stdClass Object
(
[id] => 156812
[title] => EKSKLUZIVNI INTERVJU Antun Vrdoljak: Dotukla me muka Dvornikove supruge
[alias] => ekskluzivni-intervju-antun-vrdoljak-dotukla-me-muka-dvornikove-supruge
[catid] => 256
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Poklonici hrvatskih klasika mogli su doći na svoje - “Kad čuješ zvona“ (1969.), “Ljubav i poneka psovka“ (1969.), “U gori raste zelen bor“ (1971.), “Povratak“ (1979.), “Kiklop“ (1982.), “Od petka do petka“ (1985.) i “Karneval, anđeo i prah“ (1990.) filmovi su koje je “Kinoteka“ zavrtjela punih tjedan dana. Naime, na njezinom se repertoaru našao ciklus naslovljen “Tonči i Boris: od petka do petka“.
Boris je
Dvornik, a
Tonči, naravno, redateljski veteran
Antun Vrdoljak.
“Od petka do petka“, vaš film po kojem je ciklus dobio ime, a snimljen je u Splitu, rijetko spominjete u javnosti. Kako to?
- Napravio sam u njemu neke tehničke pogreške koje se više nisu dale popraviti. Naime, radio sam s
Tomislavom Pinterom tri-četiri filma. Jedan od njih bio je “Od petka do petka“. Zvao sam najprije
Tanhofera da mi to dođe snimati, ali nije mogao. Film je tražio puno tehničkih stvari u kojima Pinter nije briljirao. On je izvrstan u slici, svjetlu, to je znao napraviti sjajno, u interijerima također. Dakle, stavili smo kameru fiksno na brod i to je bila strašna pogreška - nema mora. Val vas diže skupa s brodom, kameru i brod, nema uzbuđenja u tome, nema nemira, opasnosti da će se brod možda prevrnuti i val preplaviti sve. Bila je to strašna tehnička pogreška. Pinter je veliki snimatelj, no znao je počiniti greške. Dogodila se pogreška i na filmu “Kiklop“. Imali smo problem kod završnog kadra, kad Melkior trči, bježi kroz hodnike. Trebalo je napraviti “slow motion“ - on trči, a ne može pobjeći. Posudili smo neku tehniku u Sloveniji, nekakvu rasvjetu, te snimili scenu. Sjećam se da me je Pinter pitao jessam li bio projekciji. “Nisam“, odgovorio sam. “Nemoj ni ići“, rekao je. “Napravio sam pogrešku, nisam znao izračunati titraje rasvjete...“. Rasvjeta je imala drukčije titraje i trebalo ju je uskladiti s brojem sličica u sekundi (24). Međutim, ta je pogreška na kraju ispala sjajna, jer je to blicalo, sve se treslo. Pogreška nije bila smišljena nego je nastala. A “Od petka do petka“ ima strašno puno pogrešaka; jednostavno nismo znali snimati more.
Scenarij za “Od petka do petka“ napisao je Miljenko Smoje.
- Napisao je, zapravo, jednu skicu scenarija i onda mi je rekao: “Radi šta znaš, šta ti ja sad tu mogu...“. “Treba popravljat“, smatrao sam, a on će “Di ću ti ja sad to popravljat, ne čini mi se da je dobro ni ovako...“ (smijeh). Bio je vrlo zadovoljan kako je to ispalo na kraju. Ja sam nadopisao puno dijelova, ali ostale su mnoge njegove stvari njegove koje su sjajne. Iskreno, ne znam kako taj film danas izgleda. Vidio sam ga onda kad je bio gotov, tako da je novo gledanje za mene veliko iznenađenje.
Spominjući Smoju, ponajboljeg domaćeg novinara svih vremena, možete li povući paralelu između novinarstva nekad i sad?
- U vrijeme kad je on pisao sjajne reportaže s otoka, radili su ih i
Ratko Zvrko, Ivo Braut, Frane Babrieri, veliki novinari. U to su vrijeme novele pisali
Kaleb, Marinković, Desnica, Slobodan Novak, briljantna imena književna, i postojala je između literature i novina. Danas se bojim da se nešto što je novinska reportaža proglašava literaturom, a to su dva kriterija.
A između starih i novih filmova?
- Kad gledam filmove starije i novije, ja te granice ne vidim. Po čemu je
Spielberg stariji od nekih novijih redatelja kad je briljantan. Recimo, film koji je mene rasplakao do suza svaki put kad sam ga gledao bio je “E.T.“. Kad sam bio u L.A.-u, išao sam u jedan studio, gdje imitiraju scene iz poznatih filmova. Pamtim da je na kraju bio susret s E.T.-jem, a prije toga upišu vaše ime i onda vam on kaže “Goodby, Tonči“. Ja sam se i tad rasplakao, mislio sam da se rastajem s nekim svojim najbližim, jer ode on. Znam ja kud je otišao, s onim biciklom pa su došli njegovi s letjelicom i uzeli ga natrag, djeca trčala za njim itd. Tako sam ja otišao iz tog studija opet duboko potresen. To je jedan od najemotivnijih filmova. Volim sve filmove koji u sebi imaju duboku uzbudljivost. Recimo, “Lovac na jelene“, strašno potresan film. Filmovi su kao romani, glazba, knjige. Ja ne vidim razliku između Beatlesa i
Mozarta. Sad će se zgroziti neki ljudi koji znaju Mozartovu partituru čitati. Beatlesu nemaju takvu partituru, ali glazba je glazba. Ja vam nisam baš za te diobe, jer nisu ni točne. No, opet, tko će vam danas napisati išta humorističnije od prizora kad stari Karamazov kaže “Blaženi starče, blažena utroba majke koja te rodila i sisa koju si sisao, naročito sisa!“. Danas nema humoriste koji je to kadar napisati.
Okušali ste se i sami kao novinar intervjuirajući Wellesa kad je snimao “Dubinu“ na Hvaru. Kako ste se snašli u toj ulozi?
- Bilo je to zanimljivo iskustvo.
Welles je bio erudit, silno inteligentan, briljantan um, ali i radikalan, na majku priznao je. Upoznao sam ga još prije u Sarajevu, a ja sam na Hvaru napravio jednu strašnu pogrešku. Na intervju sam išao s glumicom iz filma
Jeanne Moreau. Prije toga je bila večera u jednom hotelu, ne znam koji je bio. Znam da je bilo ljeto i da je večera bila na terasi. On je bio strašno debeo, a dali su nam neke uske stolice s naslonima. Sjedam u stolicu i mislim se kako će sjesti on. Bubnem naglas: “Hoćeš ti stati u tu stolicu?“. Kad je on počeo na mene vikati... “Ti si idiot, ne možeš biti nego idiot kad se diviš
De Sici“, derao se. Prije sam u razgovoru, naime, De Sicu hvalio i kao dobrog glumca. “Onaj talijanski idiot porculanskih zubi tebi je dobar glumac“, urlao je Welles. Mrzio je De Sicu, više zbog režijskog opusa nego glume. Uvrijedio se i otišao unutra u hotel. Jeanne kaže da sam napravio strašnu pogrešku. “Pa samo sam mu rekao za stolicu...“. “Kako ne razumiješ da je on i glumac, ne želi on biti debeo, rado bi se vratio u doba 'Građanina Kanea'...“, poklopila me je. Otišao sam za njim, molio da mi oprosti i smirio se nekako. “Ajmo se barem zajedno popišati“, ispalio je pa smo pošli u neki zahod u hotelu. “Sad ću ti nešto reći. Nemoj slučajno pred Jeanne da ti izleti nešto protiv kazališta, ali kazalište je mrtvo, a tek opera, pa to je strahota jedna, to su aveti“, govorio je Welles. Oduševio sam ga kad sam spomenuo jedan njegov roman preveden na hrvatski. “A ja mislio da ste divlja zemlja... Što još prevodite“, pitao je. “Samo tebe i
Shakesperea“, uzvratio sam i nasmijao ga. Prije nego to sam idućeg jutra rano išao na brod, svratio sam da ga pozdravim u njegovoj sobi. Izgledala je kao intenzivna njega, a on ležao skoro gol sa strašno natečenim debelim, plavim nogama. Do njega je bio veliki poslužavnik i na njemu ostaci bifteka koje je tijekom noći jeo. Tako je jadan i umro.
Kako ste reagirali kad je umro Boris koji je glumio u 10 vaših filmova (od ukupno 12) i za njih dobio četiri Zlatne arene?
- Iskreno, nije me tako strašno dotuklo to, kao sama činjenica da me je ujutro rano nazvala njegova supruga
Dijana. “Boris je umro“, saopćila mi je. “Kad je umro“, pitam. “Sinoć. Pozlilo mu je, bio je u sobi tamo, posrnuo je...“. Pitam gdje je sad. “Tu u stanu, čekam da dođu po njega“, kazala je. Ta strašna, “pirandelovska“ slika smrti, koja se može dogoditi samo u Dalmaciji, dakle prisebnost jedne žene, beskrajno zaljubljene u supruga, netom nakon njegove smrti, žene koja je Borisa, eto, cijelu noć pripremala da ga odnesu, morala ga obući... Upravo me je to potreslo strašno, ta muka koju je ona provela tu noć. Borisov je život bio takav da se, ruku na srce, moglo očekivati da neće dugo trajati. Bio je strašne, enormne, životinjske snage. Pokojni
Luka Kaliterna me je jednom zaskočio s riječima: “Ukra si mi najdarovitijega“. “Ne znam o čemu govorite“, čudio sam se. “Da si mi ukra najdarovitijeg nogometaša, ima je 'šuc' ka
Kragić, bija je sjajan igrač i onda si ga ti odvea, ali dobro, na filmu će duže trajat...“. Luka ga je opisivao kao rasnog strijelca, centarfora. Ipak, svi organizmi imaju svoju trajnost, a to kako je on ubijao svoj život teško je opisati. Ipak, činio je to s radošću, svemu se tome što je radio jako veselio. Je li ponekad patio pri tome, ja to ne znam. Kad je radio 'gluposti', svemu tome bi se smijao kao malo dijete. Uživao je svojim svinjarijacama, jer je njegov život bio potpuno čist. On je bio jedan čist čovjek, nisam nikad sreo moralniju i dubokoumniju osobu od njega i
Šovagovića. Baš zbog te beskrajne pameti, izbjegavao je svako mudrovanje u životu, nije to volio. “Šta ćemo sad, ajmo popit čašu vina, smijat se“, radije bi predložio. Međutim, o poslu mu nije bilo teško govoriti. Kad smo snimali na terenu, znao bi doći k meni u 2-3 sata iza ponoći i probuditi me da pita je li ono danas išta valjalo što smo snimali, jer ne može zaspati.
Jeste li vas dvojica imali odnos kao De Niro i Scorsese, na način da ste mogli komunicirati pogledom?
- Dvornik je tražio rad na ulozi, volio je raspravljati o njoj s redateljem. Bio je sjajan u epizodi “Kiklopa“, ali nije to htio isprve igrati, za majku Božju. Jedva jedvice sam ga nagovorio tako da sam glumio tu ulogu pred njim da mu kažem kako je odlična. Moj sin
Vjeko, koji je s njim snimao neki film, ispričao mi je kako je jednog dana otišao sa seta. “Kako otišao“, iznenadio sam se. “Jednostavno, rekao je 'Odoh ja'...“. Što ga je uzrujalo? Režiser je svaki dan dolazio s novinama na snimanje i cijelo vrijeme ih čitao. Boris ga je gleda i nakon 2-3 dana nije mogao izdržati. “Ti cijelo vrijeme čitaš novine, mene nisi nijedan put pogledao, šta ću ti ja, idem ja kući“, opere ga, ustane se i ode.
Goran Navojec (“Duga mračna noć“) izjavio je da je vama filmski set nešto intimno, kao ljubavno pismo.
- Svi koji i napadnu moj film, reći će barem da su glumci dobri. Ja nikad nisam imao problema s njima, nikad mi nijedan glumac nije došao pijan na set, niti da nije znao tekst. To se kod mene ne može dogoditi, baš zato jer dolazi iz te intimnosti. Odnosi redatelja i glumca su intimni kao ljubavni. Ako glumac nema u vas povjerenja, onda će dogoditi to što je rekao Boris – “Kume, čitaj ti, odoh ja kući...“. Ako pukne ta nit koja vas spaja s glumcima, nema ni uloge, što oni svi znaju. Jednom je
Ružica Sokić (“Ljubav i poneka psovka“) rekla: “Ta je uloga nastala na Vrdoljakovu kolenu, on za vrijeme snimanja na kolenu piše ulogu...“. Ma ne pišem, nego dopisujem, dorađujem. Morate se prilagoditi glumcu. Primjerice, kad sam kao glumac morao izgovoriti “Drugovi, svaka njena misao, svaki njen dar-mar, vera su u našu stvar“, savjetovao sam redatelja da izbaci tu rečenicu. “Angažiraj
Branda i ubij me ako ti to dobro kaže“, istaknuo sam. I potom napisao esej “Kad bi Brando morao, a kad bi Šovagović mogao“.
Snimanje “Duge mračne noći“ trajalo je godinu dana i film se drži visokobudžetnim, jednim od najskupljih hrvatskih.
- Nije točno! Pa moj film je po budžetu po epizodi koštao jednako kao “Novo doba“ - milijun kuna po nastavku. Da bi mogao snimiti selo prije rata, morali smo sa svih kuća skinuti antene. Čak i da nismo ništa drugo radili nego samo to, skupo je, jer kad ih jednom skinete – puknu i ne možete ih vratiti natrag nego kupiti nove, a i svaki kostim je bio novi, šivan, sve se moralo napraviti prema uzorima. U “Novom vremenu“ mogli su jednostavno izaći na ulicu i snimati. Cijena je bila ista, ali fama je bila da je Vrdoljakov film koštao puno, iako se ne zna koliko je stajao; nitko nikad nije ni pitao.
I, koliko je koštao?
- Kažem vam, najprije smo dobili milijun i pol kuna po nastavku. Kasnije, kad smo išli na povećanje broja nastavaka, cijena se izjednačila na milijun po nastavku. Za 13 nastavaka televizija nam je dala 13 milijuuna kuna, a šuškalo se o 30-ak. Neki dan je netko napisao da u Olimpijskom odboru imam 15 tisuća eura mjesečno. Kakva li je to laž?!
Nekoć ste snimali za Jadran film. Je li vam bio problem snimati jedan tako velik film izvan studijskog sistema?
- Nije meni bila situacija ni prije ni sada drukčija. Uvijek skupite financijski plan i gledate što ćete odrezati. Za mene govore da se ne skidam sa zuhera, gledam svoj kadar i stalno nešto krcam pred kameru, a imate režisera koji dođu na projekciju filma pa se čude što vide, nemaju pojma što su snimali. Neki režiseri kradu pred kamerom iz vlastitog filma. Možemo bez statista, ne treba biciklist, motor, ma kakvi, tko će ga platiti, može bez toga. Ja sam se jednako mučio s prvim filmom kao i sa zadnjim. Morate raditi spektakl da se vidi cijena.
Cameron je sagradio Titanic za potrebe filma pa ga potopio na nekom jezeru, ali ako nema tako velikih scena, skupih prizora, nitko ne vidi cijenu, kao kod
Bergmana.
Nakon što ste 1990., na kreativnom vrhuncu, snimili “Karneval, anđeo i prah“ otišli ste iz svijeta filma i aktivirali se u političkom i sportskom životu. Je li vam eventualno žao zbog toga? Biste li radije da ste nastavili režirati?
- Sve bih ponovio što sam napravio. Godine 1990. još je bilo to jedno operetno stanje, takoreći, a 1991. je počeo rat u Hrvatskoj. Moja su dva sina otišla na frontu i ja nisam mogao stati kod kuće, morao sam se angažirati. Mislim da su se svi ozbiljni ljudi tih godina morali angažirati. Rat je jedna vrlo ozbiljna stvar. Ja sam prošao dva rata. Prvi me je uhvatio u djetinjstvu, imao sam 14 godina kad je završio Drugi svjetski rat, nisam bio baš malo dijete. Znao sam što je to rat i što nas čeka, plus ta neizvjesnost hoće li ti se djeca vratiti kući. To je nešto strašno. Vjeko je bio u grupi snimatelja koja je otišla na frontu, a od njih 12, devet se nije vratilo. Iz politike sam otišao 1995., a prije toga osnovao Hrvatski olimpijski odbor i pokrenuo osnivanje “Croatia Airlinesa“, na što sam vrlo ponosan. Danas je to jedna dobra kompanija, a u to vrijeme morali smo je osnovati jer se iz Zagreba do Splita nije moglo doći nego preko Rijeke i otoka. Preko Like nije se moglo u Dalmaciju, a imali smo aerodrome u Dubrovniku, Splitu, Zadru, na Krku i u Puli. Glupo je bilo nemati kompaniju s kojom možete preletjeti te fronte. Kako bilo, tko zna kakve bi filmove snimio da sam nastavio. No, cijelo to vrijeme stanke, nesnimanja, tješio se da su Kurosawa i Ford snimali iza 80-e pa sam mislio kako imam još vremena.
Koje strane redatelje i filmske pokrete uopće cijenite?
- Puno ih je. U početku sam bio zanesen neorealizmom, bio mi je najbliži po svijetu koji sam prepoznavao. Neorealizam je, nažalost, završio tragično, tako da je to dobra pouka mladim ljudima. Bio je to jedan politički pokret, nema nikakve dvojbe. Gnjevni talijanski pokret nastao nakon fašizma. Jasno, tad su svi išli na drugu stranu fašizma, a onda su najvećeg neprijatelja vidjeli u Americi. Sjetite se da je Toto pravio budale od Amerikanaca tako što im je prodavao Koloseum u Rimu. Pa ipak, s tim neorealizmom dogodila se jedna strašna stvar - pobijedio je Maršalov plan. Kako je taj plan počeo podizati Italiju iz siromaštva, onda više nije bilo krađe bicikala. Što će ti sad bicikl kad si mogao kupiti auto. Tako se srušio jedan veliki filmski pokret. Pao je na jednoj krivoj političkoj premisi, što je pouka da se film ne bi smio baviti politikom. “Kum“ nije politički film i obožavam ga, posebice drugi dio koji mi je bolji od prvoga, dublji.
“Ne vidim razlog zašto hrvatska kinematografija ne bi mogla biti velika jer smo mali narod“, konstatirali ste za časopis “Hollywood“ na setu “Duge mračne noći“. Smatrate li da je u međuvremenu porasla?
- Bilo je dobrih filmova, ali nije još doživjela svoj vrhunac. Ja stalno očekujem od
Brešana da snimi jedan veliki film, što sam mu otvoreno i rekao nakon premijere “Maršala“. “Stalno čekamo da napraviš jedan veliki film, a ti stalno dolaziš s tim da sam govoriš protiv svojih filmova, da to nije ono što si htio, da si opet negdje pogriješio“, bio sam iskren. Danas u Hrvatskoj nema režisera koji se bavi samo filmom, ja sam u tome iznimka. Svi su zaposleni u nekim institucijama i primaju plaće. U ono vrijeme
Golik, Babaja, Berković, ja, Tanhofer,
Bauer... nitko nije imao plaću, nego smo živjeli od filma i za film, a sad su režiseri svi zaposleni negdje. Eno, Brešan je direktor nekog poduzeća, drugi su profesori na Akademiji. Kad idu snimati film, tko s tom djecom radi? Bojim se da se ne posvećuju samo filmu, a moraju se samo tome posvetiti i ničem više. Ljudski život je nedovoljan da zadovoljite sve potrebe filma. Uvijek kad napravite film ostaju strašne rupe iza vas. Ne samo iza nas prosječnih režisera malih zemalja, nego i velikih. Nije
Coppola radio “Kuma II“ zato što je htio raditi još jedan film, nego zato što su mu ostale rupe. Pa je rekao: “Nisam napravio to i to, zato se vraćam na drugi dio...“ Sjećate li se scene procesije kod crke sv. Patricka u filmu? Za to vrijeme Vito Corleone ubija po nekim tavanima, dođe na ulicu i uzme svog malog sina koji ga pita gdje mu je tata bio. Vito zagrli maloga i kaže: “Kad bi ti znao što je sve radio tata i što je u stanju za tebe napraviti...“. Kad je završio prvi “Kum“, pitali smo se odkud dolazi taj stari gangster koji je imao jedan senzacionalan prizor - Brando ide zaplesati s kćerkom na vjenčanju jedan ples. Možda je to zato što ja imam kćer koju obožavam, ali ne morate imati ni kćer ni sina da vas stegne u grlu ta ljubav. Razbojnik je, ubija ljude k'o ništa, ali kad je ljubav u pitanju... E, to je to.
Držite li to da u našim filmovima manjka ljubavi?
- Da, a i previše je prevladao taj nekakav racionalani odnos prema zločinu, pa su svi naši filmovi o Domovinskom ratu filmovi o zločinu, a to nije dobro, nije istina. Bilo je tamo i nekih teških žrtava koje su ljudi podnijeli, patnji koje su preživjeli, tako da bismo sve to malo trebali natopiti s ljubavi. Fali nam i humora. Zašto sam maločas spomenuo Brešana? Zato što je napravio sjajan početak karijere pun humora. U “Ratu na mom otoku“ ima jedna scena koja je bila vrlo problematična za ono vrijeme. Film smo gledali kod mene u uredu na VHS-u i kad sam vidio tog majora koji kaže: “Vi, vi želite od mene da vam predam svoju kasarnu i oružje? Majku vam jebem, pa tko ste vi?! Tko ste vi, gadovi jedni?! Ne dam, bre, ovo je moja kasarna“, osjetio sam veličanstven trenutak. Ili kad njegova žena kaže “Skuvala sam ti pašta šutu!“. Pa to je dirljivo. “Budalo ja ti kuham, a ti ratuješ“, poručila mu je između redaka. To je vrlo dubok film. Očekujem od Brešana veliki film s kojim će nadoknaditi sve ove godine u kojima su izostali ljudi poput Bauera i Golika.
Veliki uspjeh “Parade“ (preko 100 tisuća gledatelja) u kinima sugerira kako je budućnost u koprodukcijama. Biste li vi režirali jednu koprodukciju?
- Ne bih.
Rene Clair je bio veći režiser od mene i bio je cijelo vrijeme 2. svjetskog rata u Americi. I što je napravio – ništa, jednu komediju “Oženih se se vješticom“. Komedija trpi pogreške, ali Clair nije nijedan ozbiljan film uspio tamo napraviti. Nemoguće je na tuđem jeziku režirati, ako niste tip poput
Miloša Formana kojemu je cijeli svijet dom...
Mislio sam na koprodukciju na teritoriju bivše Jugoslavije?
- Nisam te koprodukcije radio ni za vrijeme Jugoslavije, pa što bih sad to forsirao? Uzimao sam neke glumce,
Slobodan Perović odigrao je u “Mećavi“ sjajnu ulogu,
Milena Dravić u “Depsu“ je bila briljantna i dobila Zlatnu arenu ako se ne varam, ali... Na primjer, kad gledam radove
Dušana Kovačevića, beskrajno dobrog pisca, da meni date sjajan tekst “Balkanskog špijuna“, savršenstvo od teksta, vraga bih ja to znao režirati. To nije moj svijet, blizak jest, ali nije moj. Ne bih znao režirati ni talijanski ni austrijski ni mađarski film. Osobno, nisam siguran da je ta suradnja neki dobar put, a kao što vidim ima nekih skandala, tipa da se pare daju i po babi i po stričevima, da je to neka snalažljivost. Iako, film i jest snalažljivost. Dokle god bude vezan za blagajnu, on će biti snalažljivost.
MARKO NJEGIĆ
TOMISLAV KRIŠTO/CROPIX
O referendumu za EU
Kako komentirate rezultate referenduma za EU?
- Nema nikog pametnog tko može biti protiv toga. Kad vidim neke ljude
koji su se istaknuli u tome da su glasovali protiv, onda je to ili
ekstremna desnica ili ekstremna ljevica, a kako se god okrene ajme majko
i s jednim i drugima. Ljudi, o čemu tu imamo raspravljati. Dakako da
nam neće teći med i mlijeko, ali drukčije je kad su vam vrata otvorena i
kad morate moliti telefonom da vas prime. Velika je to razlika. Ja sam
za Europu i mislim da je to dobro. Kažu u Mađarskoj imaju nemire, pa
naravno da će imati kad su imali 20 godina nesređenu situaciju, kao što
je i mi imamo. U svim tim zemljama koje su nastale nakon komunizma došlo
je do korupcije i otimačine. |
'Pravi' film sa zetom Višnjićem
Što je s vašim novim filmom? Vaš zet Goran Višnjič u intervjuu nam je
rekao da utiho spremate novi zajednički projekt...
- Ne bih još o tome zato što nije ništa definirano.
“Sve što sam dosad učinio samo je uvertira za pravi film“, kazali ste.
Je li možda taj pravi film upravo ovaj s Goranom?
Jest, ali ponavljam, zasad bih o njemu šutio.
|
Beskrajno duge premijere
Kad je Truffaut intervjuirao Johna Forda, pitao ga je sjeća li se svog
prvog filma, na što mu je ovaj priznao da se ne sjeća ni zadnjeg. “Ja ne
idem u kino, ja nisam gledatelj“, odbrusio je Ford. Naravno da je
pretjerivao i da je gledao filmove. Svatko gleda, mada kad gledate svoj
film, a bilo bi pametno da čovjek gleda kako bi vidio gdje je griješio,
više nemate što naučiti jer ste u montaži vrtjeli naprijed-natrag sliku
stotinu puta. Nekad se nasmijete scenama kada, recimo, čovjek koji skače
s balkona - skače unatrag, ali kad jede i vraćate sliku natrag, on
povraća, pa vam se to sve malo zgadi. Kad dođete u kino, znate sve
pogreške vašeg filma ako ste imalo pametni, pa onda mislite da ih
također vide svi koji su tu u kinu i jedva čekate da film završi, a
premijera traje beskrajno dugo, nikad kraja, nikad kraja, sve od straha
da ćete se osramotiti. Režija nije lagan posao, no kad sam već upao u ta
kola onda sam nastavio tjerati dalje. |
Zahod kao oaza
Gledajući predstavu “Divlje patke“, bio sam začaran kako je Gavella prvi
čin napravio vrlo zanimljvim. Neka lica je uveo, epizode pretvorio u
uloge. “Gdje ste se tog sjetili“, pitao sam, a on će “Na zahodu!“.
Kasnije, kad su mi djeca narasla, ja sam isto uvidio da je zahod jedna
velika oaza. To jedina soba u kući koju možete zaključati da vam djeca
ne ulaze dok ste unutra i imate vremena razmišljati. Naravno, sve to
govorim malo u šali. Zapravo je to jedna velika tajna gdje i kako
nastaju filmovi, ali najviše u iskustvu, u sjećanjima, u prošlom životu. |
O zabrani filma 'Kad čuješ zvona'
Kad sam došao na natječaj s “Kad čuješ zvona“, “Jadran Film“ nije htio
raditi taj film i nije to bilo bez vraga. Pokazalo se kasnije da su bili
u pravu, jer ga je cenzura zabranila. Da nije bilo Duška Perkovića u
Beogradu, koji je radio filmove s Žikom Pavlovićem, ne bi to snimili. U
Hrvatskoj ga nitko ne bi uspio snimiti. Mislim da je to pošten film, ali
badava je to govoriti. Nije bilo lako, ma kakvi, Bože sačuvaj, bile su
muke. Filmovi nisu nastajali preko noći. Danas su mlađe kolege doista
slobodne, nema stega i mogu radit što hoće, na čemu im zavidim. Slobode
ne manjka, ali vidim da se javljaju, da se pojavljuju, vidim ih u
kratkim filmovima. Jedan veliki broj naših režisera nastao je na
kratkima - Papić, Gluščević... Isto tako, svi su gradovi puni festivala,
što nipošto nije loše. |
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => redateljski veteran u povodu friškog gostovanja u splitskom kinu “Zlatna vrata” s filmovima u kojima je režirao Borisa Dvornika
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2012-02-06 19:35:18
[created_by] => 25831
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2012-02-07 00:41:44
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2012-02-06 21:36:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 21
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 256
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link nav__link--kultura
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz kulture.
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, film, tv, književnosti, glazba, kazalište, slikarstvo, arhitektura
[secure] => 0
[page_title] => Kultura
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Small
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] =>
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 256
[name] => Kultura
[alias] => kultura
[description] =>
[parent] => 240
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 19
[params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Small","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 8172665 Threads: 6 Questions: 1617120974 Slow queries: 4954791
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 112970030
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 55
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front03
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /kultura
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /kultura/ekskluzivni-intervju-antun-vrdoljak-dotukla-me-muka-dvornikove-supruge-156812
[printLink] => /kultura/ekskluzivni-intervju-antun-vrdoljak-dotukla-me-muka-dvornikove-supruge-156812?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 167986
[name] => antunvrdoljak
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => antunvrdoljak
[link] => /tag/antunvrdoljak
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => redateljski veteran u povodu friškog gostovanja u splitskom kinu “Zlatna vrata” s filmovima u kojima je režirao Borisa Dvornika
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => EKSKLUZIVNI INTERVJU Antun Vrdoljak: Dotukla me muka Dvornikove supruge
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-20-21-26-40-25831
[profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object
(
[_errors:protected] => Array
(
)
[gender] =>
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => templates/site/images/no_image.png
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[galleryCount] => 0
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
 |
Poklonici hrvatskih klasika mogli su doći na svoje - “Kad čuješ zvona“ (1969.), “Ljubav i poneka psovka“ (1969.), “U gori raste zelen bor“ (1971.), “Povratak“ (1979.), “Kiklop“ (1982.), “Od petka do petka“ (1985.) i “Karneval, anđeo i prah“ (1990.) filmovi su koje je “Kinoteka“ zavrtjela punih tjedan dana. Naime, na njezinom se repertoaru našao ciklus naslovljen “Tonči i Boris: od petka do petka“.
Boris je
Dvornik, a
Tonči, naravno, redateljski veteran
Antun Vrdoljak.
“Od petka do petka“, vaš film po kojem je ciklus dobio ime, a snimljen je u Splitu, rijetko spominjete u javnosti. Kako to?
- Napravio sam u njemu neke tehničke pogreške koje se više nisu dale popraviti. Naime, radio sam s
Tomislavom Pinterom tri-četiri filma. Jedan od njih bio je “Od petka do petka“. Zvao sam najprije
Tanhofera da mi to dođe snimati, ali nije mogao. Film je tražio puno tehničkih stvari u kojima Pinter nije briljirao. On je izvrstan u slici, svjetlu, to je znao napraviti sjajno, u interijerima također. Dakle, stavili smo kameru fiksno na brod i to je bila strašna pogreška - nema mora. Val vas diže skupa s brodom, kameru i brod, nema uzbuđenja u tome, nema nemira, opasnosti da će se brod možda prevrnuti i val preplaviti sve. Bila je to strašna tehnička pogreška. Pinter je veliki snimatelj, no znao je počiniti greške. Dogodila se pogreška i na filmu “Kiklop“. Imali smo problem kod završnog kadra, kad Melkior trči, bježi kroz hodnike. Trebalo je napraviti “slow motion“ - on trči, a ne može pobjeći. Posudili smo neku tehniku u Sloveniji, nekakvu rasvjetu, te snimili scenu. Sjećam se da me je Pinter pitao jessam li bio projekciji. “Nisam“, odgovorio sam. “Nemoj ni ići“, rekao je. “Napravio sam pogrešku, nisam znao izračunati titraje rasvjete...“. Rasvjeta je imala drukčije titraje i trebalo ju je uskladiti s brojem sličica u sekundi (24). Međutim, ta je pogreška na kraju ispala sjajna, jer je to blicalo, sve se treslo. Pogreška nije bila smišljena nego je nastala. A “Od petka do petka“ ima strašno puno pogrešaka; jednostavno nismo znali snimati more.
Scenarij za “Od petka do petka“ napisao je Miljenko Smoje.
- Napisao je, zapravo, jednu skicu scenarija i onda mi je rekao: “Radi šta znaš, šta ti ja sad tu mogu...“. “Treba popravljat“, smatrao sam, a on će “Di ću ti ja sad to popravljat, ne čini mi se da je dobro ni ovako...“ (smijeh). Bio je vrlo zadovoljan kako je to ispalo na kraju. Ja sam nadopisao puno dijelova, ali ostale su mnoge njegove stvari njegove koje su sjajne. Iskreno, ne znam kako taj film danas izgleda. Vidio sam ga onda kad je bio gotov, tako da je novo gledanje za mene veliko iznenađenje.
Spominjući Smoju, ponajboljeg domaćeg novinara svih vremena, možete li povući paralelu između novinarstva nekad i sad?
- U vrijeme kad je on pisao sjajne reportaže s otoka, radili su ih i
Ratko Zvrko, Ivo Braut, Frane Babrieri, veliki novinari. U to su vrijeme novele pisali
Kaleb, Marinković, Desnica, Slobodan Novak, briljantna imena književna, i postojala je između literature i novina. Danas se bojim da se nešto što je novinska reportaža proglašava literaturom, a to su dva kriterija.
A između starih i novih filmova?
- Kad gledam filmove starije i novije, ja te granice ne vidim. Po čemu je
Spielberg stariji od nekih novijih redatelja kad je briljantan. Recimo, film koji je mene rasplakao do suza svaki put kad sam ga gledao bio je “E.T.“. Kad sam bio u L.A.-u, išao sam u jedan studio, gdje imitiraju scene iz poznatih filmova. Pamtim da je na kraju bio susret s E.T.-jem, a prije toga upišu vaše ime i onda vam on kaže “Goodby, Tonči“. Ja sam se i tad rasplakao, mislio sam da se rastajem s nekim svojim najbližim, jer ode on. Znam ja kud je otišao, s onim biciklom pa su došli njegovi s letjelicom i uzeli ga natrag, djeca trčala za njim itd. Tako sam ja otišao iz tog studija opet duboko potresen. To je jedan od najemotivnijih filmova. Volim sve filmove koji u sebi imaju duboku uzbudljivost. Recimo, “Lovac na jelene“, strašno potresan film. Filmovi su kao romani, glazba, knjige. Ja ne vidim razliku između Beatlesa i
Mozarta. Sad će se zgroziti neki ljudi koji znaju Mozartovu partituru čitati. Beatlesu nemaju takvu partituru, ali glazba je glazba. Ja vam nisam baš za te diobe, jer nisu ni točne. No, opet, tko će vam danas napisati išta humorističnije od prizora kad stari Karamazov kaže “Blaženi starče, blažena utroba majke koja te rodila i sisa koju si sisao, naročito sisa!“. Danas nema humoriste koji je to kadar napisati.
Okušali ste se i sami kao novinar intervjuirajući Wellesa kad je snimao “Dubinu“ na Hvaru. Kako ste se snašli u toj ulozi?
- Bilo je to zanimljivo iskustvo.
Welles je bio erudit, silno inteligentan, briljantan um, ali i radikalan, na majku priznao je. Upoznao sam ga još prije u Sarajevu, a ja sam na Hvaru napravio jednu strašnu pogrešku. Na intervju sam išao s glumicom iz filma
Jeanne Moreau. Prije toga je bila večera u jednom hotelu, ne znam koji je bio. Znam da je bilo ljeto i da je večera bila na terasi. On je bio strašno debeo, a dali su nam neke uske stolice s naslonima. Sjedam u stolicu i mislim se kako će sjesti on. Bubnem naglas: “Hoćeš ti stati u tu stolicu?“. Kad je on počeo na mene vikati... “Ti si idiot, ne možeš biti nego idiot kad se diviš
De Sici“, derao se. Prije sam u razgovoru, naime, De Sicu hvalio i kao dobrog glumca. “Onaj talijanski idiot porculanskih zubi tebi je dobar glumac“, urlao je Welles. Mrzio je De Sicu, više zbog režijskog opusa nego glume. Uvrijedio se i otišao unutra u hotel. Jeanne kaže da sam napravio strašnu pogrešku. “Pa samo sam mu rekao za stolicu...“. “Kako ne razumiješ da je on i glumac, ne želi on biti debeo, rado bi se vratio u doba 'Građanina Kanea'...“, poklopila me je. Otišao sam za njim, molio da mi oprosti i smirio se nekako. “Ajmo se barem zajedno popišati“, ispalio je pa smo pošli u neki zahod u hotelu. “Sad ću ti nešto reći. Nemoj slučajno pred Jeanne da ti izleti nešto protiv kazališta, ali kazalište je mrtvo, a tek opera, pa to je strahota jedna, to su aveti“, govorio je Welles. Oduševio sam ga kad sam spomenuo jedan njegov roman preveden na hrvatski. “A ja mislio da ste divlja zemlja... Što još prevodite“, pitao je. “Samo tebe i
Shakesperea“, uzvratio sam i nasmijao ga. Prije nego to sam idućeg jutra rano išao na brod, svratio sam da ga pozdravim u njegovoj sobi. Izgledala je kao intenzivna njega, a on ležao skoro gol sa strašno natečenim debelim, plavim nogama. Do njega je bio veliki poslužavnik i na njemu ostaci bifteka koje je tijekom noći jeo. Tako je jadan i umro.
Kako ste reagirali kad je umro Boris koji je glumio u 10 vaših filmova (od ukupno 12) i za njih dobio četiri Zlatne arene?
- Iskreno, nije me tako strašno dotuklo to, kao sama činjenica da me je ujutro rano nazvala njegova supruga
Dijana. “Boris je umro“, saopćila mi je. “Kad je umro“, pitam. “Sinoć. Pozlilo mu je, bio je u sobi tamo, posrnuo je...“. Pitam gdje je sad. “Tu u stanu, čekam da dođu po njega“, kazala je. Ta strašna, “pirandelovska“ slika smrti, koja se može dogoditi samo u Dalmaciji, dakle prisebnost jedne žene, beskrajno zaljubljene u supruga, netom nakon njegove smrti, žene koja je Borisa, eto, cijelu noć pripremala da ga odnesu, morala ga obući... Upravo me je to potreslo strašno, ta muka koju je ona provela tu noć. Borisov je život bio takav da se, ruku na srce, moglo očekivati da neće dugo trajati. Bio je strašne, enormne, životinjske snage. Pokojni
Luka Kaliterna me je jednom zaskočio s riječima: “Ukra si mi najdarovitijega“. “Ne znam o čemu govorite“, čudio sam se. “Da si mi ukra najdarovitijeg nogometaša, ima je 'šuc' ka
Kragić, bija je sjajan igrač i onda si ga ti odvea, ali dobro, na filmu će duže trajat...“. Luka ga je opisivao kao rasnog strijelca, centarfora. Ipak, svi organizmi imaju svoju trajnost, a to kako je on ubijao svoj život teško je opisati. Ipak, činio je to s radošću, svemu se tome što je radio jako veselio. Je li ponekad patio pri tome, ja to ne znam. Kad je radio 'gluposti', svemu tome bi se smijao kao malo dijete. Uživao je svojim svinjarijacama, jer je njegov život bio potpuno čist. On je bio jedan čist čovjek, nisam nikad sreo moralniju i dubokoumniju osobu od njega i
Šovagovića. Baš zbog te beskrajne pameti, izbjegavao je svako mudrovanje u životu, nije to volio. “Šta ćemo sad, ajmo popit čašu vina, smijat se“, radije bi predložio. Međutim, o poslu mu nije bilo teško govoriti. Kad smo snimali na terenu, znao bi doći k meni u 2-3 sata iza ponoći i probuditi me da pita je li ono danas išta valjalo što smo snimali, jer ne može zaspati.
Jeste li vas dvojica imali odnos kao De Niro i Scorsese, na način da ste mogli komunicirati pogledom?
- Dvornik je tražio rad na ulozi, volio je raspravljati o njoj s redateljem. Bio je sjajan u epizodi “Kiklopa“, ali nije to htio isprve igrati, za majku Božju. Jedva jedvice sam ga nagovorio tako da sam glumio tu ulogu pred njim da mu kažem kako je odlična. Moj sin
Vjeko, koji je s njim snimao neki film, ispričao mi je kako je jednog dana otišao sa seta. “Kako otišao“, iznenadio sam se. “Jednostavno, rekao je 'Odoh ja'...“. Što ga je uzrujalo? Režiser je svaki dan dolazio s novinama na snimanje i cijelo vrijeme ih čitao. Boris ga je gleda i nakon 2-3 dana nije mogao izdržati. “Ti cijelo vrijeme čitaš novine, mene nisi nijedan put pogledao, šta ću ti ja, idem ja kući“, opere ga, ustane se i ode.
Goran Navojec (“Duga mračna noć“) izjavio je da je vama filmski set nešto intimno, kao ljubavno pismo.
- Svi koji i napadnu moj film, reći će barem da su glumci dobri. Ja nikad nisam imao problema s njima, nikad mi nijedan glumac nije došao pijan na set, niti da nije znao tekst. To se kod mene ne može dogoditi, baš zato jer dolazi iz te intimnosti. Odnosi redatelja i glumca su intimni kao ljubavni. Ako glumac nema u vas povjerenja, onda će dogoditi to što je rekao Boris – “Kume, čitaj ti, odoh ja kući...“. Ako pukne ta nit koja vas spaja s glumcima, nema ni uloge, što oni svi znaju. Jednom je
Ružica Sokić (“Ljubav i poneka psovka“) rekla: “Ta je uloga nastala na Vrdoljakovu kolenu, on za vrijeme snimanja na kolenu piše ulogu...“. Ma ne pišem, nego dopisujem, dorađujem. Morate se prilagoditi glumcu. Primjerice, kad sam kao glumac morao izgovoriti “Drugovi, svaka njena misao, svaki njen dar-mar, vera su u našu stvar“, savjetovao sam redatelja da izbaci tu rečenicu. “Angažiraj
Branda i ubij me ako ti to dobro kaže“, istaknuo sam. I potom napisao esej “Kad bi Brando morao, a kad bi Šovagović mogao“.
Snimanje “Duge mračne noći“ trajalo je godinu dana i film se drži visokobudžetnim, jednim od najskupljih hrvatskih.
- Nije točno! Pa moj film je po budžetu po epizodi koštao jednako kao “Novo doba“ - milijun kuna po nastavku. Da bi mogao snimiti selo prije rata, morali smo sa svih kuća skinuti antene. Čak i da nismo ništa drugo radili nego samo to, skupo je, jer kad ih jednom skinete – puknu i ne možete ih vratiti natrag nego kupiti nove, a i svaki kostim je bio novi, šivan, sve se moralo napraviti prema uzorima. U “Novom vremenu“ mogli su jednostavno izaći na ulicu i snimati. Cijena je bila ista, ali fama je bila da je Vrdoljakov film koštao puno, iako se ne zna koliko je stajao; nitko nikad nije ni pitao.
I, koliko je koštao?
- Kažem vam, najprije smo dobili milijun i pol kuna po nastavku. Kasnije, kad smo išli na povećanje broja nastavaka, cijena se izjednačila na milijun po nastavku. Za 13 nastavaka televizija nam je dala 13 milijuuna kuna, a šuškalo se o 30-ak. Neki dan je netko napisao da u Olimpijskom odboru imam 15 tisuća eura mjesečno. Kakva li je to laž?!
Nekoć ste snimali za Jadran film. Je li vam bio problem snimati jedan tako velik film izvan studijskog sistema?
- Nije meni bila situacija ni prije ni sada drukčija. Uvijek skupite financijski plan i gledate što ćete odrezati. Za mene govore da se ne skidam sa zuhera, gledam svoj kadar i stalno nešto krcam pred kameru, a imate režisera koji dođu na projekciju filma pa se čude što vide, nemaju pojma što su snimali. Neki režiseri kradu pred kamerom iz vlastitog filma. Možemo bez statista, ne treba biciklist, motor, ma kakvi, tko će ga platiti, može bez toga. Ja sam se jednako mučio s prvim filmom kao i sa zadnjim. Morate raditi spektakl da se vidi cijena.
Cameron je sagradio Titanic za potrebe filma pa ga potopio na nekom jezeru, ali ako nema tako velikih scena, skupih prizora, nitko ne vidi cijenu, kao kod
Bergmana.
Nakon što ste 1990., na kreativnom vrhuncu, snimili “Karneval, anđeo i prah“ otišli ste iz svijeta filma i aktivirali se u političkom i sportskom životu. Je li vam eventualno žao zbog toga? Biste li radije da ste nastavili režirati?
- Sve bih ponovio što sam napravio. Godine 1990. još je bilo to jedno operetno stanje, takoreći, a 1991. je počeo rat u Hrvatskoj. Moja su dva sina otišla na frontu i ja nisam mogao stati kod kuće, morao sam se angažirati. Mislim da su se svi ozbiljni ljudi tih godina morali angažirati. Rat je jedna vrlo ozbiljna stvar. Ja sam prošao dva rata. Prvi me je uhvatio u djetinjstvu, imao sam 14 godina kad je završio Drugi svjetski rat, nisam bio baš malo dijete. Znao sam što je to rat i što nas čeka, plus ta neizvjesnost hoće li ti se djeca vratiti kući. To je nešto strašno. Vjeko je bio u grupi snimatelja koja je otišla na frontu, a od njih 12, devet se nije vratilo. Iz politike sam otišao 1995., a prije toga osnovao Hrvatski olimpijski odbor i pokrenuo osnivanje “Croatia Airlinesa“, na što sam vrlo ponosan. Danas je to jedna dobra kompanija, a u to vrijeme morali smo je osnovati jer se iz Zagreba do Splita nije moglo doći nego preko Rijeke i otoka. Preko Like nije se moglo u Dalmaciju, a imali smo aerodrome u Dubrovniku, Splitu, Zadru, na Krku i u Puli. Glupo je bilo nemati kompaniju s kojom možete preletjeti te fronte. Kako bilo, tko zna kakve bi filmove snimio da sam nastavio. No, cijelo to vrijeme stanke, nesnimanja, tješio se da su Kurosawa i Ford snimali iza 80-e pa sam mislio kako imam još vremena.
Koje strane redatelje i filmske pokrete uopće cijenite?
- Puno ih je. U početku sam bio zanesen neorealizmom, bio mi je najbliži po svijetu koji sam prepoznavao. Neorealizam je, nažalost, završio tragično, tako da je to dobra pouka mladim ljudima. Bio je to jedan politički pokret, nema nikakve dvojbe. Gnjevni talijanski pokret nastao nakon fašizma. Jasno, tad su svi išli na drugu stranu fašizma, a onda su najvećeg neprijatelja vidjeli u Americi. Sjetite se da je Toto pravio budale od Amerikanaca tako što im je prodavao Koloseum u Rimu. Pa ipak, s tim neorealizmom dogodila se jedna strašna stvar - pobijedio je Maršalov plan. Kako je taj plan počeo podizati Italiju iz siromaštva, onda više nije bilo krađe bicikala. Što će ti sad bicikl kad si mogao kupiti auto. Tako se srušio jedan veliki filmski pokret. Pao je na jednoj krivoj političkoj premisi, što je pouka da se film ne bi smio baviti politikom. “Kum“ nije politički film i obožavam ga, posebice drugi dio koji mi je bolji od prvoga, dublji.
“Ne vidim razlog zašto hrvatska kinematografija ne bi mogla biti velika jer smo mali narod“, konstatirali ste za časopis “Hollywood“ na setu “Duge mračne noći“. Smatrate li da je u međuvremenu porasla?
- Bilo je dobrih filmova, ali nije još doživjela svoj vrhunac. Ja stalno očekujem od
Brešana da snimi jedan veliki film, što sam mu otvoreno i rekao nakon premijere “Maršala“. “Stalno čekamo da napraviš jedan veliki film, a ti stalno dolaziš s tim da sam govoriš protiv svojih filmova, da to nije ono što si htio, da si opet negdje pogriješio“, bio sam iskren. Danas u Hrvatskoj nema režisera koji se bavi samo filmom, ja sam u tome iznimka. Svi su zaposleni u nekim institucijama i primaju plaće. U ono vrijeme
Golik, Babaja, Berković, ja, Tanhofer,
Bauer... nitko nije imao plaću, nego smo živjeli od filma i za film, a sad su režiseri svi zaposleni negdje. Eno, Brešan je direktor nekog poduzeća, drugi su profesori na Akademiji. Kad idu snimati film, tko s tom djecom radi? Bojim se da se ne posvećuju samo filmu, a moraju se samo tome posvetiti i ničem više. Ljudski život je nedovoljan da zadovoljite sve potrebe filma. Uvijek kad napravite film ostaju strašne rupe iza vas. Ne samo iza nas prosječnih režisera malih zemalja, nego i velikih. Nije
Coppola radio “Kuma II“ zato što je htio raditi još jedan film, nego zato što su mu ostale rupe. Pa je rekao: “Nisam napravio to i to, zato se vraćam na drugi dio...“ Sjećate li se scene procesije kod crke sv. Patricka u filmu? Za to vrijeme Vito Corleone ubija po nekim tavanima, dođe na ulicu i uzme svog malog sina koji ga pita gdje mu je tata bio. Vito zagrli maloga i kaže: “Kad bi ti znao što je sve radio tata i što je u stanju za tebe napraviti...“. Kad je završio prvi “Kum“, pitali smo se odkud dolazi taj stari gangster koji je imao jedan senzacionalan prizor - Brando ide zaplesati s kćerkom na vjenčanju jedan ples. Možda je to zato što ja imam kćer koju obožavam, ali ne morate imati ni kćer ni sina da vas stegne u grlu ta ljubav. Razbojnik je, ubija ljude k'o ništa, ali kad je ljubav u pitanju... E, to je to.
Držite li to da u našim filmovima manjka ljubavi?
- Da, a i previše je prevladao taj nekakav racionalani odnos prema zločinu, pa su svi naši filmovi o Domovinskom ratu filmovi o zločinu, a to nije dobro, nije istina. Bilo je tamo i nekih teških žrtava koje su ljudi podnijeli, patnji koje su preživjeli, tako da bismo sve to malo trebali natopiti s ljubavi. Fali nam i humora. Zašto sam maločas spomenuo Brešana? Zato što je napravio sjajan početak karijere pun humora. U “Ratu na mom otoku“ ima jedna scena koja je bila vrlo problematična za ono vrijeme. Film smo gledali kod mene u uredu na VHS-u i kad sam vidio tog majora koji kaže: “Vi, vi želite od mene da vam predam svoju kasarnu i oružje? Majku vam jebem, pa tko ste vi?! Tko ste vi, gadovi jedni?! Ne dam, bre, ovo je moja kasarna“, osjetio sam veličanstven trenutak. Ili kad njegova žena kaže “Skuvala sam ti pašta šutu!“. Pa to je dirljivo. “Budalo ja ti kuham, a ti ratuješ“, poručila mu je između redaka. To je vrlo dubok film. Očekujem od Brešana veliki film s kojim će nadoknaditi sve ove godine u kojima su izostali ljudi poput Bauera i Golika.
Veliki uspjeh “Parade“ (preko 100 tisuća gledatelja) u kinima sugerira kako je budućnost u koprodukcijama. Biste li vi režirali jednu koprodukciju?
- Ne bih.
Rene Clair je bio veći režiser od mene i bio je cijelo vrijeme 2. svjetskog rata u Americi. I što je napravio – ništa, jednu komediju “Oženih se se vješticom“. Komedija trpi pogreške, ali Clair nije nijedan ozbiljan film uspio tamo napraviti. Nemoguće je na tuđem jeziku režirati, ako niste tip poput
Miloša Formana kojemu je cijeli svijet dom...
Mislio sam na koprodukciju na teritoriju bivše Jugoslavije?
- Nisam te koprodukcije radio ni za vrijeme Jugoslavije, pa što bih sad to forsirao? Uzimao sam neke glumce,
Slobodan Perović odigrao je u “Mećavi“ sjajnu ulogu,
Milena Dravić u “Depsu“ je bila briljantna i dobila Zlatnu arenu ako se ne varam, ali... Na primjer, kad gledam radove
Dušana Kovačevića, beskrajno dobrog pisca, da meni date sjajan tekst “Balkanskog špijuna“, savršenstvo od teksta, vraga bih ja to znao režirati. To nije moj svijet, blizak jest, ali nije moj. Ne bih znao režirati ni talijanski ni austrijski ni mađarski film. Osobno, nisam siguran da je ta suradnja neki dobar put, a kao što vidim ima nekih skandala, tipa da se pare daju i po babi i po stričevima, da je to neka snalažljivost. Iako, film i jest snalažljivost. Dokle god bude vezan za blagajnu, on će biti snalažljivost.
MARKO NJEGIĆ
TOMISLAV KRIŠTO/CROPIX
O referendumu za EU
Kako komentirate rezultate referenduma za EU?
- Nema nikog pametnog tko može biti protiv toga. Kad vidim neke ljude
koji su se istaknuli u tome da su glasovali protiv, onda je to ili
ekstremna desnica ili ekstremna ljevica, a kako se god okrene ajme majko
i s jednim i drugima. Ljudi, o čemu tu imamo raspravljati. Dakako da
nam neće teći med i mlijeko, ali drukčije je kad su vam vrata otvorena i
kad morate moliti telefonom da vas prime. Velika je to razlika. Ja sam
za Europu i mislim da je to dobro. Kažu u Mađarskoj imaju nemire, pa
naravno da će imati kad su imali 20 godina nesređenu situaciju, kao što
je i mi imamo. U svim tim zemljama koje su nastale nakon komunizma došlo
je do korupcije i otimačine. |
'Pravi' film sa zetom Višnjićem
Što je s vašim novim filmom? Vaš zet Goran Višnjič u intervjuu nam je
rekao da utiho spremate novi zajednički projekt...
- Ne bih još o tome zato što nije ništa definirano.
“Sve što sam dosad učinio samo je uvertira za pravi film“, kazali ste.
Je li možda taj pravi film upravo ovaj s Goranom?
Jest, ali ponavljam, zasad bih o njemu šutio.
|
Beskrajno duge premijere
Kad je Truffaut intervjuirao Johna Forda, pitao ga je sjeća li se svog
prvog filma, na što mu je ovaj priznao da se ne sjeća ni zadnjeg. “Ja ne
idem u kino, ja nisam gledatelj“, odbrusio je Ford. Naravno da je
pretjerivao i da je gledao filmove. Svatko gleda, mada kad gledate svoj
film, a bilo bi pametno da čovjek gleda kako bi vidio gdje je griješio,
više nemate što naučiti jer ste u montaži vrtjeli naprijed-natrag sliku
stotinu puta. Nekad se nasmijete scenama kada, recimo, čovjek koji skače
s balkona - skače unatrag, ali kad jede i vraćate sliku natrag, on
povraća, pa vam se to sve malo zgadi. Kad dođete u kino, znate sve
pogreške vašeg filma ako ste imalo pametni, pa onda mislite da ih
također vide svi koji su tu u kinu i jedva čekate da film završi, a
premijera traje beskrajno dugo, nikad kraja, nikad kraja, sve od straha
da ćete se osramotiti. Režija nije lagan posao, no kad sam već upao u ta
kola onda sam nastavio tjerati dalje. |
Zahod kao oaza
Gledajući predstavu “Divlje patke“, bio sam začaran kako je Gavella prvi
čin napravio vrlo zanimljvim. Neka lica je uveo, epizode pretvorio u
uloge. “Gdje ste se tog sjetili“, pitao sam, a on će “Na zahodu!“.
Kasnije, kad su mi djeca narasla, ja sam isto uvidio da je zahod jedna
velika oaza. To jedina soba u kući koju možete zaključati da vam djeca
ne ulaze dok ste unutra i imate vremena razmišljati. Naravno, sve to
govorim malo u šali. Zapravo je to jedna velika tajna gdje i kako
nastaju filmovi, ali najviše u iskustvu, u sjećanjima, u prošlom životu. |
O zabrani filma 'Kad čuješ zvona'
Kad sam došao na natječaj s “Kad čuješ zvona“, “Jadran Film“ nije htio
raditi taj film i nije to bilo bez vraga. Pokazalo se kasnije da su bili
u pravu, jer ga je cenzura zabranila. Da nije bilo Duška Perkovića u
Beogradu, koji je radio filmove s Žikom Pavlovićem, ne bi to snimili. U
Hrvatskoj ga nitko ne bi uspio snimiti. Mislim da je to pošten film, ali
badava je to govoriti. Nije bilo lako, ma kakvi, Bože sačuvaj, bile su
muke. Filmovi nisu nastajali preko noći. Danas su mlađe kolege doista
slobodne, nema stega i mogu radit što hoće, na čemu im zavidim. Slobode
ne manjka, ali vidim da se javljaju, da se pojavljuju, vidim ih u
kratkim filmovima. Jedan veliki broj naših režisera nastao je na
kratkima - Papić, Gluščević... Isto tako, svi su gradovi puni festivala,
što nipošto nije loše. |
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/kultura/ekskluzivni-intervju-antun-vrdoljak-dotukla-me-muka-dvornikove-supruge-156812
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=4f443294ffcb1e00858e923c21dd82b247be4db0
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=EKSKLUZIVNI+INTERVJU+Antun+Vrdoljak%3A+Dotukla+me+muka+Dvornikove+supruge&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fekskluzivni-intervju-antun-vrdoljak-dotukla-me-muka-dvornikove-supruge-156812
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fekskluzivni-intervju-antun-vrdoljak-dotukla-me-muka-dvornikove-supruge-156812
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => redateljski veteran u povodu friškog gostovanja u splitskom kinu “Zlatna vrata” s filmovima u kojima je režirao Borisa Dvornika
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
20. svibanj 2024 23:26
