Sudački šefovi moraju prvi otići

stdClass Object ( [id] => 303370 [title] => Sudački šefovi moraju prvi otići [alias] => sudacki-sefovi-moraju-prvi-otici [catid] => 258 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Dinamo je s lakoćom pobijedio u derbiju glavnog rivala Rijeku i tako kaparirao jedanaesti naslov prvaka Hrvatske uzastopno. Priče o tome da „još sve nije gotovo“, odnosno da „modre“ još čekaju teški ispit, te da Rijeka uz zaostatak od pet bodova još ima mogućnosti sustignuti lidera, obično je zavaravanje.

Gotovo je, trka je zaključena, praktično sve je ove sezone odlučeno tri mjeseca prije kraja prvenstva: Dinamo prvak, Zagreb ispada, u Europu sigurno uz Rijeku još ide Hajduk, vjerojatno i Split.

Dakle, jedina nepoznanica je koji će klub u baraž, ali tko god bio, dakle bilo Osijek ili Istra, teško će se dogoditi da u tim dodatnim kvalifikacijama ne ostanu u prvoligaškom društvu.

Derbi u Maksimiru mnogi su čekali uglavnom iz dva razloga: prvi, može li Rijeke izvesti preokret i drugo, kako će utakmicu voditi Ante Vučemilović iz Osijeka. Drama se nije dogodila, Dinamo je nadigrao svoje rivale, Vučemilović je odlično sudio. Osječkom sucu nije bilo lako, ali je za njega sve prošlo glatko.

Onako pošteno krivo mi je da se ta utakmica nije malo zakomplicirala, to da su Riječani poveli, pa da vidimo je li bi Vučemilović bio u stanju izvesti neki štos iz osječke radionice i pomoći domaćinima da se vrate u ravnopravan položaj. O da, to su moje zločeste pretpostavke, u stvari nadanje da se može dogoditi još jedan sudački striptiz, baš ružni.

Rasplet u prvenstvu je logičan, u okviru te očekivane geometrije je i treće mjesto Hajduka. I pravo da kažem, da se očitujem, krivo mi je da se u posljednjim trenutcima utakmice u Kranjčevićevoj dogodio ružni previd, negiranje jedanaesterca u korist Hajduka, jer je ta greška odvela raspravu u smjeru još jednog dokazivanja kako suci ustrajno sude protiv „bijelih“.

No, za tu potvrdu nije potreban taj posljednji eksces Tihomira Pejina, koji voli dosuđivati „fantomske penale“, kako je to još prošlog ljeta konstatirao novinari Davor Petrović(Novi list). Jer, toliko se toga nagomilalo posljednjih godina da više ni ne treba ukazivati na česte nepravde, to jest oštećivanja splitskog kluba od strane sudaca.

Ostaje vidjeti što poduzeti, točnije što namjerava baš u finišu sezone, u stvari što će u pripremi za novo prvenstvo, izvesti rukovodstvo sudačke organizacije. Sad kad je sve odlučeno uvjeren sam da će u preostalih 13 kola prvenstva suđenje biti gotovo pa besprijekorno. Osnovno je pitanje jesu li u HNS-u spremni provesti čistku ili će se nastavljati praksom „to je stvar sudačke organizacije“.

Bjelodano je – kako je to rekao Joško Jeličić, stručni komentator HTV-a britka jezika – da je „gadljivo što se radi Hajduku i gradu Splitu“.

Najprije bi se moralo pojedincima zahvaliti, zamoliti ih da se maknu s položaja sudačke organizacije, pa u slučaju da ne prihvate zahtjeve za ostavkama onda ih prisilno ukloniti. Znam, teško je Davoru šukeru i Damiru Vrbanoviću, kao glavnim ljudima HNS-a, odreći se pojedinaca s kojima godinama surađuju, pa automatski imaju prisne, prijateljske odnose, ali je stanje tako uzavrelo da nema druge nego provesti drastične personalne promjene.

To kako suci vode utakmice i prečesto griješe po svim pravilima moraju odgovarati ljudi s vrha sudačke piramide i to po onom načelu objektivne odgovornosti. A to znači da ste vi koji ste stratezi rada sudačkih foruma krivi za neobjašnjive ispade svojih operativaca, to jest sudaca.

Dakle, kao osnovno, da bi se pokazala želja za raščišćavanjima sa svog položaja predsjednika Komisije za suđenje treba odstupiti Dušan Kukić, s njima zajedno i Ivan Peraić, povjerenik za delegiranje. Nužno je detronizirati i Antu Vučemilovića, pravu sivu eminenciju sudačke kloake, velikog igrača u svim događanjima u nogometu, pretplaćenog na funkcije u HNS-u, čovjeka koji je sustavno pomagao instaliranje velikog broja sudaca s područja Slavonije, sasvim sigurno intimusa dvojice ozloglašenih nogometnih kriminalaca Željka Širića i Stjepana Djedovića.

A onda je neophodno filtriranje sudaca. U tom procesu poželjno bi bilo da se i suci otvore, da sudjeluju u raspravama. To je platforma na kojoj već duže vrijeme inzistira jedan od najkontroverznijih, ali objektivno i najspremnijih, čak možda i najboljih sudaca Bruno Marić. On je izjavio za razne novine da želi raspravu poslije svake utakmice u kojoj dolazi do spornih odluka.

Bila bi to zanimljiva, možda i djelotvorna praksa, to da suci imaju što kazati uz Matea Beusana, pa i objasniti što se i kako se dogodilo. Naročito bi korisno bilo čuti dijaloge između sudaca za vrijeme utakmice, pa bi se tako znalo jesu li zaista Pejinovi pomoćnici reagirali, dojavili igranje rukom ili su ostali mutavi i prepustili glavnog suca da donese odluku.

Ono što treba izbjeći to su pojavljivanja nekih faca, na primjer notornog Ivana Brlekovića, koji je u posljednje vrijeme postao papar za svaku diskusiju. On koji je debeli niz godina uživao pod pazuhom Vlatka Markovića i koji je krenuo otvoreno pričati tek kad je eliminiran iz nogometne vrhuške, pa sada se na svaki način želi nametnuti kao neko – bože sačuvaj – kadrovsko rješenje.

Taj na primjer ima obraza tražiti visinu putnih troškova predsjednika HNS-a Davora Šukera, a Brleković se baš na račun nogometne kuće naputovao po svijetu kao rijetko koji funkcionar. Kod nas se kaže da lijepe dame imaju „i obraz i riči“.

Jednako tako užasavajuće djeluju komentari s pojedinih navijačkih portala, koji plediraju ni manje ni više nego za radikalne ispade, čak događanja ulice.