Kultura Kultura

UZ KINOPREMIJERU 'DO KRAJA SMRTI'

Kolinda me jako voli, a Rozga mi je nova tajna cura. Samo me strah da me ne prevari s Grašom... E, da, imam i novi film, veli Anđelo Jurkas

UZ KINOPREMIJERU 'DO KRAJA SMRTI'
Love za klasični marketing filma 'kupuj medijske oglase' nemamo, mimo gerila marketinga po društvenim mrežama i apela na urednike medija i novinare da poprate informacije koje se tiču popkulture u našoj zemlji bez povlačenja termina 'sponzorstva', 'marketinga' i inih terminologija u društvu koje živi od vijesti o Severini i Rozgi. Ej, Kolinda me jako voli. Ono baš baš sam joj simpa. Ali, bitnije, Rozga mi je nova tajna cura. Eto vijesti. Na premijeri će mi sjedit u krilu pa ćemo se ljubit u mraku, pa ćemo se ubrzo rastat jer će me prevarit s Petrom Grašom i onda ću sreću do kraja života nać s Tatjanom Jurić i oženit ćemo se i imat dvoje prekrasne djece i živjet od smijeha, velike love i zraka. E da, imam novi film. Kuiš?

Početak kinodistribucije (18. travnja) posljednjeg filma "Do kraja smrti" Anđelo Jurkas dočekuje radno. Jurkas, naime, upravo snima svoj novi dugometražni film "Ana". Već peti od 2016. naovamo. Toliko produktivan nije ni Woody Allen ili, da nađemo nekog mlađeg, Michael Winterbottom i Francois Ozon.

- Nije racionalno. Iz potrebe je, strasti i ljubavi. Obožavam film kao medij, model paralelne stvarnosti i sredstvo bijega od ovoga u čemu živimo. Volim raditi i pomicati nešto u plus smjeru u zatečenoj apatiji od države kukanja i kukavica. Imaš uvijek dvije opcije.

Sjesti nad zatečenim, kukati i tražiti krivce i opravdanja zašto nešto ne činiti jer nam je država i društvo žešći depra-party, a sistemski i režimski ljudi enciklopedijski opis letagrije, jala, poltronizma, koristoljublja i licemjerja. Ili možeš tražiti načine kako raditi i ostvarivati svoje snove u suradnji s kompletnim, profesionalnim, nelicemjernim i kvalitetnim ljudima.

Avantura zvana produkcija dugometražnih igranih filmova tek počinje jer smo s prva četiri zaokružili nacionalni i regionalni teren, a od petog krećemo prilično internacionalno, kako festivalski tako i distributerski – govori Jurkas na početku intervj.

Hoće li "Ana" biti dosad najbolji film Anđela Jurkasa?
- Apsolutno. S tim da kategorija najbolji kao takva zapravo ne postoji jer najbolje Marku Njegiću, najbolje Vinku Brešanu, Krisu Miliću, mojoj malenkosti ili najbolje mojoj budućnoj Charlize Theron ne moraju nužno biti podudarni, a svejedno ćemo svi navedeni biti u pravu.

Želim reći, kategorizacija "najboljeg" kao takvog je vrlo relativan i individualan pojam dokle je iz referentnog i relevatnog izvora, a takvi u kod nas jako rijetki (smijeh). Ali, "Ana" će zasigurno biti film najdrugačiji od svega dosad snimljenog jer kopa po tamnim rupama i segmentima ljudske psihe i hvata se u koštac sa stvarima o kojima se većina ne usuđuje govoriti, kamoli prokopati ih u sebi.

Snimanje je počelo na Dan žena. Ima li tu neke simbolike?
- Nije slučajno. "Ana" je film u slavu svih hrabrih žena koje će se prepoznati u likovima i glavnim junakinjama priče o neobičnoj ženi koja se bori protiv depresije. No, to je tek početak njezine priče...

Kad će "Ana" imati premijeru? Pula ove godine?
- Nadam se da će festivalska premijera svakako biti ove godine na Puli te da će zaredati pozivi drugih nacionalnih i regionalnih festivala. Tim više jer je film "pitchan" i dobio povratne note od umjetničkih ravnatelja preko dvadesetak filmskih festivala iz cijelog svijeta kao film tematike koji bi rado uvrstili u svoj program i selekcije.

Ali, ono što je možda interesantno je činjenica da odmah nakon završetka postprodukcije "Ane" počinjem snimati šesti dugometražni igrani film naslova "4:2" – priču o događajima u sjeni najvećeg sportskog uspjeha hrvatskog nogometa i sporta ikad (finale SP-a) i način kako se najveći svjetski sportski događaj reflektirao na jednu malu intimnu dramu dvoje ljudi.

Umjetnički ravnatelj Pule jako vam je naklon, ali baš i nisu domaći redatelji koji su se, usput, pobunili protiv njegovog novog dvogodišnjeg mandata...
- Gospodin Zlatko Vidačković kao Umjetnički ravnatelj Pule ima sluha prema hrvatskom nezavisnom filmu i produkciji ne nužno i samo dotiranoj od države i HAVC-a, što je zdrav, logičan i jedini profesionalan i ispravan pristup razvoju domaće kinematografije.

Onemogućavati rad ljudima koji nađu način raditi i nevezano za sistem nije nešto na što bi trebalo pristati, a pritisci u tom smjeru od koga god dolazili samo su izraz nemoći, jala i kompleksa ljudi koji imaju potrebu na taj način osporavati tuđi rad ili opravdavati vlastiti nerad.

Time što se Vidačković pri selekcioniranju filmova za Pulu usuđuje dati prostor filmašima koji ne funkcioniraju isključivo na sektaškim principima ili nisu vezani politički i interesno uvjetovanim lobijima i sferama u kojima se sve što ne pripada njihovom klanu pokušava prikazati kao neprijateljem, smetnjom ili prijetnjom, čini se kao profesionalan pristup filmu jer je oslobođen jeftinih politiziranja i klanskih namještaljki s političkim predznacima.

Svidjeli su mu se moji filmovi, tj. našao je i prepoznao u njima dovoljno kvaliteta za uvrštenje u programske selekcije jednako kao što su i na drugim festivalima na kojima smo bili dosad (FEST – Beograd, Vukovar, Mostar, Sarajevo, Split...). U svakom slučaju smatram da je psihološkom trileru i drami "Ani" itekako mjesto na Puli jer će svojim sadržajem i formom značajno odudarati od svega ponuđenog dosad u domaćoj konkurenciji kao naslov koji bi mogao uzburkati i uznemiriti mnoge duhove te otvoriti neka pitanja o kojima se često radije šuti.

"Do kraja smrti" kreće u kina kao posljednji film koji je imao premijeru na prošloj Puli. Zašto se toliko čekalo?
- Mislim da je pitanje samo taktike distributera Continentala da ne ulazi u koliziju s drugim hrvatskim premijernim naslovima jer bi ih svih potukao na kinoblagajnama (smijeh) i ne ulaska u prostor limitirane distribucije prethodnog filma "Happy End: Glup & Gluplji 3" koja je završila krajem siječnja tekuće godine.

U međuvremenu film je bio na STFF-u i beogradskom FEST-u, gdje su vam rekli da je "mnogo nježan". Je li vam draža festivalska turneja ili kinodistribucijska?
- Postoji vrlo mali broj ljudi do čijeg mišljenja držim, a kad me takvo zanima, onda ih pitam. Bez obzira radilo se o superlativnim, afirmativnim ili kritički intoniranim reakcijama, recepcija filma ovisi od čovjeka do čovjeka i svaki od njih je u pravu. I oni koji obožavaju moje filmove i oni koji su suzdržani i oni koji ih ne vole.

Široko je polje i ima mjesta za sve. Po svakom filmu dobivam po nekoliko stotina direktnih javljanja, što preko društvenih mreža, što preko mailova, što direktno, od znanih i neznanih ljudi koji su osjetili potrebu prokomentirati neku situaciju iz svog života na koje su je filmovi podsjetili ili reći neku lijepu.

Svakim novim filmom količina tih reakcija se širi. Volim ljude i komunikaciju na neposredan način, a valoriziranja filmova od raznih umjetničkih vijeća, izabranih ovih onih palaca gore-dolje zanimat će me onda kad će mi takvi stavovi donositi bitan novac, dotad su apsolutno irelevantni.

Zanima me što mi o filmovima govori David Fincher ili Charlize Theron, kužiš, a ne "faking xyz jako sam si bitan jer sjedim u vijeću kamo me postavilo jer sam dudlao/dudlala svom prokuratoru". Kompletan distributerski krug filma je jedini način dolaska filma do publike koji me zanima.

Dakle, festivalske projekcije, nakon toga kinodistribucija, potom TV premijere i internet (web) premijere i na kraju od produkcije same naručivanje direktnih digital "download" kopija (DDD – direct digital download) sistem koji razvijamo od "Ane" umjesto dosadašnjih DVD-ova po kojem se svaki film može za određenu svotu kao donaciju razvoju domaćeg indie filma naručiti direktno od producenta.

Time se na principu crowdfundinga/patreona/dobrovoljnih doslovno humanitarnih priloga dobija prilika za direktne doma TV premijere i projekcije filma koje se ne plaćaju po svakom gledanju nego jednom i film ostaje zauvijek u kompovima, TV-ovima, inim platnima gledatelja apelujući na njihovu čast da za 50, 75 ili 100 kuna ovisno da li je naručen samo film ili i bonus dodaci, ne piratiziraju i ne dijele dalje već pomognu direktno bez posrednika razvoj hrvatskog nezavisnog filma.

Vaš prvijenac "Zbog tebe" je u kina stizao u povoljnom trenutku za domaću kinematografiju ("Zvizdan", "Ti mene nosiš"), ali "Do kraja smrti" baš i ne. Brešan nije polučio istinski hit, a to nisu postali ni "Posljednji Srbin u Hrvatskoj", "Moj dida je pao s Marsa" i "Ufuraj se i pukni", unatoč jakoj reklami i jumbo plakatima diljem Hrvatske...
- Matematika oko toga kako i zašto nam je film ekonomski neisplativa, nekomercijalna djelatnost mimo činjenice – loš marketing, loš spin, nezainteresiranost publike i medija za zaštitu nacionalnog popkulturnog dobra, a neloši ili odlični ili i loši filmovi. I zašto je uvijek u gubitku i kad je status hita i kad ga država (HAVC) plaća i kad ga gledatelji u kinima gledaju. Da ne bude stalno magla nego malo konkretno zašto stvari ne valjaju.

Spomenuti Brešan. Sjajan film. Po svim kriterijima kakvoće. Referentan. Duhovit. Kritičan. Apsurdan. Ali, ljudi se podijelili jer su očekivali urnebes komediju, a dobili gorku dramu s primjesama smiješnog. Za raspravljat jer je država realno luđa od filma, a film kao karikira.

Prema dostupnim podacima za mjesec dana distribucije i uz odličnu marketing kampanju (cca 10 do 15.000 eura utrošeno za marketing) pogledalo ga je po kinima preko 50.000 gledatelja. Puno za opći dojam, malo za njega, "Bohemian Rhapsody" je primjerice gledalo više od 200.000 ljudi.

Prosječna gledanost domaćeg filma je cca 3000 do 5000 do 8000 gledatelja. Od HAVC-a su dobili cca 4,5 milijuna kuna. Još su toliko navukli od EU fondova ovih onih, budžet negdje cca 10 milijuna kuna. Cijena kinoulaznice nek je prosjek 35 kuna.

Od 35 kuna 60 posto uzima multipleks, dakle "Cinestar"/"Cineplexx", 20% uzima distributer (dakle, jedna od pet, šest kompanija na razini države) i 20% ostaje producentima filma. Dakle, cca pet, šest, sedam kuna ostane autorima filma od cijene ulaznice. 50 000 gledatelja puta 35 kuna je 1 750 000 kuna. Matematika je jasna koliko kome ide i ostaje.

Film ako prođe po festivalima i proda se distributivno po kinosvijetu, što se desi vrlo rijetko - bude to po cca tisuću do dvije tri eura po državi. HTV tko ima špagu pa ga se otkupi za pravo prikazivanja šet godina ekskluzive za ovaj prostor pljucne nikad definirano, ali između 30 do 50.000 eura.

Dakle, u najboljim slučajevima od filma koji košta 10 milijuna kuna, on ako je hit u kinima (50.000 gledatelja) svim alatima vrati jedva do jednu četvrtinu budžeta. A to je izdvojen i rijedak slučaj koji ako se desi jednom ili dva tri put godišnje super je.

Da bi bio isplativ trebalo bi ga u kinima pogledati oko 400.000 ljudi samo da se dođe do cca nule uloženog. A onda opet oni postoci: 60% kinoprikazivaču i 20% distributeru i 20% producentima filma. Dakle, da bi autori filma ikad išta zaradili film bi u kinima trebalo gledati oko četiri milijuna ljudi, dakle cijela Hrvatska i dijaspora. Genijalno, jelda? Misija ne da je nemoguća nego je zabavno koliko je nemoguća.

A sad zamisli što znači mimo državnih kuna dakle s 0 kuna od HAVC-a u pet godina napraviti pet igranih filmova s kojima obiđeš sve (tj. većinu) referentne regionalne festivale i uz limitiranu kinodistribuciju, ideš dalje snimati peti "Ana" i pretproducirati šesti "4:2". I da, nikad se ne snima i ne radi za 0 kuna, trošimo svoje vrijeme, znanje, novac, opremu, svašta. Ali, malo ih to razumije i želi pomoć i respektirat.

Najavljujete da za "Do kraja smrti" neće biti jumbo plakata, samo ljudi i usmena predaja. Hrabro ili nemate love za njih?
- Love za klasični marketing filma "kupuj medijske oglase" nemamo, mimo gerila marketinga po društvenim mrežama i apela na urednike medija i novinare da poprate informacije koje se tiču popkulture u našoj zemlji bez povlačenja termina "sponzorstva", "marketinga" i inih terminologija u društvu koje živi od vijesti o Severini i Rozgi. Ej, Kolinda me jako voli. Ono baš baš sam joj simpa.

Ali, bitnije, Rozga mi je nova tajna cura. Eto vijesti. Na premijeri će mi sjedit u krilu pa ćemo se ljubit u mraku, pa ćemo se ubrzo rastat jer će me prevarit s Petrom Grašom i onda ću sreću do kraja života nać s Tatjanom Jurić i oženit ćemo se i imat dvoje prekrasne djece i živjet od smijeha, velike love i zraka. E da, imam novi film. Kuiš?

Kako vam je djelovati "izvan sistema", što često ističete?
- Savršeno. S obzirom na to koliko je sistem kontaminiran, uvjetovan politiziranjima i inim ovisnostima i nagrižen neprofesionalcima, raditi mimo tih lobija, interesnih sfera, neprofesionalaca u ljudskom smislu je san snova. Jedino što ne valja mimo sistema je nedostatak sistemskog novca.

Hoćete li ikad biti dio sistema? Na Fejsu ste najavili da ćete se prijaviti za ravnatelja HAVC-a, ali ipak niste?
- Jedva čekam biti dijelom sistema, onog trena kad budem sistem će profitirati i bar malo će se dobiti dojam da je pošteniji od ovoga kako trenutno funkcionira.

Jesam se prijavio, ali sam zakasnio s datumom slanja traženih podataka uslijed zauzetosti snimanjem "Ane". Jako mi je žao zbog toga, naime užasno bi me zabavljalo sjesti pred "the" ljude i gledati im lica kad postave pitanje – a koje bi bila vaša ravnateljska vizija razvoja hrvatskog filma sljedećih pet godina?

Na Fejsu često komentirate filmsku i političku zbilju Lijepe naše "Rvacke", međutim problematike oko kina "Europa" se niste pretjerano dotaknuli?
- Jer sam usred snimanja filma i gotovo danonoćno dakle od cca osam ujutro do kasnih noćnih sati kombiniramo snimanja i montažu kako bi ulovili rokove za Pulu. Ali, evo ovo bi bio Facebook status vezan za "slučaj ze ge kina Europa"...

"Zanimljivo kako se od slučaja kina' Europa' opet pokazuje kako se u nas uvijek sve svodi na površna politiziranja, sukobe i izostanak kulture dijaloga. Tipska preslika Rvatistana. Ajmo se ne slagat i svađat i zauzimat strane jer uvijek je netko ugrožen i zakinut.

Kulturnjaci (nerijetko bliski lijevim opcijama) se snebivaju kako im balkanjero poduzetnici (nerijetko centralisti ili desniji tvrdokamen spika) žele 'zgasit' mjesto gdje su kulturni i opći, dočim poduzetnici bi profit, a ne nužno plaćanje kulturnjaka iz gradskodržavnih proračuna da vode mjesto na kojem su kulturni, nego bolje da se to malo preuredi u štogod, javnu centrifugu.

Postoje dvije vrste krkana, jedni su kakti uglađeni, a drugi drže fige u džepu, ali je zapravo isti soj ljudi, pa ne kužim gdje je problem sjest skupa, zapeć vegansku janjetinu koju i jedni i drugi vole, odigrat kulturni šah, pogledat Dinamo-Ajduk, potračat kolege, Severinu, Rozgu, Kolindu, dogovorit se da u kinu osim kokica može ić i pivo i dvije ordinacije za janjetinu, kulturni krkanluk i svi sretni.

Pa namjesto da se svađaju bolje da se spajaju i djecu zajedno rade i slože super novu vrstu Kroata – KKP kulturne krkan poduzetnike. A nije genetski inžinjering.”. Mene kino “Europa” zanima kao mjesto gdje se može pogledati film “off” multipleks okružja, odvest Charlize Theron na dva sata mira, gušta, druženja, a ne kao birtija u kojoj će kuloarski kulturnjaci lijevi, desni, centralni tražiti svoje istomišljenike da skriju vlastitu nesigurnost.

Na HTV-u je krenuo ciklus novijeg hrvatskog filma, no zasad nijedan vaš nije prikazan. Ima li to veze s time što vam je HTV otkazao suradnju na uređivanju priloga "IzazovNa" u sklopu emisije za mlade "Daj pet-ak", nakon FB statusa s kojim ste se zamjerili braniteljskim udrugama?
- Pa volio bih se uvjeravati da nema, ali lako moguće da u tom razvijenom sistemu neodgovornosti ima i toga. Dodaš li osobne animozitete par novinara ili urednika kojima profesionalnost znači da zato jer im nisi privatno simpatičan onda stopiraju sve tvoje projekte i rad – može biti da je i to razlog zašto moji filmovi još uvijek nisu na HTV-u.

Činjenice su slijedeće: "Zbog tebe" i "Fuck Off I Love You" već su 2017. bile dogovorene za prikazivanje i dobili smo odobrenje tada odlučujućih ljudi sjajnog dokumentariste Mira Brankovića za Drugi program i Bruna Kovačevića za Prvi program HTV-a. Trebali su biti prikazani, "Zbog tebe" tog proljeća, a "Fuck Off I Love You" te jeseni.

Onda je Branković napustio te jeseni mjesto odlučujućeg za Drugi program. Pa smo komunicirali vrlo ugodno s gđom Brankom Papić koja nas je uputila na adrese ljudi koji odlučuju o otkupu filmova, zatim smo komunicirali s gđom Rankom Horvat, pa nas je ona uputila na gđu Lidiju Katarinu Matančević Preradović koja nas je uputila na natječaj nabavke djela od neovisnih proizvođača kamo smo se prijavili sa sva četiri filma.

Tamo su nam rekli da ti filmovi ne spadaju pod natječaj jer su već završeni, a to nije natječaj za otkrup licence prikazivanja. I nakon toga se gubi trag onih koji odlučuju o otkupu domaćeg filma, a zapravo je stvar vrlo jednostavna jer programski direktor svoje jedinice programa može diskrecionim aktom uzeti programski sadržaj, osobito ako je riječ o hrvatskom igranom filmu.

No, jednostavnije je da govore kako nisu odgovorni, nego da to odlučuje jedno vijeće, pa onda to vijeće kaže da ipak ne, pa da se obratimo ravnatelju, onda nas ravnatelj vraća natrag na komisije i vijeća koja govore da ne spadamo tu i tako je to sad dvije godine traganja odgovorne osobe s kojom se može razgovarati o pravima otkupa naših filmova za HTV.

Premda bi HTV po svom Statutu, Poslovniku, etc, etc i Saborom izglasanim preambulama rada HTV-a trebao priznati da im je u interesu štititi hrvatski nacionalni kulturni proizvod kao takav a ne onih koji su im simpatični i da bi trebali otkupiti na pravo prikazivanja sva četiri dosadašnja igrana filma jer je godišnja proizvodnja hrvatskih filmova toliko mala (desetak godišnje) da bi svaki završeni domaći igrani film kao dio nacionalnog kulturnog identiteta morao i trebao biti otkupljen za prikazivanje i pokazan publici. Još osobito ako se time pomaže razvoj indie produkcije.

Ali, kako na HTV-u više drže do drugačijh "profesionalizama" ljudi koji odlučuju trenutno o otkupu mojih filmova ne žele pokazati dobru volju niti pomoći. Sve je to OK. Njihova zrcala. Uz čekanje na osobu s HTV-a koja će realizirati da možemo sve dosadašnje filmove moći prikazati i na HTV-u i drugim komercijalnim TV postajama.

S braniteljima ste se u međuvremenu pomirili? Navodno su vas kontaktirali i žele da snimate film o njima, jer "ne bi fejk nego da se pokaže cijela istina, a svi s kojima su prije pričali da su se usrali i da se boje otvarat neke teme"?
- Nije navodno nego je realno, samo se do realizacije ima još riješiti sitnica zvanu financiranje takvog poduhvata jer ono što se želi iz produkcijskih razloga ne može se raditi "no budget" ili "low budget" principima tako da realizacija projekta ovisi isključivo o financijama. Ako se nađu, govorit ćemo otvoreno o imenima i načinu a dotad neka mira.

Nisam se ni s kim svadio jer za svađu trebaš bar dvoje, a ne šačicu paranoidnih kompleksaša koji su iz citiranja rečenice Alana Forda uspjeli pročitati državnog neprijatelja, huškača mržnje i sličnih pizdarija ili još više kukavica koji su pristali na pritisak takvih parodija.

Kad se svađa jedan sam sa sobom onda je to dijagnoza. Ja se ni u jednom trenu nisam osjećao u svađi jer pristati na njihovu spiku bilo bi izaći iz Monty Pythona ili South Parka a za to nisam spreman. Ionako će sudski platiti od odštete zbog nezakonitog otkaza suradnje.

Ti "branitelji" su bili mikroskopski dio desničara raspoređeni po par udruga koji su od branitelja vidjeli vjerojatno samo mirovine jer s braniteljima koji imaju tri čiste sjedim za istim stolom i pričamo vrlo otvoreno oko toga koliko ih je ova država prevarila i koliko su razočarani jer se nisu borili za lopovluk, pogodovanja, zanemarivanja, bešćutnost i tako dalje i tako dalje, sve što je dugo godina već prisutno kao hrvatska svakodnevica.

Pravi branitelji su oni koji ne pristaju da ih se vara, laže, mulja i iskorištava za tuđe interese, ne oni koji mašu u prazno hrvatskom zastavom i jedva slovkaju "di si bio devesprve", a od samoglasnika jedva da prepoznaju samo "U". S ljudima koji znaju parlamentarno i otvoreno komunicirati nikada nisam imao problema, imao sam samo s licemjerima, šupcima, ulizicama, dvoličnjacima, amaterčinama, političkim guzoviscima i sličnim sortama ovdašnjeg puka bez obzira bili u maskirnoj ili civilnoj opremi.

Hoćete li zbog tog filma staviti na led super-ratničku komediju radnog naslova "Hrvat" o čovjeku većem i moćnijem od Boga samog, koju ste nam najavili u posljednjem intervjuu?
- Ni najmanje. Dapače. "Hrvata" bih snimao već jesenas kad bi se našle financije jer se i u tom slučaju radi o vrsti filma koji zbog produkcije same ne može podnijeti "no" ili "low budget" pristup filmu.

Za realizaciju tog filma trebamo cca prosječnu svotu dugometražnog igranog filma koliko HAVC i ini pomagači daju, dakle nekih sedam milijuna kuna. Plus, "Hrvat" bi bio i kad ga snimim će biti jedan od najuspješnijih, najsmiješnijih i najbolje distribuiranih u inozemstvu, uspješnih domaćih filmova svih vremena, "money back guranteed" (smijeh).

Naslovnica Kultura