Kultura Kultura

tisuću 'kratkih rezova'

Tonči Bibić: Film je još uvijek živ i zdrav!

tisuću 'kratkih rezova'
To što često kažemo da su stvari prije bile bolje, više govori o nama nego o stvarima. Pogledajte danas, primjerice, filmove Hitchcocka – o kojima su napisane studije i studije i koji su, samo kod nas, pokrenuli kritičarsku grupu štovatelja zvanu hičkokovci – i vidjet ćete da su prilično, hm, passé. Atletski rečeno, te visine su davno preskočene; danas letvicu postavljaju Tarantino i družina, više ih je od osam i nisu mi nimalo 'mrski'.

Da je netko Tončiju Bibiću davne 1995. rekao da će “Kratki rezovi“ dogurati do 1000. emisije, legendarni urednik i voditelj filmske emisije misli da bi mu najprije rekao da gleda previše znanstvenofantastičnih filmova te da se hitno prebaci na drugi žanr, recimo socrealistične drame, po mogućnosti hrvatske.

A onda sa smješkom u svom stilu dodaje da, ako bi tom nekome želio dobro, savjetovao bi mu da se hitno vrati SF-u ako želi sačuvati ljubav prema filmu. Neovisno o žanru, “Kratki rezovi“ su zahvaljujući Bibićevu žaru dogurali do tisućite emisije, koja je ove nedjelje prikazuje na TV Jadranu. Podvig za teški respekt. I intervju.

Znate li ijednu filmsku emisiju na ovim prostorima koja je dogurala do 1000. izdanja?
- Stvarno nisam provjeravao do koje je brojke dogurala ona stara i sjajna filmska emisija Televizije Zagreb “Tri, dva, jedan... kreni!“, ali mislim da nije stigla ni blizu tri nule. Baš kao ni “Posebni dodaci“ na HRT-u, od recentnijih. A što se tiče sličnih projekata na regionalnim televizijama, vjerovali ili ne, uopće nemam uvida u takve.

Jesu li već počele stizati čestitke? 
- Ma nemojte mi ništa govoriti, zatrpale su mi ne samo poštanski sandučić, nego i cijeli portun oko njega, pa se stanari tuže da im treba lopata da dođu do stana, haha... Šalim se, naravno, dobio sam ih nekoliko.

Da imate priliku sjesti za volan DeLoreana i vratiti se u vrijeme netom prije prvih emisija, što biste napravili, tj. rekli samome sebi? 
- Rekao bih si: “Stari, vidiš li što se dogodilo Michaelu J. Foxu zato što se odlučio baviti filmom. Ako ne želiš i ti peškati Parkinsona, ostavi se pizdarija, izvadi iz ormara onu diplomu FESB-a i nađi vezu za HEP-a.“

Gledaju li ljudi više “Kratke rezove“ na televiziji ili na internetskim platformama?
- Nemam pojma, regionalne televizije na kojima se prikazuju “Kratki rezovi“ nećete naći u AGB Nielsenovim analizama gledanosti, a klikovi na našem internetskom kanalu mjere se stotinama, što je, imajući u vidu prilično nezgodno polsatno trajanje za taj medij, sasvim solidan podatak.

Smeta li vam što “Kratki rezovi“ nemaju vlastiti studio za emisiju?
- Tko vam je rekao da “Kratki rezovi“ nemaju svoj studio? A što je dnevni boravak moga stana, sa zelenim platnom ispred dva reflektora iz "Peveca" (građevinska ili vrtna, ne znam ni sam kako se zovu u katalogu, ali znam da nemaju veze s onim filmskima)?

Možete li (ukratko) sumirati film od 1. do 1000. emisije?
- Koliko se film kao umjetnost promijenio od te 1995. do danas, to je definitivno pitanje za dublju i dulju analizu od ovoga intervjua. Ali, kad sam, pripremajući materijal za ovu jubilarnu tisućitu emisiju, pregledao VHS kasetu s nekoliko snimki “Kratkih rezova“ otprije 20-ak godina, šokirao sam se vidjevši koliko je smeća dolazilo u naše videoteke, a, slijedom tadašnje koncepcije emisije, i u “Kratke rezove“. Paradoksalno, propast videotekarstva je uistinu financijski unazadila “Kratke rezove“, ali je istovremeno kvalitativno unaprijedila ovu emisiju jer više nisam imao (sponzorsku) obvezu popratiti baš svu filmsku B, C i Z produkciju, nego sam mogao probrati ono što je doista vrijedno... pohvale ili pokude.

Možete li onda barem (ukratko) sažeti samoga sebe od te prve do ove tisućite emisije?
- Ništa lakše. Gledajući danas iste te 20 godina stare snimke, šokiralo me još nešto: vidio sam mladića 20 kila lakšega, ali u havajskim košuljama koje za današnje standarde imaju tako “teške boje“, ili, koje su, kako bi rekla moja supruga, tako “đikanske“ da me čudi da sam se uopće uspio oženiti, haha. No, da odgovorim ozbiljno na vaše pitanje, koliko god su se košulje na meni u međuvremenu promijenile, ispod njih kuca isto filmofilsko srce.

O.K., filmofil ste, dakle, kakav ste i bili, ali je li se (i koliko) promijenio vaš filmski ukus u međuvremenu? Što ste počeli voljeti, a da prije niste i obratno?
- Naravno da čovjeka s godinama neke stvari prestanu oduševljavati kao prije, a druge tek počne cijeniti. Evo vam najfriškiji primjer u meni omiljenom žanru znanstvene fantastike: da sam “Dolazak“ Denisa Villeneuvea gledao prije dva desetljeća, vjerojatno bi mi u njemu falilo akcije, dinamike, duha, šarma i zajebancije “Ratova zvijezda“ (onih prvih, naravno, a ne onoga isprtka od tzv. druge trilogije). Danas idem gledati najnovije “Ratove zvijezda“ i u njima mi fali pameti, cerebralnosti, filozofije i pouke “Dolaska“.

 

Prema vašim emisijama, film je još uvijek živ i zdrav, dakle niste jedan od onih koji će reći da je prije bilo boljih filmova ili ipak?
- Hvala bogu da je film još uvijek živ i zdrav, baš kao i bilo koja druga umjetnost. To što često kažemo da su stvari prije bile bolje, više govori o nama nego o stvarima. Pogledajte danas, primjerice, filmove Hitchcocka - o kojima su napisane studije i studije i koji su, samo kod nas, pokrenuli kritičarsku grupu štovatelja zvanu hičkokovci – i vidjet ćete da su prilično, hm, passé. Atletski rečeno, te visine su davno preskočene; danas letvicu postavljaju Tarantino i družina, više ih je od osam i nisu mi nimalo “mrski“.

No, prije je sigurno bilo bolje živjeti od filma, odnosno emisije?
- Ma rekoh vam, svojevremeno su “Kratki rezovi“ mogli lagodno živjeti već samo od videoteka čije su novitete promovirali. A ni regionalne televizije nisu imale ovoliku konkurenciju u nacionalnim gigantima. Stvar je trebao spasiti HAVC kao najlogičniji, generički pokrovitelj emisije o filmu, međutim, unatoč Hribarovim osobnim, svesrdnim obećanjima, ona su glatko pogažena. A onda je, kad sam bio doslovno na korak od odustajanja, kao “deus ex machina“, uletio tzv. Fond za pluralizam AEM-e koji je prepoznao “Kratke rezove“ kao projekt vrijedan subvencije i... stigao kisik u zadnji čas, ko na filmu.

Primjećuje se da gorčina prema HAVC-u ne prestaje od jubileja do jubileja, ali i promjena kursa prema hrvatskom filmu u emisiji?
- Ne griješite nimalo. Zanimljivo, baš kao u slučaju sloma videotekarstva, i lažna obećanja čelnika HAVC-a zapravo su unijela novu kvalitetu u “Kratke rezove“: umjesto da, poput papagaja, prenosim gotovo goebbelsovske samohvale te ustanove o bumu hrvatskog filma koji tek što nije dobio svoga Oscara, Zlatnu palmu, Medvjeda, Lava ili bilo koju drugu bitnu nagradu – na način na koji, bože mi prosti, hvališ svoje retardirano dijete – sad sam stekao moralno pravo da iznesem svoje iskreno mišljenje o hrvatskom filmu, a to je ono koje, samo ću reći, dijelim s većinom naših komentatora i kritičara, ali koje se nevoljko javno iznosi. Prema tome, gospodo filmska domaća, više nema snižavanja kriterija u emisiji u kojoj ste rame uz rame s (naj)boljima! No, da ne bih bio krivo shvaćen, nisam zločest: uvijek ću u emisiji pohvaliti domaće iznimke koje to zaslužuju i kojih, na sreću, ipak ima.

Koja vam je najveća motivacija da ustrajete i idete dalje s emisijom? 
- Želja da snimim 2000. emisiju... kao 80-godišnji starac u havajskoj košulji, sa šuškavom “dentjerom“ i još lošijim tupeom, haha. Šalim se, valjda će do tada estetska kirurgija ili matične stanice uznapredovati dotle da ću izgledati barem kao, hm, Cher... Haha.

Božićna i novogodišnja čestitka za sebe i filmofile?
- Nisam baš neki božićni tip, a za Novu godinu klasika: puno dobrih, pametnih, lijepih, uzbudljivih i nadasve zabavnih filmova!

Sviđati i voljeti

Top-10 najboljih filmova od 1995. naovamo, blockbustera, festivalskih i uopće?
- Morat ću Vas razočarati, ali na ovakva pitanja ću ubuduće odgovarati citatom jedne ženske čije ime sam zaboravio, ali taj citat nisam: “Oni kojima se SVIĐAJU filmovi imaju svoje favorite. Oni koji VOLE filmove ne mogu se nikako odlučiti.“

Drvlje i kamenje

Što ako redatelj ili glumac koji vam je drag snimi film koji vam ne legne – hoćete li sasuti paljbu po njemu u emisiji ili?
- Naravno da ću se na takvoga osuti drvljem i kamenjem. Najfriškiji primjer je moj omiljeni glumac Tom Cruise čiji sam zadnji film “Jack Reacher: Nema povratka“ usporedio s najjeftinijim radovima Stevena Seagala. Doduše, krivicu za to sam svalio na redatelja, ali svejedno, Tomica je tu glavni, i kad je vidio da kola kreću nizbrdo, morao mu je smjesta dati nogu.

Naslovnica Kultura