StoryEditor
Film & TVSvi u kina!

Danilo Šerbedžija uoči početka kinodistribucije nagrađivane ‘Tereze 37‘: Nepopravljivi sam hajdukovac, volim Split i njegovu ludu energiju!

Piše Marko Njegić
9. lipnja 2021. - 15:35

Napokon: nakon gotovo punih godinu dana od premijere na Motovun Film Festivalu, "Tereza37" Danila Šerbedžije kreće u kinodistribuciju. Bolje ikad nego nikad. A i ovako film stiže u kina s dobrom usmenom predajom i na krilima nekoliko nagrada, od kojih je dvije dobio baš nedavno. Lana Barić je proglašena najboljom glumicom na FEST-u, a Šerbedžija je dobio godišnju nagradu "Vladimir Nazor".

Doprinos rodnoj jednakosti

Zašto se ovoliko dugo čekalo na kinodistribuciju s obzirom na to da su se kina ponovno otvorila od kraja ljeta i radila bez prekida? Strah od slabije gledanosti hrvatskih filmova u "novom (ne)normalnom"?

– Namjerno smo pričekali ovaj datum. S obzirom na pandemiju, i budući da smo odlučili prvo ići s nezavisnim kinoprikazivačima, smatrali smo da je bolje s premijerom izići u ovo vrijeme, kad možemo film prikazivati i na otvorenome, u ljetnim kinima. Kina su radila, ali strah je još uvijek bio prisutan u ljudima i malo tko se usudio otići u kino ove zime. Sada je već drugačija situacija.

Kako komentirate veliki pad gledanosti hrvatskog filma i može li "Tereza37" utjecati na porast s obzirom na to da je publika voli i da nudi "šaku suza, vriću smija"?

– U nekoj normalnoj situaciji bio bih hrabriji s izjavama, ali još uvijek smo pod pandemijom koja je rezultirala slabijim odlaskom ljudi u kina u cijelome svijetu. Pad gledanosti nije samo kod hrvatskog filma. Svi ga bilježe. Žalosno, jer u zadnje vrijeme smo izbacili nekoliko odličnih filmova koji bi sigurno imali puno više gledatelja. Za sada se ne mogu požaliti na gledanost. Ljetna kina su bila puna, "drive-in" kino također. Po festivalima također dobro prolazimo. Nadam se da će to publika prepoznati.

A kako gledate na to da se u isto vrijeme otvaraju dva hrvatska filma, "Tereza37" i "Zora"? Nije li to kontraproduktivno?

– Nemam neki pametan odgovor. Mi termin 10. lipnja imamo već jako dugo. To je prije pitanje za kinodistributere, Dado i ja smo svoj posao obavili. Ajmo to gledati malo drugačije. Mogućnost više za gledatelja. Može birati. Postajemo svjetska metropola s više važnih događanja u istom danu. Kamo sreće da i u budućnosti imamo više kulturnih događanja u jednom danu. Obogaćujemo kulturnu scenu grada.

image
Plakat filma 'Tereza37'

Jeste li očekivali da će film ovako dobro proći u pandemijskoj situaciji i ostvariti dug festivalski život? Je li "Tereza37" dobar filmski lijek protiv pandemijske depresije?

– Bio sam u početku tužan jer nam je pandemija pokvarila neke festivalske planove, neki su otkazani, neki održani bez publike, "online", ali ne mogu se požaliti. Film stvaraš godinama, mi smo se osam godina mučili i onda dođe vrijeme da ga prikažeš, i nastupi pandemija. "Bad luck". Ali, sada se lijepo zahuktalo. Osvojili smo i neke nagrade, opet krećemo putovati s filmom, nadzire se kraj pandemiji. Nije samo "Tereza37" lijek, svaki odlazak u kino, svako prepuštanje čaroliji filma i zaboravljanje dnevnih problema je lijek. I moj, i Matanićev i svaki drugi film.

Koja vam je nagrada najdraža za ovaj film? Pulska?

– Sve su mi drage, ali ako moram birati onda su to nagrada "Vladimir Nazor" i nagrada iz Stockholma gdje sam na tamošnjem festivalu osvojio nagradu za filmski doprinos rodnoj jednakosti. Ili je to ipak Arena za režiju? Ne znam, teško se odlučiti. Nagrade su ljepljive, ali i opasne. Čovjek se lako uspava na slavi. Davno me otac upozorio da je svaka nagrada lijepa, ali da je zaboravim odmah sljedeći dan i idem dalje.

U planu film o Draženu

"Tereza37" se snimala u Splitu. Bi li to bio isti film da se snimio negdje drugdje? Koliko je Split svojim koloritom obojio Terezu i Tereza njega?

– Nikako ne bi bio isti film. Ne bi bio lošiji, ali bi bio drugačiji. Svako podneblje i svaki grad ima svoj kolorit, svoju čaroliju, svoju privlačnost. Ta splitska arhitektura sedamdesetih godina je fascinantna. Danima smo Mirko Pivac, Lana i ja pomno birali lokacije. Niti jedan kadar nije slučajan i to je, nadam se, vidljivo na filmu. Split je poseban grad.

image
Ivana Roščić i Lana Barić u prizoru iz filma
Nikola Predović

Imate dobar osjećaj za Split, kao da ste u njemu rođeni...

– Hvala na komplimentu. Iako iz Zagreba, nepopravljivi sam navijač Hajduka, dugogodišnji sam član i kako to i Popadić kaže: "Svi bi možda drugo bili, ma u jednom svak se slaže, od Hajduka nima draže." Možda ima nešto i u tome. Kao omiški zet često sam dole, pa na putu do Omiša svratim do Splita obići prijatelje, Pivca, mog škveranina Inu i još neke druge. Uz sve probleme koje grad ima i na kojima treba raditi, volim Split i njegovu ludu energiju.

Na osnovi vaših prijašnjih režija, malo tko bi rekao da u vama čuči redatelj ženskog filma, tj. da dobro razumijete žene, ali "Tereza37" ih je razuvjerila. Jeste li gledali neke filmove za "pripremu"? Možda pokojeg Almodovara?

– Nikad ne gledam filmove za pripremu. Osvojio me Lanin scenarij, osjetio sam njezin krik, njezinu kritiku situacije, položaja žene, rodne nejednakosti i to mi je bila misao vodilja. Je li dobro razumijem žene, ne znam. Ali, jedno se trudim. Trudim se slušati, vjerovati kad mi kažu da postoji problem, podržati i dati sve od sebe da pokušam pomoći. Živimo u muškom svijetu. Svatko tko ne vjeruje neka samo pogleda statistiku u svim poljima djelovanja. Ako govorimo o filmu, Snježana Tribuson je još uvijek jedina žena s najmanje dva režirana filma. Postotak žena u programima najvećih filmskih festivala poput Cannesa, Berlina i Venecije kroz povijest je poražavajuća. A tepamo si da smo otvorena i moralno svjesna industrija. U drugim granama ljudskog djelovanja je vjerojatno još gore. To moramo mijenjati zajedno.

U prošlom intervjuu ste nam rekli da ovog puta niste imali ulogu za oca Radu jer "ne može biti veći Dalmatinac od Nene Srdelića i Mate Gulina". Što je Rade rekao na "Terezu37" kao glumac/profesionalac i gledatelj/filmofil?

– Ja zaista ne znam tko bi to bolje od Nene i Mate odigrao. Genda, nažalost, više nije s nama. Kako je to divan čovjek bio. Rade je oduševljen filmom. Koliko je to objektivno, ne znam, ipak sam mu sin, ha-ha.

"Bit će uloga za tatu u sljedećim projektima, naravno, ako mu se bude sviđao scenarij i uloga", također ste izjavili u intervjuu. Imate li već neki novi projekt, s ulogom ili bez uloge za Radu?

– Imam tri projekta koji mi se motaju po glavi. Jedan je po priči mog starog prijatelja, a drugi je film o Draženu Petroviću. Ivan Turković Krnjak je napisao fantastičan scenarij, a ja kao zaljubljenik u košarku zahvalan sam producentima što su mi ponudili da budem dio nečeg toliko važnog. Dražen je za mene, uz Matu Parlova, naš najveći sportaš svih vremena. Svaka čast drugima, Goranu kojeg strahovito poštujem, i uz kojega sam pogubio sve živce, ili Ćosiću, ali Dražen je nešto drugo. Uz njega sam odrastao, zbog njega počeo trenirati košarku i za mene će uvijek biti najveći. Veći i od Jordana. Nije me briga za objektivnost. Neka ljudi misle što hoće, za mene je najveći.

item - id = 1104610
related id = 0 -> 1125155
related id = 1 -> 1110682
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. prosinac 2021 02:30