U junačkoj desnici koplje s plamencem hrvatske trobojnice slavodobitnik 308. Sinjske alke Ivo Zorica ponio je u pratnji rođaka Ante Zorice i Tina Radanovića, od kojega je za punat bio bolji u pripetavanju na samoj završnici alkarskog slavlja.
Još dok je plamenac s ponosom pronosio ulicama slobodarskog Sinja, prema obiteljskoj kući slavodobitnika i cijelom kompleksu šire obitelji u Hrvacama zaputile su se rijeke čestitara. Dočekao ih je Ivin stric Branko, prva violina ugostiteljskoga kompleksa i gospodarstva “Vreba”. Dočekao ih je otvorenog srca, već naviknut i pripremljen za ovakva slavlja, a na stolove su počeli stizati pladnjevi sa sirom i pršutom, a uskoro pečenim odojkom i janjetinom. O piću da se i ne govori.
Prebrojiti sav pristigli svijet, znane i neznane, a svi su bili dobrodošli, bilo je nemoguće. Stričevi Branko, Ivan kao bivši alkar i dugogodišnji alkarski alaj-čauš, čiji su Ivo i Ante Zorica u alkarskom smislu “proizvodi”, te sric Jozo neumorno su primali čestitke, pri čemu je Branko svo vrijeme nadzirao “pogon” od nekoliko desetaka osoba koje su pripremale i na stolove donosile hranu i piće za pristigle čestitare. Poznanici su čestitali i Mariji, Ivinoj majci, koja je nastojala stajati sa strane s podijeljenim osjećajima u svojoj duši: Ivo ju je svojom pobjedom još jednom usrećio, ali s druge strane nadirale su suze zbog najdublje rane na njezinu srcu od unatrag tri godine, kada je teška bolest odnijela njezina Mira.
Podsjetimo, Ivo Zorica je na 308. Alci, između 17 kopljanika u prve dvije trke, startao petnaesti po redu. Po nevjerojatno teškoj, od kiše raskvašenoj stazi, on je u prvoj trci jedini pogodio “u sridu”. S pogotkom “u jedan” u drugoj trci Zorica je, zajedno s Tinom Radanovićem, pobjednikom Bare, došao do skora od četiri punta, a samo Frano Talaja imao je punat više. Kada su u trećoj trci Zorica i Radanović pogodili “u dva”, Talaja kao posljednji nije uspio iskoristiti priliku. Konj mu se pred alkom zanio ulijevo i njegovo koplje promašilo je alkarsku metu.
U pripetavanju Radanović je, gađajući prvi, naciljao “u jedan”. Zorica je podignuo koplje i pogotkom “u dva” po drugi put u svojoj alkarskoj karijeri ovjenčao se slavom prvog viteza.
Ovaj 40-godišnji bankarski službenik, koji radi u sinjskoj poslovnici PBZ-a, za slavodobitnika se nadmeće 21 godinu i među živim alkarima ima najveći broj alkarskih trofeja. Poslije 308. Sinjske alke, u njegovoj riznici su dva slavodobitnička plamenca, četiri pobjede na Čoji i pet pobjeda na Bari.
Dok su na “Vrebi” čekali dolazak slavljenika i njegova alkarskog momka Miljenka Lovrića, novinari su uspjeli nagovoriti Branka da kaže riječ-dvije.
Želja oca Mira
– Preplavile su me emocije. Zamišljam kako bi se Ivin otac, moj brat Miro, danas osjećao među nama. Zato činimo sve kao da je on tu. Teško bolestan, svjestan da mu se životni vijek bliži kraju, rekao je Ivi i svima nama da se, ako bi stigao alkarski trofej u kuću i svega par dana poslije njega, fešta kako se najbolje može.
Nadali smo se i očekivali da će Ivo ili Ante danas pobijediti pa smo se uobičajeno pripremili. Naviknuli smo. U posljednjih 15 godina ovdje se za svake alkarske svečanosti slavi najmanje jednom. Od 2009. do danas dva naša alkara osvojila su polovicu alkarskih plamenaca, a svi ostali alkari drugu polovicu.
Uz Ivine trofeje, Ante ima četiri Alke i dvije Bare. Tomu još treba dodati Ivanovu “zbirku” s po jednom Alkom, Čojom i Barom. Recept je jednostavan. Vole Alku, vole konje, to su njihovi vlastiti konji s kojima su oni cijelu godinu, koje svakodnevno hrane, timare i jašu. Sve to se vraća rezultatima – kaže Branko Zorica.
Sirena automobila iznad kojega se na visoko podignutom alkarskom koplju vijorio plamenac hrvatske trobojnice najavila je dolazak slavljenika.
– Sretan sam što smo se ponovno okupili ovdje u Zorica. Nakon Antine četiri, evo je stigla moja druga Alka. Ne mogu opisati svoju sreću. Na trkalištu je bilo nevjerojatno teško pa čestitam svim mojim kolegama alkarima. Bog je dao da sam ja imao najviše sreće – kazao je Ivo.
Najtrofejniji ste živući alkar?
– Vjerujem da neću stati na ovome. Nadam se da će nakon Alke stići Bare, onda ću biti zadovoljan.
Možete li opisati sve tri vaše trke i pripetavanje?
– U prvoj trci bilo je jako teško. Unatoč onakvoj stazi ja sam se odlučio ponašati kao da je sve normalno. Konj je na nekoliko mjesta lagano propao, ali sve je ispalo odlično jer sam pogodio “u sridu”. U drugoj trci bio mi je cilj pogoditi alku, odnijeti je na koplju.
Pogodio sam “u jedan” i znao sam da sam u igri jer je samo još Tino imao četiri punta, a sustigao nas je Frano Talaja s pet punata. U trećoj trci, kada je Tino pogodio “u dva” i povisio punte na šest, ja sam ciljao nešto više, u gornji dio mete, i pogotkom “u dva” izjednačio se s Tinom. Tako je teret ostao na Frani Talaji.
Kako doživljavate pobjedu?
– Ovo je pobjeda cijele moje šire obitelji. Vidite i sami da su pričekali i krenuli s čašćenjima svih čestitara. Rekao bih da je njima u gledalištu za vrijeme odvijanja Alke bilo puno teže nego Anti i meni.
Vaš stric Ivan, rođak Ante i vi nanizali ste 20 alkarskih trofeja?
– Hvala na informaciji jer nisam do sada zbrajao. U Alku ulažemo veliku ljubav i trud i rezultat se vidi.
Sve vrijeme, nakon što ga je prva dočekala zagrljajem, s Ivom je bila njegova supruga Monika sa sinom Dominikom i kćerkom Juditom.
– Preponosna sam na svoga Ivu. Trofeje je sada malo teže izbrojiti. Mislim da ćemo u kući morati urediti posebni prostor kao riznicu trofeja. Naviknuti smo svake godine ovdje slaviti jer trofeje donose Ivo ili Ante. Ovo je Ivina druga Alka i ona ima posebnu vrijednost za nas.
Sva četiri kantuna dok je Alka su u rukama supruge
Pitamo Moniku koliko je od polovice svibnja, kada počinju pripreme za Alku, Ivo njezin, a koliko Alkin.
– Ajmo reći da su u to vrijeme sva četiri kućna kantuna moja.
– Ja sam Ivin alkarski momak posljednjih pet godina. Za to vrijeme osvojio je šest trofeja, po dvije Bare, Čoje i Alke. To je nevjerojatno. Presretan sam, a osim što sam Ivi alkarski momak, mi smo susjedi i prijatelji – kazao je Miljenko Lovrić.
Kada je osvojio svoj prvi slavodobitnički plamenac, Ivo ga je posvetio svome pokojnom ocu. Upitali smo ga komu je posvetio plamenac 308. Alke.
– Danas su moji Dominik i Judita prvi put gledali Alku na trkalištu. Zato ovu svoju pobjedu posvećujem njima – zaključio je.
Sve je sa strane promatrao Ivin stric Ivan, kako smo već naveli, “autor” alkara Ante i Ive, ali s neskrivenom željom da upamti još nešto.
– Osjećam se veličanstveno mada sam očekivao da bi jedan od njih dvojice mogao slaviti. Ne znam gdje je Ivi i Anti granica. Od Svečane Sinjske alke u Vukovaru, koju je 2017. dobio Ante, nema godine da jedan od njih dvojice ne osvoji barem jedan trofej. Ja jedini od braće nemam sina, ali ponosan sam na moje dvije kćerke koje imaju tri sina. Moj unuk Ante, sin kćerke Renate, udane Paštar, već je vrsni jahač, uskoro će biti punoljetan i nadam se da ću ga vidjeti u alkarskoj odori u alkarskoj povorci – kazao nam je ponosni stric slavodobitnika.