StoryEditor
KulturaIN MEMORIAM

Kolumnist 'Slobodne' prisjeća se špijuna kojeg smo voljeli: imao je posebno mjesto u srcu svakog klinca 70-ih i 80-ih

25. svibnja 2017. - 15:48
spijun1

Oh, James! Umro je sir Roger Moore (1927. - 2017.), omiljeni James Bond mnogih djetinjstava, dječaštava i mladosti, špijun kojeg smo (najviše) voljeli. Za svakoga tko je bio klinac na prijelazu sedamdesetih u osamdesete Moore je “the“ Bond, i to ne samo zato što su najprije vidjeli njegova herojstva u smokingu agenta 007 pa tek onda bacili oko na prethodnika Seana Conneryja.

Bio je poseban Bond, glumio u rekordnih (00)7 službenih “Bondova“ od 1973. do 1985., uključujući ponajbolji film serijala (“Špijun koji me je volio“, perfektan primjerak “bondovske“ formule) i ponudio drukčije tumačenje lika nakon debija u “Živi i pusti umrijeti“ za koji se iskalio ulogom Sveca. U tom je filmu Moore više bio Connery nego Moore, no u kasnijih šest nastavaka Bonda je načinio prepoznatljivo svojim, osobito u scenama zavođenja svega što hoda na dvije noge i nosi suknju.

Njegovi samosvjesni duhoviti komentari bili su šlagvort na vrhu Bondove torte, upareni s podignutom obrvom autoironije i sarkazma. “Tko bi platio milijun da mene ubije“, pitao se u “Čovjeku sa zlatnim pištoljem“ znajući da će dobiti odgovor “ljubomorni muževi i poniženi krojači“.

Moore nije imao pandana unutar serijala u takozvanim one-linerima. Osjećao se komodnije u komediji, shvativši ulogu kao dobru zezanciju na rubu akcijske samoparodije prije svog vremena, a Bonda kao svojevrsnog klauna u smokingu iz hladnoratovskog političkog cirkusa. To je doslovno i postao u finalu filma “Octopussy“.

ŽIVI I PUSTI UMRIJETI Bond živi vječno

Dijamanti su možda vječni, ali vječan je i James Bond. Nakon što se 1971. legendarni Sean Connery do daljnjega oprostio s akcijskim herojem kodnoga broja u njegovom šestom Bond-filmu “Diamonds Are Forever“, serijal nije objesio “walter ppk“ o klin. Lik je već tad bio jedan od najpopularnijih junaka u povijesti filma, stoga je trebalo naći zamjenu, a izbor je pao na friškoga Rogera Moorea, radije nego Georgea Lazenbyja koji je s Bondom nespretno zaplesao jedno ljeto (“U službi jednog veličanstva“).

Moore je još prije Conneryja bio u igri za ulogu i to se vidi u filmu “Živi i pusti umrijeti“ (1973.) nastalom pod redateljskom palicom iskusnog Guya Hamiltona (“Goldfinger“, “Dijamanti su vječni“). Glumcu dobro pristaje “bondovski“ smoking i dostojno je naslijedio prethodnika. Iskrice “mooreovske“ “Roger Dodger“ persone frcale su na licu agenta 007, no tek su u narednim filmovima (“Čovjek sa zlatnim pištoljem“, “Špijun koji me je volio“...) zapalile prepoznatljivu vatru humorističnog akcijskog junačenja.

Zato je “Live And Let Die“ operirao kao naveliko prepoznatljiv Bond-film, ako izuzmemo da je naslovna tema Paula McCartneyja dominantnija od “bondovske“. Živopisni negativci (Yaphet Kotto), egzotične lokacije (Karibi), adrenalinske potjere s gliserima, spasonosni ručni satovi, krvožedni krokodili... I da, slikovita smrt negativca koji će progutati kapsulu komprimirana zraka i eksplodirati. Boooom! Bond živi vječno i pušta druge umrijeti.

ČOVJEK SA ZLATNIM PIŠTOLJEM Bond protiv Drakule

Bond-akcić “The Man With The Golden Gun“ (1974.) na određeni način upada u nekakvu zlatnu sredinu između Conneryja i Moorea, s podrazumijevanim plusevima i minusima. Zamislite “Samo dvaput se živi“ ili “Dijamanti su vječni“ s Mooreom i otprilike imate “Čovjeka sa zlatnim pištoljem“.

Sve je tu - sulude akcijske scene s autima kadrima preskakati mostove preokrećući se u zraku i poletjeti naraslih krila na kraju potjere, koketiranje s borilačkim akcićima i njima povezanom koreografijom (zaključak u sobi s ogledalima a la “U zmajevu gnijezdu“), seksualno intonirana ženska imena poput Chew Mee/Pojedi me i superzlikovac sa suncem u džepu, tj. monopolom na sunčevu energiju.

No, titularni negativac s čudnim obilježjem (treća bradavica) ono je što uzdiže “The Man With The Golden Gun“ iznad jednog “Diamonds Are Forever“. Izvanredni Christopher Lee igra Scaramangu kao Drakulu koji je razvio otpornost na sunce i izaziva Bonda na staromodni “zlatni pištolj protiv walther ppk-a“ dvoboj u zoru.

ŠPIJUN KOJI ME JE VOLIO Od Ruskinje s ljubavlju

Nisu svi fanovi Jamesa Bonda voljeli Rogera Moorea. Njihov odnos s njim bio je “voli-ne voli“ od filma do filma. No, Moorea i akcijski hit “Špijun koji me je volio“ (1977.), njegov treći u ulozi agenta 007, bilo je teško ne voljeti čak i najzakletijem obožavatelju Seana Conneryja. “The Spy Who Loved Me“ nije samo Mooreov “bondovski“ vrhunac, već i jedan od najboljih filmova unutar serijala. Bond-formula je ovdje savršeno funkcionirala i bila obilato nadopunjena inovacijama.

Film otvara za sve “Bondove“ gotovo nenadmašna uvodna scena - skijaška potjera s kulminacijom u skoku s litice vrijednom 30.000 dolara. “Henchmanovski“ negativac Oddjob dobio je dostojna nasljednika u neuništivom Zubi (Richard Kiel) koji preživljava napade morskog psa i rušenje zgrade. A nijedno prometalo agenta 007 ne može se mjeriti s (podvodnom) akcijom lotusa esprita.

Zadnje, ne i najmanje bitno, jest lik tzv. Bond-girl. Ruska agentica Anya Amasova/Triple-X u tumačenju Barbare Bach posjeduje ljepotu naj(k)rasnije Bond-djevojke, ali ima i pamet. Amasova nije svedena na zgodnu plavušu u bikiniju koja će biti zatvorena u ormar dok 007 ljubuje s drugom, poput Goodnight (Britt Ekland) iz “Čovjeka sa zlatnim pištoljem“, štoviše junak je prema njoj pokazao nešto veću naklonost nego inače. No, Ruskinja kuje skrivene planove - Bond je ubio njezina ljubavnika i ona je željna osvete. Bond i Triple-X do kraja filma prolaze trofazni odnos gotovo istovjetan odnosu fanova Bonda spram Moorea. Voli... ne voli... voli!

OPERACIJA SVEMIR Mister univerzum

Gledanje “Operacije svemir“ (1979.) u londonskom “Prince Charles Cinema“ prije godinu dana imalo je učinak vremeplova. Publika je udarila u pljesak odmah u drugoj minuti na Moneypennyn odgovor M-u u vezi Bondovih putešestvija (“He's on his last leg, sir“), tj. prizor u ulozi krajnje stasala Moorea kako nekoj ženskoj u avionu prolazi po nozi (“leg“) i podiže joj suknju.

Atmosfera je bila kao u kinima sedamdesetih i osamdesetih, kad su Bond-film pokretale takve štosne scene humorno-seksualna inuenda uparene s akcijskima nerijetko iznad zakona fizike, bez suzdržana eskapizma i “dramske“ pretencioznosti novijih izdanaka franšize s Craigom. “Moonraker“ je jedan od sinonima za “Bondove“ tog doba (i najveći hit dotadašnjeg serijala), toliko “over the top“ u smislu akcije, lokacija, planova megalomanijačkog negativca (Drax; Michael Lonsdale), oralno-seksualna imena jedne Bond-cure (Holly Goodhead; Lois Chiles) i mračne smrti druge koju pojedu psi (igra je Corinne Clery).

Već tad Bondu “svijet nije bio dovoljan“ pa više nije bilo dostatno da se njegova gondola pretvori u gliser i potom dobije kotače ne bi li napravila đir po trgu svetog Marka. Ne, Bond je morao poletjeti i u svemir valjda kako bi stekao titulu mister univerzuma. Prijašnji filmovi znali su imati radnju povezanu s kozmosom (“Samo dvaput se živi“ i “Dijamanti su vječni“ sa Conneryjem), no nijedan nije lansirao dr. Bonda u svemir da operira na teritoriju SF-ova epohe, od “Star Warsa“ nadalje. Scena masovne laserske bitke nadomak svemirske stanice, dizajnerski nadahnute “Odisejom“, izgleda kao da je dospjela iz “Ratova zvijezda“, međutim ovo je još uvijek ponajprije Bond-film. Možda ne bi bio da je junak poševio neku “alienku“, ali nije. Zadovoljio se s Goodhead.

SAMO ZA TVOJE OČI Zlatno Bondovo oko

James Bond je do samoga kraja sedamdesetih napunio 18 godina i bilo mu je teško stati na kraj, kao i svakom adolescentu u toj dobi s razuzdanim hormonima. Od nastupnog filma serijala “Dr. No“ sa Seanom Conneryjem iz 1962. do “Moonrakera“ s Rogerom Mooreom iz 1979., agent 007 se nadmudrivao s brojnim megalomanijacima, isprobao sve moguće i nemoguće Q-ove “hi-tech“ novotarije, čak i - poletio u svemir.

“Operacija svemir“ je, kvragu, Bond-filmu dodala trendovski (“Ratovi zvijezda“) prefiks “SF“ ispred onog “akcijski“. Trebalo je, zato, junaka malčice spustiti na Zemlju. To se i dogodilo u prvom filmu u osamdesetima izvrsno naslovljenom “For Your Eyes Only“ (1981.). Nije to “dramsko“ spuštanje na Zemlju istovjetno novomilenijskim “Bondovima“ s Danielom Craigom (“Casino Royale“, “Zrno utjehe“, “Skyfall“), no u usporedbi s prethodnom Mooreovom ekstravagancijom, “Samo za tvoje oči“ je gotovo pa realističan film.

John Glen, budući kućni redatelj serijala (“Octopussy“, “Pogled na ubojstvo“, “Dah smrti“, “Dozvola za ubojstvo“), snimio je veoma dojmljivi bondovski “retro“ akcić, jedan od najzlatnijih primjeraka srednje, Mooreove faze. Ovo je Mooreov film koji se najviše približio “conneryjevskim“ avanturama agenta 007 poput “Operacije grom“ (šifra: podvodna akcija), a da je istodobno ostao prepoznatljivo “mooreovski“. Spektakularno herojstvo i akcijski humor vjenčani su u uvodnoj sceni s Bondom, Blofeldom, helikopterom i dimnjakom.

OCTOPUSSY Posljednji 007 cirkus

Nikad nismo uspjeli doznati tko je jači, Sean Connery ili Roger Moore. No, u simboličkoj bitki između Conneryjeva neslužbena (“Nikad ne reci nikad“) i Mooreova službena Bond-filma (“Octopussy“) pobijedio je potonji. Mooreov “Bond“ požnjeo je 1983. više dolara od Conneryjeva i fanovima dao (još) jedan od argumenata za obranu glumca koji je publiku navikao nizati jedan neozbiljan (“Operacija svemir“) i jedan ozbiljan Bond-film (“Pogled na ubojstvo“).

A obrana im je trebala - neozbiljni “Octopussy“ većinski se smatra ponajlošijim izdankom akcijskog serijala. Malčice pretjerano! Jednu od uspomena svakog “sretnog djeteta“ osamdesetih odlikuje iz današnje perspektive postmoderna herojska autoironija na tankoj granici lakrdijaške parodije koja Bonda poistovjećuje s - klaunom. U finalu filma Moore doslovce postaje cirkuski pajac i skida crveni nos da bi deaktivirao bombu. “Octopussy“ je vjerojatno posljednje punokrvno klauniranje agenta 007. Cirkus je napustio Bondov grad.

POGLED NA UBOJSTVO Ljubav na zadnji pogled

Oproštajni “Bond“ Rogera Moorea jedan je od najboljih u njegovoj desetljetnoj karijeri u ulozi agenta 007, rastegnutoj od početka sedamdesetih do polovine osamdesetih. “A View To A Kill“ (1985.) pokazuje koliko je Moore u sedam filmova (simbolična brojka) uspio Jamesa Bonda načiniti “svojim“ likom, na nešto drukčiji način od prethodnika Seana Conneryja. Akcija i (samo)ironija u njegovoj su izvedbi dali postmoderan podstrek kasnijim žanrovskim naslovima u devedesetima, od akcića s potpisom Shanea Blacka do “Bondova“ s Pierceom Brosnanom.

To je bio Mooreov “trade-mark“, vidljiv i u “Pogledu na ubojstvo“. Iako su se u nekim akcijskim scenama osjećale njegove godine (imao 58 u to vrijeme) i glavninu posla odrađivali kaskaderi, britanski glumac se u junačenju izvlačio “mooreovskim“ šarmom. Materijala za herojstva je bilo - spektakularna potjera po snijegu, (s)trka po Eifellovu tornju i jurnjava Parizom u prepolovljenom renaultu 11, te finale na mostu Golden Gate s eksplodirajućim “zeppelinom“.

Agent 007 je bio na velikom iskušenju u režiji dojmljiva negativca Zorina (Christopher Walken) i njegove upečatljive pomoćnice, crne pantere May Day (Grace Jones), tako da plakat filma nije zaludu pitao publiku “Has James Bond finally met his match?“. Sreća da je junaku romantičnu utjehu u pustolovinama pružala prezgodna plavuša omamljujućih očiju Stacey Sutton (Tanya Roberts) koja je Mooreovu Bondu izjavila ljubav na posljednji pogled, sjetno se oprostivši od njega i u ime brojnih fanova. Oh, James!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. svibanj 2022 01:20