana i Alise. Filmovi o njima viđeni su i u 2010-ima ("Alisa u zemlji čudesa" Tima Burtona, "Pan" Joea Wrighta), a počeli su se snimati gotovo otkako je kinematografije i dolaziti u kina periodički, gotovo svake dekade od polovice 20. stoljeća nadalje. No, Petar Pan i Alisa nisu nikad podijelili kadar, tj. bili ravnopravni akteri jednog filma... sve dosad.

FILM: Come Away; fantazija; SAD, 2020. REŽIJA: Brenda Chapman ULOGE: Angelina Jolie, David Oyelowo DISTRIBUCIJA: Editus OCJENA: ***

To je samo jedan u nizu "što ako?" otklona od književnih izvornika koji rade debitantska scenaristica Melissa Kate Goodhill i redateljica Brenda Chapman u svom prvom igranom filmu u kojem je uspjela okupiti zvučnu glumačku ekipu, zaključno s Derekom Jacobijem i Michaelom Caineom čiji brkovi izazivaju Kennetha Branagha u ulozi Poirota. Drugi je iskazan u (tamnoputoj) boji kože aktera.

Ovo je, znači, društveno-politički angažiran film, evidentno na primjeru kako "bijela" ujna Eleanor (Anna Chancellor) tretira "crnu" Alisu (Keira Chansa) i djevojčicina oca, tesara Jacka Littletona (David Oyelowo), na neodobravanje njezine sestre Rose (Angelina Jolie). Između redaka se dade iščitati i da su crnci, ne samo tesari, pripadnici "niže klase" za Eleanor, uslijed čega ona želi preodgojiti i civilizirati Alisu, načiniti od nje damu.

Rasna dinamika je vidljiva, pa i razmjerno nametljiva, u skladu s političkim i politički korektnim tendencijama novijih filmova (i serija), evidentnim na primjeru mijenjanja boje kože ili spola već afirmiranim književnim, filmskim ili stripovskim likovima, a postavljena u samoobrambene svrhe. Jer, ako netko prigovori na račun toga, ispada politički nekorektan i filmaši automatski podcrtavaju poantu u pogledu političke korektnosti.

Promjena boje kože Alise i Petra (Jordan A Nash) djeluje suvišno budući da (mali) protagonisti filma ionako imaju puno briga na grbači dok scenaristica i redateljica spajaju dva različita fantazijsko-bajkovita svijeta i integriraju ih u zbiljsko-dramski. Alisa i Petar (još ne Pan) su brat i sestra, premda njihove izvorne avanture baš i nisu bile bratsko-sestrinske, koliko god da se Wonderland rimovao s Neverland.

"Alice In Wonderland" je bajkovito nadrealna i satirična, "Peter Pan" više klasičan. Međutim, "Come Away" preuzima postmoderan odmak time što priču unutar priče/filma priča starija Alisa (Gugu Mbatha-Raw), i to svojim klincima, u formi bajke za laku noć o "čežnji za odrastanjem i strahu od starenja", a započete s "nekoć davno, u dalekoj zemlji...".

"Jednom davno" interesantno je postavljen na razmeđi ovozemaljske Zemlje čudesa i Nigdjezemske kao svojevrsne dječje utopije, "tajnog vrta", za isprve zaigrane i maštovite klince, potom tužne i nesretne. Petar i Alisa žive u kući usred šume i blizu jezera, mjestu stvorenom da potiče imaginaciju u dječjoj igri. Barka postaje gusarski brod u njihovoj mašti, obična grana koplje ili luk, a tu su i čajanke s bijelim (plišanim) zecom koji može biti uzet za taoca u avanturi s gusarima.

U takvim "fantasy" scenama, redateljica Chapman očekivano se osjeća ugodnije nego u dramskima. Chapman je korežirala animirane kinohitove "Princ od Egipta" i "Merida hrabra", što je vidljivo kad dobije priliku ubaciti (računalnu) animaciju, tipa da brod, izrezbaren u stolu, zaplovi na valovima kreativno uposlenih vizualnih efekata.

Nestvarno je stvarno ili to može postati u nečijoj glavi. Tako mama uči djecu pa da i se običan zvončić može pretvoriti u (vilu) Zvončicu, u biti on(a) to i jest, ali je to "suviše čarobno za ljudsko oko". Bijeg u maštu, fantaziju trebat će Alisi i Petru kad strada njihov brat David (Reece Yates), a tragedija dovodi do raspada obitelji. Majka se povlači u sebe i pije, otac se okreće kocki.

Tad klinci u hipu prolaze put iz dječje sobe do svijeta odraslih i prije vremena ulaze u taj bremenit svijet u kojem je lako zaboraviti sanjati i izgubiti maštu, svoju Nigdjezemsku i Zemlju čudesa. Bijeg od traume u fantaziju kao svojevrsni "coping mechanism" odvodi Alisu i Petra u avanturu do viktorijanskog Londona iz Dickensovih romana.

Ondje Izgubljeni dječaci izgledaju kao siročići iz "Olivera Twista", a Ludi klobučar i budući kapetan Kuka (Clarke Peters, David Gyasi) su otac i sin, uzgred Jackov tata i brat. Malčice nategnuto i prenapregnuto, ali takav je i cijeli film u nadograđivanju izvorne mitologije.

Nešto ne funkcionira, a nešto funkcionira, primjerice zamišljaj ujne Eleanor i majke Rose kao Crvene i Bijele kraljice. "Come Away" nastoji razviti (alegorijsku) fantaziju iz obiteljske drame i "vice versa", ali s polovičnim uspjehom na oba žanrovska polja i u cjelini u usporedbi sa superiornijim Del Torovim "Panovim labirintom" ili "Mostom za Terabithiju" i nedavnim "Tajnim vrtom".

Nekoliko uistinu lijepih i nadahnutih trenutaka mogu se izgubiti u svemu što je u film ubačeno iz predložaka, a u respektabilno smionom pokušaju da se na temelju toga kreira vlastiti bajkoviti svijet i u isti mah da se oslanja na već postojeći do kojeg će priča već doći s obzirom da "Jednom davno" ima narav prednastavka.

Zbog svega navedenoga, pitanje je može li film, neujednačeno razapet između fantazije i drame, biti zanimljiv klicima i roditeljima kao što je to bio jasnije i umješnije postavljeni "Secret Garden". Klincima bi moglo smetati previše drame i premalo fantazije, odraslima obratno.

Balans nije najbolje izvagan i "Come Away" kao fantazija ne uspijeva projicirati "sense of wonder" koji opstoji samo u glazbi Johna Debneyja ("Pasija", "Knjiga o džungli"), ali je u raskoraku s ostatkom filma. S druge strane, "Jednom davno" kao drama ne izaziva istinsku emociju, moguće sve to stoga što se film nećka jesu li njegovi likovi od papira (bajka) ili krvi i mesa (stvarnost).

Međutim, "Come Away" je siguran u vezi temeljnog pitanja/poruke "Zar ljudi stvarno zaborave sanjati kad odrastu?". Film od Alise i Petra, kao i klinaca u publici, traži da ponesu sa sobom maštu prilikom ulaska svijet odraslih u kojem je "više tuge nego možeš pojmiti". Da nastave bježati u snove posute zlatnom sanjarskom prašinom i nikad ne odrastu, budu zaigrani dječaci i djevojčice zauvijek. Vrijeme je da odrastem? Nije još. Nije nikad.

Povratak Angeline Jolie

Ovo je, pored "Gospodarice zla 2", druga uloga Angeline Jolie nakon glumačke pauze. Angelina se, prije toga, zadnji put pojavila pred kamerama 2015., i to s Bradom Pittom, u filmu koji je i režirala ("Uz more").

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. studeni 2020 12:39