Kultura Kultura

OPROŠTAJNO GOVORENJE GOSTA-FUREŠTA ZONJEGA

Pisac Tahir Mujičić emotivnim performansom oprostio se od hotelskog kompleksa 'Helios' u Starom Gradu: Najbolji od svih svjetova, nasreću, nećemo dočekati

OPROŠTAJNO GOVORENJE GOSTA-FUREŠTA ZONJEGA

U ove prostore s novim vlasnikom ulaze i kapitalizam, i globalizacija, i moć novca, što sve mi u svojoj mladosti nismo prošli, kazao je Mujičić

Puče moj, Starograjanke i Starograjani, ovo ča vidite nisu prave suze. Ovo su suze od ovih kapljica za oči. Znom, niti bi tili da su ovo suze za socijalizmom. Ali nisu. Niti bi opet tili da su ovo suze za bivšom. Ali nisu. Niti bi tili da su radosnice niti žalosnice. A zapravo, ovo su, bez ovoga dodatka, suze za mladošću.

 

Nostalgične suze. Jer ovaj hotel iz kojeg izlazim kako zonji gost simbol je mladosti naše generacije s ovoga otoka, ali i njegovih gostiju. Opraštajući se s ovim hotelom, mi izlazimo tiho i pomalo i iz jednoga života. U ove prostore s novim vlasnikom ulaze i kapitalizam, i globalizacija, i moć novca, što sve mi u svojoj mladosti nismo prošli. Jer novi svijet, iz kojega mi izlazimo, svijet je bogatih koji dolazi u ruke još bogatijih i moćnijih.

Bit će to jedini svijet koji će poznavati naši unuci, pa će za njih, kako bi to rekao stari cinik Voltaire, "biti najbolji od svih svjetova". Mi ga, nasreću, nećemo dočekati.

Ali ono što ovaj škoj još poželjeti može jest da novi vlasnici poštuju vrhunsku arhitekturu jednog prošlog vremena, pejsažnu arhitekturu ovih đardina i unutar njih svaki list svake biljke. Potom, Starograjanke i Starograjani priželjkuju da ovaj kompleks bude otvoren i njima i njihovim gostima, kao što je uvijek i bio, te da se osjećaju ugodno na plažama na kojima su uvijek i bili.

I na kraju, da novi dobrodošli vlasnici upute nove i bogatije goste u sam Paiz i neka taj novi turizam preraste od samo zrak-voda športskog u onaj koji, a to vrijeme pokazuje, sve više postaje kulturni turizam koji ugađa duši i onaj hedonistički koji se umiljava svim ljudskim čulima. A to će uvijek naći u najstarijem gradu u Hrvatskoj – u Farosu.
Zahvaljujem svima koji su omogućili ovaj "zonji gost" performans.

Prvo, visokom pokroviteljstvu mudrog Ministarstva tuđih poslova i njegovoj središnjici "Kod Damira".

Najvelikodušnijem sponzoru "Milosrdnoj zajednici" iz Molega Sela, mojim kćerima, koje su omogućile dvotjednu stručnu prosudbu kakvoće objekata i uposlenika u hotelskom kompleksu, te sam mogao pomno, kritički i subjektivno sve pratiti dvi šetemane. Svima sam dao vrhunsku ocjenu extra vergine kvalitete u kategoriji hotela berba 1960./70.

Dakle, ako itko od sjajnih uposlenika ostane bez radnog mjesta, bit će vrhunski turistički stručnjak u Parizu, Londonu ili Garmischpartenu, ili pak u svom vlastitom hotelčiću s pet zvjezdica u Vrsniku, Pitvama ili Svirču.

I sada, kao zonji gost i posljednji furešt naše stare generacije, simbolično predajem ključeve hotela na posljednji pregled pred primopredaju Hern Mirku Harašiću, koji je upravo s ove terase prije četrdesetak godina otišao u Berlin, gdje je postao najpopularniji Oberkelner u čuvenom Kempinskom, u kojem je (uz niz priznanja) kod nas dobio i nadimak Kempinski.
Dragi moji, Hern Fric, kako bi Nijemci preveli tvoje rodoljubno ime, uzmi ove ključe i obavi predkontrolu. I potvrdi onu našu "Još Hrvatska ni propala dok mi živimo" te da Stari Grad, Paiz, svog kapitalista za trku ima.


OPIS DOGAĐANJA

  1. Samo dva dana iza proslave hrvatskog turizma u Osijeku u Starome Gradu na Hvaru dogodio se performance-happening. U nedjelju, 6. listopada na dan kad hoteli u Starom Gradu i inače završavaju svoju sezonu, dogodio se nešto drukčiji kraj. Iz hotela Lavanda hotelskog kompleksa Helios izašao je posljednji gost.
  2. Hotelski kompleks s popratnim objektima prodan je novom vlasniku.
  3. Posljednji gost (PG) potpisao se u posljednju knjigu gostiju i izašao na središnja vrata u pratnji recepcionera Nene Šoljana.
  4. PG se tada kraćim govorom, nostalgično i ne bez ironije, obratio okupljenim skoro pa vršnjacima hotela, ljudima kojima je taj hotel značio ili mladost ili obiteljsku egzistenciju. I koji je bio simbol vremena koje je prošlo. Uz njih 40-ak bili su tu i svi ugostiteljski djelatnici objekata, ali i nekoliko obitelji koje su namjerno unajmili sobe na jednu noć kako bi prisustvovali događaju.
  5. PG i ostali članovi već raspuštene udruge "UHLOD" sudjelovali su, kako kažu, pod visokim pokroviteljstvom "Ministarstva za tuđe poslove"s generalnim sponzorstvom Milosrdne zadruge-zajednice iz Molega Sela te ostalih dobročinitelja i donatora, pretežno u vinu.
  6. Po završetku govora PG je poslao člana udruge g. Mirka Harašića, koji je u elegantnom odijelu i s kapom svojega oca (na kojoj piše Hoteli Helios jer je i sam bio zaposlen u tom hotelu), a koji je i sam prije 40-ak godina otišao u Berlin gdje je postao oberkelner hotela Kempinski. (Tako je g. Harašić i dobio nadimak Kempinski). PG mu je na tečnom njemačkom jeziku predao ključeve da napravi predkontrolu prije ulaska novih vlasnika.
  7. PG je kao slučajno ugledao Starograjana, umirovljenog prvaka riječke Opere koji je bio odjeven u kao soboslikar, u trlišu izmačanom kolurima, sa soboslikarskom kapom na glavi napravljenom od Slobodne Dalmacije i kantom Jupola i četkom. Upitao ga je: "Barba Toma, ča činite?" On je na to otpjevao Tijardovićevu ariju "Ol se ne vidi da piturajem našu mižeriju?" Na gitari ga je pratio član udruge Mario Dulčić.
  8. PG je ispraćen pjesmom te je uz pomoć svog kolege Nikše Dulčića natovario bagaju na tovara i zaputio se u jedan novi, zdravi i Hrvatima pristupačan turizam, prema Eremitažu, mjestu pustinjaka na žalo ispred kapelice Sv. Jeronima.
  9. Za to vrijeme uz operetne arije i dalmatinsku pismu gosti i domaćini ugostitelji uz simboličan domjenak oprostili su se od hotela koji je podigao generacije Starograjana.

Naslovnica Kultura