StoryEditor
KolumneZona sumraka

Ovo je vlada nacionalnog užasa!

27. siječnja 2016. - 13:25

Koja je najpopularnija Azrina pjesma danas u Hrvatskoj? Dileme nema: „Poljska u mom srcu“. Doduše, ne ona Poljska o kojoj je pjevao Johnny već Poljska konzervativaca iz stranke Pravo i pravda Jaroslawa Kaczynskog čiji napadi na sudstvo i medije užasavaju i liberalnije Poljake i Bruxelles.

Johnnyjevu staru pjesmu danas, svjesno ili nesvjesno, zacijelo pjevuše mnogi iz aktualne Vlade priželjkujući „poljski scenario“ iliti konzervativnu bogobojažljivu rekonkvistu. Iako je ona zapravo - već počela. Jer, nova hrvatska Vlada nije ko ona ratna Vlada nacionalnog spasa već još jedna Vlada nacionalnog užasa.

I dok si rekao Šeks, počela je trljati i sol i ljutu travu na sve nezarasle šavove ionako temeljito raspolućenog hrvatskog društva.

Kakve reforme, kakvi bakrači... Prije negoli se o njima počelo konkretnije govoriti, nastavila se pljuvačnica koja je obilježila cijelu prošlu (predizbornu) godinu, skandalozna ideološka/svjetonazorna etiketiranja te otvorene provokacije koje daju na revizionizam i revanšizam. Slučajno? Sumnjam.

Prije će, naime, biti da i Karamarku i Milanoviću sudar dvaju naizgled nepomirljivih „ideoloških“ blokova treba radi jačanja vlastitih pozicija prije unutarstranačkih izbora a premijeru i njegovu „timu“ da bi se skrenula pažnja javnosti s notorne činjenice da Vlada nije ni reformska ni stručna.
 

Trubač ili „truba“

„Sve je dio moje odgovornosti. Interesira me obrazovanje, zdravstvo i ostalo. Duboko ću se fokusirati. Prirodni su mi gospodarstvo i financije, nije to samo meni bitno, bitno je to svim građanima, to treba pojačati. Ali meni je bitan svaki portfelj, neće se zanemariti ni obrazovanje i ostali portfelji”, kazao je pred koji dan premijer Orešković u kamere RTL-a.

No, unatoč ovoj izjavi, Tihomir Orešković – čovjek koji zacijelo zna o businessu apsolutna je truba za politiku i sve što ne spada u opis njegovih prethodnih radnih mjesta. Točnije za sve izvan gospodarskog resora. Barem se tome nadam.

Jer ako nije, tada njegova izjava o Zlatku Hasanbegoviću nije „gaf“ tipičnog „izvanzemaljca“ koji nije baš upoznat sa stanjem na „urođeničkom“ terenu već nagovještaj katastrofe koja slijedi.

„On je povjesničar, dobro razumije povijest, ovo što se desilo je zbog riječi koje su izvađene iz konteksta. On je stručan i sposoban da bude ministar kulture”, kazao je, naime, Orešković o ministru kulture. Stručan? Sposoban za odrađivanje povjerenog mu posla? Ako i zaboravimo na „politički profil“ novog ministra ljubitelja crnih uniformi i na njegove stavove o antifašizmu, Zlatko Hasanbegović je sve samo ne provjereni „stručnjak“ i dokazani profesionalac u tako zajebanom resoru kao što je kultura.I teško da će to biti. Posebice zna li se za izjave poput tvrdnje da prema „subverzivnim“ aktivistima na jaslama državnog proračuna i multinacionalnih korporacija, osjeća samo prezir. Što, naravno, daje naslutiti da će u kulturi i medijima - o čemu, je li, gospon ministar pojma nema, pa zacijelo nije ni kadar procijeniti estetske i kulturološke vrijednosti ponuđenih projekata - od ministarstva ubuduće dobivati sredstva samo podobni. Valjda oni čiji se svjetonazor poklapa s onim Predsjednika NO Bleiburškog počasnog voda.
 

Kamilica i ljuta trava

Tim Orešković bi možda u nekoj normalnoj zemlji u kojoj se zna što je civilizirano, pristojno i politički korektno, odnosno u zemlji gdje se podrazumijeva da ministri znaju nekog vraga o svom resoru, bio dobar premijer. U Hrvatskoj to očito ne može biti.

Mogu li mu u tome pomoći partneri Karamarko i Božo Petrov? Teško. Prvi će i dalje radikalizirati stavove, lupati o lustraciji, redefiniranju antifašizma i boriti se protiv blagopočivajućeg Tita ne bi li opstao u stranci u kojoj ga pak drže glavnim krivcem za ne baš bajni izborni rezultat.

Da ne govorimo o HDZ-ovim prvoborcima koji bi mu se rado „napili krvi“ jer ih je šutnuo u drugi plan ili izigrao kod sastavljanja Vlade. Most je pak toliko slabašan da ne može premostiti niti jaz u komunikaciji između Bože Petrova i mostobranskih otpadnika te ministara u novoj Vladi. Recimo, ministra branitelja.

Još dok se Vlada sastavljala i slagale križaljke, Mijo Crnoja je obznanio nakanu da kao ministar branitelja objavi registar izdajnika i - kao bedastoću broj dva - sastavi i obznani registar pretvorbenih kriminalaca. A onda se oformila Vlada, a oko Crnoje i Hasanbegovića žestoko raspravljalo i u Saboru, po medijima i (nezaobilaznim) društvenim mrežama. Kao kemičar koji znade s brojkama Orešković je morao znati da u jednadžbi po kojoj se sastavljala Vlada spomenuti dvojac iz Karamarkova zdruga - koji je javno iskazao fascinaciju crnim legionarskim uniformama i mantijama - nije nepoznanica.

Petrov je kao psihijatar morao znati da pacijentima nikad ne smiješ pustiti na volju. Pa koji krasni k.... nisu i on i Mr.Tim Karamarku lupili veto i stopirali njegov izbor za ministra branitelja? Znajući da iza njega slijedi i operetna primopredaja te morbidni igrokaz u Ministarstvu, šatoru i oko njega. Kojem su, ništa manje očekivano, svoj obol dali i neizbježni sisački biskup Vlado Košić - koji je blagoslovio urede Ministarstva uz molitvu i škropljenje posvećenom vodom - te „domoljub i bogoljub“ Tomislav Merčep. Jer zna se što nakon nevere prvo ispliva na površinu.
 

Kadrovska koćarica

No vratimo se reformama i ministrima koji su „stručnjaci“. A pola ih dolazi sa sigurnih državnih poslova ili su pak lijepim dijelom apsolutni anonimci koje je sa dna pokupila Mostova i HDZ-ova kadrovska koćarica. Čudni „eksperti“ sa smiješnim CV-ć jima na osnovi kojih mogu biti „prvi na selu“ i „zadnji u gradu“.

Mada se moraš nasmijati na „štok i nevjericu“ te uvrijeđeno cendranje dojučerašnjih žestokih Karamarkovih igrača nakon što ih je izbacio iz kadrovske križaljke i uskratio im obećana ministarska mjesta, kenjkava čeljad iz HDZ-a je apsolutno u pravu.

Jer u usporedbi s ministrima gospodarstva, poduzetništva, turizma, pravosuđa i cijelim bizarnim ministarskim cušpajzom od HDZ-ovaca sa dna hranidbenog lanca i Petrovljeva „zavičajnog kluba“, doimlju se kao nobelovci. Ili kao sam Alfred Nobel. Iako im je dinamit kojim su se tijekom izborne kampanje igrali upravo eksplodirao u rukama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. kolovoz 2022 12:10