Un film de (Pedro) Almodovar po “defaultu“ konotira višeznačnost i simboliku. To su neki od Almodovarovih zaštitnih znakova, zavedeni u tekstu ili kadru. Pa ipak, koliko se sjećamo, ni jedan film španjolskog redatelja nije se otvorio vrišteći u sebi dvoznačnost i simboliku kao njegov najnoviji rad “Julieta“, utemeljen na trima pričama Alice Munro iz knjige “Runaway“. Ekran je nježno ogrnut u crvenu boju tkanine. Haljine, spremni smo se okladiti. Ona kao da diše, poput živog bića. No, svaki njezin udisaj i izdisaj mreška tkanje i poigrava se gledateljevom predodžbom. Na prvi pogled, čini nam se kao ženski spolni organ. To bi možda bilo suludo pomisliti da se radi o nekom drugom redatelju, ali ovo je ipak Almodovar. Na drugi pogled, uvjereni smo da gledamo ružu. Na treći nam se č...