Poželjeli smo Marvelu da za petnaesti rođendan povrati “magic/human touch” i želja se ispunila. “Čuvari galaksije 3” (“Guardians Of The Galaxy Vol. 3”) vraćaju magiju i humanost u blockbusterski spektakl franšiznog usmjerenja. “Čuvari galaksije 3” redatelja Jamesa Gunna predstavljaju korak naprijed za Marvel u odnosu na njegove više ili manje razočaravajuće recentnije blockbustere kao što su “Black Panther: Wakanda zauvijek”, “Ant-Man i Wasp: Kvantumanija” i “Doktor Strange u multiverzumu ludila”.
Štoviše, “Guardians Of The Galaxy Vol. 3” bolji je od svakog Marvelovog filma iz “faze 4” (“Black Widow”, “Shang-Chi i legenda o deset prstenova”, “Vječnici”, “Thor: Ljubav i grom”), najbolji iza posljednjeg “Spider-Mana”. Film je napravio i korak naprijed unutar vlastitog serijala: posrijedi je nastavak superiorniji precijenjenim “Čuvarima galaksije 2” i prilično vrijedan izvornih “Guardians Of The Galaxy”. Potpisnik ovih redaka može opet reći “Ja sam Groot”.
Evidentno, Gunn je dobio odriješene ruke maksimalno koliko može za svoj oproštaj od Čuvara galaksije i Marvela, prije nego što će do daljnjega zasjesti na čelo konkurentskog DC-ja s kojim je već surađivao posljednjih godina (“Odred otpisanih: Nova misija”, serija “Mirotvorac”).
Nisu “Čuvari galaksije 3” posve oslobođeni Marvelovih korporativnih nameta jer Gunn ipak nije njegov imenjak James Cameron (“Avatar: Put vode”) da u potpunosti ima kontrolu nad projektom. Posrijedi je korporativni spektakl blockbustersko-rušilačke prirode, osobito u finalu, prenapučen likovima i većinski fokusiran na grupu superheroja.
Međutim, Gunn uspijeva pronaći emociju i imaginaciju u akciji i karakterizaciji te subvertirati marvelovsku šprancu u vezi tima superjunaka s fokusom i na pojedinca. “Guardians Of The Galaxy Vol. 3” je nešto kao drugi “Kum”, istodobno nastavak avantura Čuvara galaksije nakon prethodnog dijela matičnog serijala, tj. zadnjih “Osvetnika” i četvrtog “Thora”, ali i prednastavak, bolje reći “origin” priča jednog od njih – rakuna Rocketa (odlična vokalna uloga Bradleyja Coopera).
U paralelnoj liniji priče Coppolina klasika pratili smo kako je Vito Corleone postao Vito Corleone, a Gunn ovdje kronicira kako je Rocket postao Rocket. Krupni kadar Rocketovih okica otvara film, sugerirajući da ovo biti njegova priča. Rocket sluša Radioheadovu pjesmu “Creep” s ključnim stihovima “čudak” i “tako jebeno poseban” koji ocrtavaju Čuvare galaksije i njihov film.
Potom u kadar ulazi ostatak funkcionalno-disfunkcionalne ekipe neprilagođenih, autsajderskih junaka, Peter Quill alias Star-lord (s ulogom srasli Chris Pratt), još uvijek depresivan zbog smrti Gamore (Zoe Saldana), a tu su i Groot (glas Vina Diesela) te Mantis, Drax, Nebula i Kraglin (Pom Klementieff, Dave Bautista, Karen Gillan, Sean Gunn).
Njihovu rutinu s “emocionalističkim” i inim problemima prekida iznenadni napad “nekog superđubreta s laserskim rukama”, Adama Warlocka (Will Poulter), koji će s lakoćom pomesti superjunake prije nego što ga Nebula nekako neutralizira. U napadu je najviše stradao Rocket i život mu visi o niti.
Na rubu smrti, Rocket se “flashbackovski” prisjeća trauma iz djetinjstva, kako je ludi znanstvenik “robocopovskog” izgleda, zvani Visoki Evolucionar (Chukwudi Iwuji), radio eksperimente na njemu i drugim sirotim životinjama u nekolicini opipljivo tužnih scena, pokušavajući “poboljšati univerzum” i stvoriti “savršene vrste” za utopijsko društvo na Protu-Zemlji, replici našeg planeta.
Peter i ostali kreću u misiju spašavanja Rocketova života s kulminacijom u neminovnom sukobu s moćnim Visokim Evolucionarom, kojeg “neki smatraju bogom”, pri čemu se timu pridružuje i alternativna verzija Gamore (također Saldana) koja je postala članica grupe Pustošnika na čelu sa Stakarom Ogordom (Sylvester Stallone), dok im se za petama nalaze Warlock i njegova majka Ayesha (Elizabeth Debicki).
Ton između prošlosne i sadašnje linije radnja nije uvijek stopostotno izbalansiran jer Gunn mora pomiriti mračnost i lepršavost, a struktura priče zna poremetiti momentum filma. No, kad Gunn ubode momenat, što se često događa u trenucima njegova fokusa na osnovnu grupu čudačkih superheroja autsajdera, njihovu obiteljsku povezanost i dinamiku, “Čuvari galaksije 3” umiju biti sjajan film – intiman, osjećajan, human, maštotvoran, spektakularan i zabavan blockbuster iz sfere SF akcijske avanture.
I sam autsajder i čudak, Gunn evidentno voli Čuvare galaksije koji nisu ni približno voljeni i dobro iskorišteni u drugim Marvelovim blockbusterima poput “Avengersa” (ili kombinaciji s Thorom) kao u vlastitom serijalu, a ta ljubav se osjeća u svakom kadru.
Svaki put kad “Guardians Of The Galaxy Vol. 3” zaprijeti da će (p)ostati tipičan generički produkt Marvelove mašinerije ili kreativno neredan i nezgrapan, odnosno pretjerano čudan i čudački, Gunn nekako uspije uskladiti stvaralački i autorski zamah i načiniti film osobnim, ljudskim i čudesnim, “tako jebeno posebnim”.
Gunn je doveo priču do idealne završnice za emotivan i dirljiv oproštaj od njegovih i naših Čuvara galaksije, istovremeno sjetan, tugaljiv i poletan. Pomiješane emocije filma perfektno prenosi pjesma “Dog Days Are Over” u izvedbi Florence + The Machine. Došao je kraj desetogodišnjem putovanju s Čuvarima galaksije, barem do nekog novog početka.