Pitajte ih svega, soparnika i pečenog, pršuta i sira, domaćeg kruva ispod peke, pancete i kolača, vina i žeste, ma i ptičjeg mlika, svega tog blaga ćete se nabubati, napojiti u poljičkim selima Smajićima, Osoju, Kovačevićima, Rudinama, Donjim i Gornjim Zaradićima.
Ali za Boga miloga ne spominjite im vodu. Ne tražite niti čašu da se po zvizdanu osvježite ako dođete u ovaj kraj. Nemojte, to je za njih muka Isusova, bolna rana i najveći trošak. Pa da to nije žalosno, u 21. smo stoljeću, ljudi se turistički pripremaju za let u svemir, a u ova sela Gornjih Poljica još nije stigla tekuća voda.
Ne piški ni 'Momčilo'
Civilizacijski gledano, Općina Omiš ih je zaboravila. Što je najluđe, nekima je čak i donijela priključak za vodu, ali ga je stavila na 200 metara do kilomet...