Neslavni rekorder u osobnom gledanju filmova iz serijala o Jamesu Bondu jest "Iz Rusije s ljubavlju" ("From Russia With Love", 1963.) sa Seanom Conneryjem u glavnoj ulozi. Posrijedi je najmanje puta pogledani "Bond" u osamdesetima i ranim devedesetima, tijekom djetinjstva-dječaštva-mladosti, Conneryjev i uopće.
Vrati li se (Bond)film unatrag, jasno je i zašto. Drugi "Bond" u povijesti ponašao se kao više špijunski nego akcijski triler u očima nekoga tko je tražio zabavnije akcijašenje, a ne ozbiljnije špijuniranje, dakle nešto u stilu kasnijih Conneryjevih filmova i osobito onih s Rogerom Mooreom ("Špijun koji me volio", "Operacija svemir", "Octopussy").
Ritam priče je bio sporiji i trebalo je vremena da se akcija zakuhta. Moglo se to reći i za godinu ranijeg prethodnika, ali "Dr. No" je u pravilnim razmacima imao nešto što je klinca moglo više okupirati pred ekranom, recimo scenu s tarantulom i "zmajem" te prelijepu morsku sirenu u tijelu Bond-djevojke Ursule Andress.
Godinama poslije, u odrasloj dobi, sve što je nekad bilo mana filma, sada je vrlina akcijsko-špijunskog hladnoratovskog trilera. Koliko god da je lakše voljeti "Operaciju Grom", "Iz Rusije s ljubavlju" je vjerojatno najbolji Conneryjev Bond-film iza "Goldfingera" i, uopće, jedan od boljih pa i netipičnijih u serijalu. Dobitna i nadaleko prepoznatljiva "bondovska" formula tu se tek počela razvijati nakon uspjeha "Dr. Noa" na čemu su producenti Albert R. Broccoli i Harry Saltzman htjeli brže-bolje kapitalizirati.
Producenti su opet angažirali redatelja Terencea Younga i za ekranizaciju odabrali roman Iana Fleminga "From Russia With Love" nakon što ga je na sva zvona ishvalio američki predsjednik John Fitzgerald Kennedy i stavio u vlastiti top-deset knjiga. Budžet "Iz Rusije s ljubavlju" bio je raskošniji, ali ne još toliko da film postane akcijska ekstravagancija s junakom iz Britanske tajne službe na kakve smo navikli.
"From Russia With Love" je prvi "Bond" sa scenom prije uvodne špice. Ovo je i prvi Bond-film s pjesmom na uvodnoj špici i skladatelj John Barry preuzeo je dirigentski štapić od Montyja Normana, autora nezaboravne Bondove teme. U ovom filmu predstavljen je SPECTRE-ov "mastermind" Ernst Stavro Blofeld i Bondov mitski neprijatelj prvi put je podragao bijelu perzijsku mačku dok mu sjedi u krilu u klasičnoj pozi koju je parodirao "Austin Powers".
Prvi put se u povijesti serijala pojavio i Q (nezaboravni Desmond Llewelyn) i opskrbio agenta 007 znatno skromnijim pionirskim "gadgetima", kožnom aktovkom s 20 metaka, nožem za bacanje koji izleti na gumb, sklopivom snajperskom puškom s teleskopskim ciljnikom, zlatnicima i limenkom sa suzavcem. Ipak, postoje i odstupanja od buduće formule.
Dječački humor je reduciran, ženski likovi nemaju seksualno dvosmislena imena, a Bond se samo naizgled pojavljuje u sceni prije uvodne špice, pri čemu scena nije spektakularna akcijska akrobacija, već špijunsko-trilerski napeta. Naime, u uvodnoj sceni Bonda za nepune dvije minute sređuje profesionalni ubojica Donald "Red" Grant (Robert Shaw), no kamera na kraju pokaže da je stradali samo nosio masku s licem agenta 007 na tragu "Nemoguće misije".
Bio je to, ubrzo ćemo doznati, poligon za Granta, "paranoičnog ubojicu grubih metoda" kojeg Blofeld unajmljuje kako bi likvidirao Bonda i to da ovaj umre "na osobito neugodan način i ponižen", ali ne prije nego SPECTRE okrene Rusiju i Britaniju jedne protiv drugih nakon što ih navede da rade za njih. Sukladno hladnoratovskoj špijunsko-trilerskoj svedenosti filma, plan je znatno prizemljeniji, bez "world domination" megalomanije odavde do svemira i natrag iz skorašnjih akcijskih avantura agenta 007. SPECTRE želi ukrasti od Rusa njihov novi uređaj za dešifriranje, dekoder zvan "Lektor".
"Trebamo usluge kriptografskog odjela u Turskoj i pomoć Britanske tajne službe. Ni Rusi ni Britanci neće biti svjesni da rade za nas", izlaže se plan s višim ciljem – osvetom za ubojstvo SPECTRE-ova operativca Dr. Noa. Jer, "Britanci će gotovo sigurno za kandidata odabrati Bonda". Naravno da hoće, kao i što će Bonda privući zadatak u Istanbulu i lijepa ruska šifrantkinja Tatiana Romanova (Daniela Bianchi, Miss Universe 1960.), iako osjeća da bi u pitanju mogao biti mamac, ali zanimljivo je da treba proći 17 minuta da "pravi" 007 uđe na scenu.
Dotad, također interesantno, vidjet ćemo SPECTRE-ov poligon za trening ubojica veoma nalik sutrašnjim Q-ovim odajama za testiranja "gadgeta". Teško se sjetiti da je ijedan Bond-film bio ovako zainteresiran za negativce i njihov mehanizam kao "From Russia With Love", takoreći jednako kao i za junaka, ako ne i više. Ponovimo, Bond se pojavljuje debelo nakon što nam se predstave i Blofeld i Red, pa i SPECTRE-ova operativka Rosa Klebb (Lotte Lenya).
Zatječemo ga u ubuduće prepoznatljivoj situaciji sa zgodnom djevojkom. "Uspomena od neke ljubomorne žene", pita Bonda ljepotica prolazeći rukom po njegovu ožiljku, a kad ga nazove Moneypenny (Lois Maxwell), on će reći kako "revidira stari slučaj" i, da ima više vremena s krasoticom, predložiti neka brifing za zadatak od M-a (Bernard Lee) bude "radije za sat i pol", kao što je to godinama kasnije predložio i 007 u interpretaciji Timothyja Daltona u "Dahu smrti".
Jednom kad Bond ode u Istanbul, "Iz Rusije s ljubavlju" se razvija više kao ekranizacija Johna LeCarrea. Sve je svedenije i nekako osobnije u odnosu na većinu Bondovih nadolazećih filmova iz serijala, tj. do pojave Daltona i Daniela Craiga ("Casino Royale", "Za smrt nema vremena"), a ne računajući npr. "U službi Njezina veličanstva" s Georgeom Lazenbyjem, svakako manje "politički".
Naslov "From Russia With Love" danas zvuči nepodobno s obzirom da iz Rusije posljednjih mjeseci pristiže sve samo ne ljubav, ali negativac je Blofeld čije je lice ovdje skriveno i njegova se puna pojava u nekom od nastavaka draži kao u Marvelovim blockbusterima (vidjeli smo ga tri filma kasnije, u "You Only Live Twice"). Znači, negativac nije neki pomahnitali Rus, odnosno Bond blisko surađuje s Ruskinjom, premda postoji šansa da bi ga Tatiana možda mogla izdati.
Najveći fokus nije na politici, već špijunaži i utrci za jedan mali komad opreme među (š)pijunima na šahovnici Hladnog rata. Moglo se i bez scene u ciganskom kampu, ali sporogoreći ritam ide u trilerski prilog filmu kao i akcijska prizemljenost (manje akcije znači i manje zastarjelih scena), a neki kadrovi su bitno kreativniji u odnosu na "Dr. No", recimo kad jedan sovjetski agent bježi kroz prozor zgrade oslikane muralom Anite Eckberg, izgledajući kao da joj izlazi iz usta.
Ključni dio priče odvija se u "Orient Express" vlaku koji kreće iz Istanbula i prolazi kroz bivšu Jugoslaviju, od Beograda do Zagreba. "Moram prijeći jugoslavensku granicu u Trstu, neka M pošalje nekog do postaje i dočeka me u Zagrebu", kaže Bond. U vlaku se nalazi i Red, ali redatelj tenzično bilda njegov okršaj s Bondom koji je slične građe i kao da je njegov špijunski "doppelganger".
Kad do okršaja dođe, Young režira jednu od akcijski najbrutalnijih i koreografski najinventivnijih tučnjava unutar serijala, stiješnjenu u vagonu vlaka. To je prva prava akcijska scena filma i tek nakon toga, zadnjih dvadesetak minuta do pola sata, "Iz Rusije s ljubavlju" postaje prepoznatljivi "Bond" s potjerama helikopterima i gliserima negdje po Istri. Bond puškom skida helikopter s neba koji se ruši i eksplodira kao i gliseri i kanistri na površini mora nakon što junak izbjegava tromblone negativaca. "Gdje ima dima, ima i vatre", Bond zapali "one-liner" i ostavi vatreni trag za "Goldfingera".