Kultura Kultura

Premijera opere u HNK Split, 20 sati

'Norma' je belkantistički dragulj, koji je u Splitu zadnji put izveden prije 15 godina; jedan od najtežih za solisticu Daniellu Schillaci

Premijera opere u HNK Split, 20 sati

Operu "Norma" Vincenza Bellinija splitska publika je zadnji put slušala prije prije 15 godina, na jubilarnom 50. Splitskom ljetu. Premijera ovoga djela, koja će se održati ove subote u HNK, koprodukcija je s riječkom nacionalnom kućom; u Rijeci je "Norma" premijerno izvedena lani, a u Split su stigli riječki kostimi i scena, kao i redatelj Kristijan Romanowski, koji radi sa splitskim ansamblom. Romanowski je ujedno i autor scenografije.

 

Opera "Norma" drži se jednim od najljepših i najtežih belkantističkih djela, a praizvedena je u milanskoj Scali 1831. godine, kada već pomalo popušta moda belcanta, složene tehnike pjevanja s mnogo koloratura, ukrasa i čestih promjena tempa.

Uz Bellinija, Donizetti i Rossini osobito su njegovali ovaj stil koji će svoj veliki povratak doživjeti tek sredinom dvadesetog stoljeća, zahvaljujući i čuvenim sopranisticama Mariji Callas, Montserrat Caballe i Joan Sutherland.

Ni jedna više nije među živima, ali rasprave o tome koja je bila najbolja Norma i danas traju, a snimke njihovih izvedbi, pogotovo najpoznatije arije "Casta Diva" bilježe milijune predgleda.

Sam Bellini napisao je "Normu" za Giudittu Pastu, najbolju i najpopularniju sopranisticu onoga vremena, a uloga galske svećenice i danas se drži vrhuncem belkantističke operne tradicije.

Bellini je u to doba mogao i birati najbolje - ovaj Sicilijanac svoje je najplodnije razdoblje proveo u Milanu, djela su mu bila popularna i od svoga skladanja mogao je lijepo, luksuzno živjeti.

Nažalost, umro je veoma mlad, s 34 godine, ali mnoge od njegovih opera - napisao ih je desetak - i danas su na repertoarima svjetskih opernih kuća.

Liberto za "Normu" napisao je Felice Romani, s kojim je skladatelj često surađivao. Radnja se zbiva u Galiji prije dvije tisuće godina, a druidska svećenica Norma zaljubljena je u okupatorskog časnika, Rimljanina.

Premda zavjetovana na čistoću, rodila mu je i dvoje djece koje skriva u hramu. Kod Rimljanina je ljubav već izblijedjela - svidjela mu se druga, mlađa svećenica.

Normu razdiru i ljubav i ljubomora, izdao ju je voljeni čovjek i okrenuo se njezinoj prijateljici. Ali, to je tek dio teškoća koje prate ovaj lik izložen enormnim psihološkim tenzijama. Norma jest, kako kaže redatelj, samohrana majka koja je prekršila norme, ali ona je i politički snažna figura, vidovita svećenica o čijoj riječi ovisi rat ili mir.

U čuvenoj ariji "Casta Diva" ona se, s granom imele u ruci, obraća prečistoj božici Mjeseca "u srebrnom svjetlu među drevnim svetim drvećem" i izriče molitvu za mir. Bellini je tu ariju pisao i prepravljao osam puta dok nije bio potpuno zadovoljan.

Nakon ljubavne izdaje, Norma će pozvati Gale na rat i uništenje Rimljana. Ujedno, ona pomišlja i na to da iz osvete nevjernom ljubavniku poubija svoju djecu - zbog čega je često uspoređuju s antičkom Medejom - ali za to nema snage.

Opera je oduševila i samog Richarda Wagnera - koji nije baš bio u ljubavi s talijanskim skladateljima ali ga je privukla povijesna tema, herojski likovi i njihovi ekstravagantni postupci pa je i sam dirigirao "Normom" u Rigi šest godina nakon milanske premijere.

Na premijeri u "Scali" prva reakcija nije baš bila najbolja, ali to je bio slučaj s mnogim poznatim djelima. Sam skladatelj pisao je iste noći prijatelju o fijasku i hladnoj ravnodušnosti publike.

Iz njegove sačuvane korespondencije može se saznati da je drugi čin ipak prošao bolje od prvog, a razloge za neuspjeh Bellini je jasno detektirao: pjevači su bili veoma umorni jer su na dan premijere imali napornu probu a neke dijelove i nisu dobro izveli.

Uz to, spominje i "neprijateljske frakcije u publici". Klaka koju je predvodio vlasnik jednog časopisa i jedna grofica, ljubavnica skladatelja Giovannija Pacinija, Bellinijevog suparnika, ometala je izvedbu.

Klake, odnosno skupine koje u teatru katkad za novac a katkad iz uvjerenja nastoje usmjeriti raspoloženje publike frenetično plješćući, vičući "bis! " i "bravo! ", odnosno zviždeći i dobacujući podrugljive upadice, potpuno će izumrijeti koje desetljeće kasnije.

Tada su se ustalile norme ponašanja u kazalištu koje vrijede i danas.
Unatoč klakerskoj akciji, već iduća večer u "Scali" bila je uspješna, a "Norma" je kroz nekoliko godina osvojila čitavu Europu.

Valja napomenuti da je na solistici koja pjeva Normu veliki teret - a u Splitu će je tumačiti Daniela Schillaci, koja se s tom ulogom već dokazala u rodnoj Italiji i svijetu.

Međutim, uz najpoznatiju ariju, treba obratiti pozornost i na sve druge majstorski napisane dijelove opere, na cavatinu druidskog poglavara, zbor Gala i osobito duete dviju svećenica, Norme i Adalgise.

 

Naslovnica Kultura