”Sinjsko polje, 6190 hektara plodnog tla koje natapa rijeka Cetina, vrijedan je lokalni i nacionalni resurs. Međutim, potrebni su određeni agrotehnički i meliorativni zahvati kako bi se bolje iskoristili njegovi prirodni potencijali”.
Istaknuo je to Sinjanin Marko Cvrlje u svojem prvom popularno-znanstvenom članku objavljenom u svibnju 2021. na stranicama udruge “Permakultura Dalmacija”.
U tom radu, temeljenom na razgovorima sa stručnjacima i istraživanju literature, ukazao je posebno na potrebu podizanja vjetrozaštitnog pojasa, koji se formira sadnjom drveća, a važan je za revitalizaciju Sinjskog polja. Ono što je tada priželjkivao danas se počinje ostvarivati.
Mjera jačanja otpornosti
Sinjski gradonačelnik Miro Bulj i Grad Sinj prihvatili su njegovu inicijativu podizanja vjetrozaštitnog pojasa i prijedlog za osiguravanje sredstava u proračunu Grada Sinja za 2023. godinu za financiranje izrade projektne dokumentacije “Vjetrozaštita Sinjskog polja”, a sve radi pripreme i izrade projektno-tehničke dokumentacije potrebne za kandidiranje projekta “Podizanje vjetrozaštitnog pojasa u Sinjskom polju” za sufinaniciranje.
– U idućem razdoblju održat će se razgovori s potencijalnim dionicima te će se izraditi projektni zadatak koji će definirati sadržaj i opseg aktivnosti – kazao nam je sinjski gradonačelnik Miro Bulj.
Na pitanje tko bi sve trebao biti uključen u realizaciju projekta, Bulj kaže kako bi prvenstveno trebale biti uključene Hrvatske vode budući da upravljaju najvećim dijelom zemljišta predviđenog za vjetrozaštitni pojas, kao i Hrvatske šume.
– Ovo je na neki način jedinstven projekt u Hrvatskoj koji bi se mogao iskoristiti kao primjer jačanja otpornosti na klimatske promjene i zelene tranzicije, stoga očekujemo podršku na svim razinama. Ciljevi koji proizlaze iz ovog projekta jasno se poklapaju s Europskim zelenim planom, raznim strategijama EU-a te Zakonom o obnovi prirode EU-a, koji će nam donijeti pravno obvezujuće ciljeve u pogledu oporavka ekosustava – istaknuo je Miro Bulj.
U Gradu Sinju očekuju kako će projekt podizanja vjetrozaštitnog pojasa u Sinjskom polju imati značajne pozitivne učinke na poljoprivredu, bioraznolikost, mikroklimu, tlo, krajoobrazne vrijednosti te okolišne aspekte, doprinoseći revitalizaciji, oporavku i jačanju gospodarstva na području grada, zaštiti i unaprjeđenju okoliša, te provedbi mjera jačanja otpornosti na prirodne rizike i klimatske promjene.
– Cilj nam je revitalizacija i jačanje poduzetništva, poljoprivrede i turizma radi povećanja broja zaposlenih i održivog razvoja Sinja. Ovim bi projektom Sinjsko polje dobilo dodatnu vrijednost za poljoprivrednike, pčelare, ljubitelje prirode, te za sve one koji ga koriste za turističke, rekreativne i ostale aktivnosti. Želimo da naše polje zasja u punom potencijalu te da ovim projektom donesemo dobrobiti za ljude i prirodu – naglasio je Bulj.
‘Permakultura Dalmacija’
Marko Cvrlje po struci je diplomirani ekonomist, a zaštitom prirode bavi se volonterski, aktivistički i profesionalno. Osim što je član udruge “Permakultura Dalmacija”, volontirao je u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja i raznim planinarskim društvima, a u zadnje vrijeme najviše je angažiran u udruzi BIOM.
– Hvala udrugama “Permakultura Dalmacija” i BIOM, Hrvatskim šumama, Hrvatskim vodama te svim prijateljima i suradnicima na pomoći pri promoviranju ove ideje od šireg društvenog, ekološkog i gospodarskog značenja. Hvala također i gradonačelniku Sinja Miru Bulju što ju je kao takvu prepoznao i uvrstio moj prijedlog u proračun – izjavio je ovom prigodom Marko Cvrlje, ističući kako je bioraznolikost ključ zdravog okoliša, poljoprivrede, kvalitete života, a u konačnici i našeg opstanka.
– Sve ono što nam priroda pruža – vodu, hranu, energiju, lijekove, razne sirovine, intelektualne i duhovne blagodati te brojne druge dobrobiti koje nazivamo “uslugama ekosustava” – uvelike ovisi o bioraznolikosti. Jedan euro potrošen za obnovu prirode stvara dodanu vrijednost u iznosu od 8 do 38 eura, te stoga smatram da je ovaj projekt pametno, održivo i zeleno ulaganje u našu budućnost – ističe Marko Cvrlje.
Sadnice hibridne topole
U popularno-znanstvenom članku podsjetio je i na to kako su bila dva pokušaja podizanja vjetrozaštitnog pojasa. Tako je u razdoblju od 1951. do 1961. u Sinjskom polju zasađeno više od 42.000 sadnica hibridne topole te je podignut drvored u dužini od 140 kilometara. Onda se dogodila bespravna sječa, koja se intenzivirala početkom devedesetih godina. Danas su u polju ostali tek rijetki primjerci topola.
”Drugi pokušaj podizanja vjetrozaštite je pokrenut 1992. godine od strane Javnog vodoprivrednog poduzeća “Cetina” uz podršku prof. dr. sc. Ante Tomaševića, Sinjanina sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Do 1995. godine je posađeno 11.000 sadnica petnaestak različitih vrsta drveća (čempres, crna joha, crni bor, koštela, hrast lužnjak, itd.) Nažalost, opet je došao do izražaja divljački odnos čovjeka prema prirodi”, naveo je Cvrlje u radu.
Objasnio je i kako vjetrozaštitni pojasevi štite biljke od fizičkog oštećenja, a tlo od isušivanja, gubitka organske tvari i hranjiva erozijom. Također djeluju kao zvučna barijera, filtriraju prašinu iz zraka, upijaju CO2 iz atmosfere te povećavaju estetsku vrijednost krajobraza. Nadalje, reguliraju mikroklimu i temperaturu tla, smanjuju isparavanje vode iz irigacijskih kanala i štite ih od zasipanja nanesenim tlom. Osim na biljke, povoljnija mikroklima ima pozitivan učinak na poljoprivrednike, domaće i divlje životinje, te na sve ostale koji koriste polja za rekreativne, turističke i druge aktivnosti.
Povratak ptica zlatovrana
– Na primjeru Sinjskoga polja, podizanjem vjetrozaštitnog pojasa možemo očekivati povratak i povećanje populacije određenih ptica (npr. zlatovrana i škanjac) koje reguliraju “štetnike” (skakavce, miševe, voluharice itd.) na poljoprivrednim kulturama – kazao je Marko Cvrlje govoreći o blagodatima podizanja vjetrozaštitnog pojasa.
Kaže i da je jedno globalno istraživanje sredinom 80-ih godina 20. stoljeća pokazalo kako je sadnja drveća kao zaštite od vjetra doprinijela većem prinosu žitarica, primjerice kod ozime pšenice za 23 posto, soje 15 posto i kukuruza 12 posto.