Na splitskom aerodromu uoči odlaska u Leipzig: Feđa Klarić, Jakša Fiamego, Jurica Pavičić i Renato Baretić

Cijeli su nas petak plašili točnom lokacijom dvorane “UT Connewitz”: prvo da je daleko od centra Leipziga, onda da je dosta istočno od njega, potom da je toliko istočno da se tamo kroz prozor vide svjetla Varšave..., a ispalo je da je riječ o pravom čudu u, praktično, širem centru grada.

 Čudo je u tome što je riječ o najstarijoj aktivnoj kinodvorani u Europi, a još je veće zbog toga što donedavno za nju (tako nam tvrde sami Lajpcižani) nitko živ nije znao, više od pola stoljeća!

Skrivenu u bloku starih kuća južne (ne istočne) četvrti Connewitz, otkrili su je gradski skvoteri, provalivši u vremešnu, odavna napuštenu četverokatnicu s potpuno neupadljivim portunom. Otkrili i, naravno, zaposjeli, pa pretvorili u jedno od brojnih ovdašnjih okupljališta mladih alternativnih umjetnika.

Žensko pismo

Priređuju tu sve što im padne na pamet, od projekcija nijemih filmova s klavirskom pratnjom do punk koncerata, pa je tako red došao i na predstavljanje hrvatskih pisaca.

Prvo je, pred tristotinjak ljudi u publici, promoviran njemački prijevod Jergovićevih “Dvora od oraha”, a potom su Edo Popović, Roman Simić, Simo Mraović, Tatjana Gromača, Boris Dežulović, Zoran Ferić, Igor Štiks, Robert Perišić i slovenski gost Andrej Morovič predstavili zbornik “Nema boga u Susedgradu”, pregled nove hrvatske književnosti u izboru Nenada Popovića.

Uz koncert Livia Morosina i njegova benda, tako je poslije ponoći završio dan u kojem za hrvatske pisce nije bilo “rupe”: od deset ujutro, iz sata su se u sat, na sajmu i u gradu, neprestano nizali njihovi nastupi.

A na samom štandu, za vrijeme debate o tzv. ženskom pismu (govorile su Slavenka Drakulić, Rujana Jeger, Tatjana Gromača, Olja Savičević Ivančević, Alida Bremer i gošća iz Srbije Marija Karaklajić) okupilo se i više publike nego na samom otvorenju.

I svuda, baš svuda, od Cafe Europe i Foruma International do skvoterskoga kina, svi slušaju pozorno, do kraja i bez imalo žamorenja. Čudan svijet, ti Nijemci...