Boris Dežulović: Ono što je u Švedskoj "javno dobro", kod nas je "antipoduzetnička klima"

Prije koji dan šetao sam s prijateljem Senadom po Göteborgu.

S impresivne skalinade nad Götaplatsenom, fontanom uokvirenom zdanjima Kunstmuseuma, Stadsteatera i göteborške Simfonije, spuštamo se niz široku Kungsportsavenyen, gradsku arteriju skupih dućana i zgodnih malih restorana, pa zamičemo u bočnu ulicu potražiti na parkiralištu automobil.

A uz parkiralište, u samom srcu grada, rastvorio se golemi Exercisheden - dobrih pet-šest hektara dijelom prekrivenih pravom, dijelom umjetnom travom: tu, u devet navečer, na dva manja i čak četiri velika nogometna igrališta, podijeljena u desetke manjih, stotine velikih i malih Šveđana i Šveđanki tuku balun.

Obični rekreativci i oni malo ozbiljniji – te prepoznate po pravim pravcatim sucima sa zviždaljkom – zajedno s dječaci...