Pariški toranj gledat ćete drukčijim očima nakon francuskog filma "Eiffel", posebice ako ste ga posjetili i osjetili njegovu metalnu konstrukciju pod nogama. Prema filmu Eiffel je nastao na temeljima nesretne ljubavi i njegov vitki dizajn u obliku slova "A" nije slučajan. "A" kao Adrienne.
Graditelj tornja, vizionarski arhitekt Alexandre Gustave Eiffel (velika francuska zvijezda Romain Duris), bio je zaljubljen u buržujku Adrienne Bourges (glumica u usponu Emma Mackey; Netflixova serija "Sex Education"). Ona je bila jednako zaljubljena u njega i trebali su se i vjenčati, ali njezin otac nije smatrao Eiffela društveno prikladnim za kćer i prisilno je razdvojio ljubavnike koji su ljubav nastavili nositi u srcu. Kako francuski!
Naravno, nije sve ovo povijesno točno, kao što se, recimo, ni nedavni "Toma" nije čvrsto držao biografske faktografije u korist filma. Redatelj Martin Bourboulon i koscenaristi Caroline Bongrand, Thomas Bidegain ("Stillwater") i Natalie Carter ("Strast") manje su se inspirirali Eiffelovim životom, a više epskim (oskarovskim) hollywoodskim spektaklima koji su pronalazili romansu u istinitoj priči iz povijesti poput "Engleskog pacijenta" i "Titanica" ili, u novije vrijeme, "Pompeja".
Njihov cilj je bio da "Eiffel" bude filmičan radije nego dokumentarističan, za široku kinopubliku, ne festivalske gledatelje. Cilj je i ostvaren: "Eiffel" je solidan starinski povijesno-romantično-dramski spektakl kakav se rijetko snima u novije vrijeme, a postao je i kinohit u Francuskoj, gdje ga je vidjelo gotovo milijun i pol gledatelja, što je impresivna brojka u doba korone. Ljudima treba otklon od koronske stvarnosti, nešto filmično i magično.
Film nudi upravo to, povijesnu (re)konstrukciju utemljenu na romansi i specijalnim efektima uposlenima u korist priče. "Sagradit ćemo san", planira ambiciozni, perfekcionistički Eiffel, koji je karijeru započeo gradeći montažne mostove u Indokini i htio je nadmašiti ameirčki spomenik Washingtonu visok 169 metara.
U njemu se prepoznao Bourboulon i kad nadređeni u jednoj sceni kaže Eiffelu "Rekao sam vam da se moramo držati budžeta", kao da čujemo producente kako sličnim riječima upozoravaju redatelja. "Eiffel" je prilično skupa investicija s proračunom većim od 20 milijuna eura, ali Bourboulon je uspio načiniti da se budžet vidi u svakom kadru i da se film svidi svima, bude isplativa investicija.
"Toranj, 300 metara visok, usred Pariza, vidljiv svima neovisno o staležu", govorio je Eiffel, znači i imućnima i običnom puku. I toranj daje svima Pariz na dlanu s 300 metara visine, odakle se jednako vide i bogati i siromašni dijelovi grada.
"Donijet će novac, ljudi će navaliti", bila je Eiffelova vizija koju je dijelio Bourboulon gradeći filmski "Eiffel" i obogatio romansom u "widescreen" slici Matiasa Boucarda ("Odisej") i zvuku glazbe dvostrukog oskarovca Alexandrea Desplata ("Hotel Grand Budapest", "Oblik vode", "Neobična priča o Benjaminu Buttonu").
Isprve romantični podzaplet, s (preko)brojnim "flešbekovima", djeluje kao distrakcija pa i trivijalizacija centralne priče o konstrukciji jedne od ikoničkijih građevina na svijetu na vrhuncu Industrijske revolucije, "projekta kakav svijet nije vidio".
"Flešbek" prekine centralnu priču taman kad se gledatelj počne uživljavati u izgradnju "metalne kracije", prikazanu s dosta detalja, uključujući Eiffelov pješčani sustav i to kako je načinio da toranj apsorbira snagu vjetra i bude siguran od udara groma, kao i sve tehničke, financijske, društvene i medijske prepreke na koje je arhitekt nailazio.
Neposredna blizina Seine i blatno tlo iziskivali su kreativna rješenja u kvaliteti gradnje, financijeri su bili zabrinuti zbog troškova i isplativosti, mediji potencirali pobunu građana koji su se protivili Eiffelu i zahtijevali prekid gradnje, nabrajajući žrtve ako se toranj uruši itd.
Dakle, film je mogao biti realistična karakterna studija i socijalna freska jednog vremena, što dijelom i jest, ali upakirana u ruho filmične romanse koja s vremenom postaje glavni zaplet i polako ulazi u srce. Romantika i Pariz ljube se prirodno u filmu s Eiffelom kao vertikalnim Titanicom, poljupcima u zalaz sunca i ljubavi na "stepeništu do beskonačnosti".