StoryEditorOCM
ZagoraSINJSKA POSLA

Sramotno: Sinjani se svađaju i oko toga tko je spasio građane od utapanja nakon srpskog pokušaja rušenja brane Peruće

Piše Toni Paštar
14. siječnja 2023. - 20:29

Uoči 30. obljetnice srpskog miniranja brane Peruća (28. siječnja), u Sinju je, u organizaciji udruge Studenti Cetinske krajine iz Zagreba, održana dvodijelna konferencija o tim vojno-tehničkim događajima.

Konferenciju je otvorio Krešimir Bikić, predsjednik udruge Studenti Cetinske krajine, a uvodnu riječ održao je dr. sc. Božidar Filipović Grčić, glavni tajnik udruge HRO CIGRE, koji je predstavio i predavače Marina Vilovića, voditelja tima za spašavanje i sanaciju minirane brane, i Ivana Vrcu, tehničkog direktora HE Peruća.

Niži vodostaj

Vilović je naglasio kako je prva brana izgrađena tako kvalitetno da je srpski zločinci, njihovi vrhunski stručnjaci, nisu znali ni srušiti, a stalna mjerenja koja se provode od završetka radova u rujnu 1995. godine pokazuju da se obnova obavila iznad očekivanja.

Vrca se prisjetio da je prije početka velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku branu i HE Peruća posjetila čudna skupina visokih oficira JNA. Ta ista JNA imala je dokumentaciju o svim strateškim i opasnim objektima na području Jugoslavije, a među takvim objektima bila je i brana Peruća.

Oni su imali nacrte brane i stručno su postavili eksploziv. Nisu je uspjeli srušiti jer nisu uzeli u obzir da je u trenutku miniranja razina vodostaja jezera Peruća bila pet metara niža od maksimalne. Zahvaljujući tome brana je teško oštećena, ali ne toliko da bi vodeni val doveo do njezina samouništenja i nizvodnog ekocida sa životnom ugrozom 20 tisuća ljudi.

– Arhiva JNA o opasnim objektima još je živa. Ona je u Beogradu i Srbija njome raspolaže. Hrvatska mora dobiti natrag dokumentaciju o brani Peruća. Srbiju na to moraju prisiliti svjetski forumi, prvenstveno UN. Ako bi nam odbili vratiti dokumentaciju o HE Peruća, Hrvatska ne bi smjela Srbiji dati zeleno svjetlo za ravnopravno članstvo u EU-u – zaključio je Vrca.

Više ovdje: 

Dossier Peruća: aktiviranjem 30 tona TNT eksploziva srpski pobunjenici pokušali su srušiti branu i na 30.000 ljudi na potezu od Sinja do Omiša pustiti 540 milijuna metara kubičnih vode! Evo zašto im je plan propao

i ovdje:

Kako je Mile pokušao utopiti 20 tisuća ljudi postavljanjem eksploziva pod branu Peruča

U drugom dijelu konferencije, od najavljenih govorili su Branimir Petričević, sekretar Sekretarijata za obranu općine Sinj, Zdravko Banovac, dozapovjednik 16. domobranske pukovnije, i Ivan Vuko, zapovjednik inženjerije 126. brigade, a iako nenajavljeni, riječ su uzeli još i Vlatko Bandalo, časnik za vezu s UNPROFOR-om 126. brigade, i Ivica Romac, prvi ratni zapovjednik Policijske postaje Sinj.

Izlaganje Ivana Vuke svelo se na omalovažavanje ključnih davno argumentiranih i neupitnih uloga pojedinaca u spašavanju brane Peruća od rušenja zbog srpskog miniranja.

Umanjene uloge

Vuko je tako negirao da je britanski kraljevski marinac Mark Nikolas Grey, kao časnik UNPROFOR-a, obaranjem preljevne ustave omogućio smanjenje vodostaja jezera za pet metara, što je bilo ključno da nije došlo do vodnog vala i samouništenja brane. Vuko tvrdi da Grey to nije učinio, već da je preljevna ustava pala sama od sebe jer je popustio hudraulični cilindar koji ju je držao.

Također je kazao da nikakve posebne zasluge ne pripadaju Vladimiru Bencu i petorici radnika HEP-a koji su otvorili temeljni ispust na brani i tako omogućili istjecanje 250 kubičnih metara vode u sekundi, smanjujući vodostaj u jezeru i pritisak na teško oštećenu branu. Pa je prozvao i potpisnika ovih redaka koji je u nekoliko navrata isticao ulogu Benca i radnika HEP-a.

Vuko je ustvrdio da je taj herojski pothvat on bio voljan izvesti, ali je odlučeno da to ipak bude Benac jer je bio manji i lakši.

Istina je da je Vuko kao prvi inženjerac 126. brigade bio aktivni sudionik u svemu, ali danas, 30 godina poslije, nije baš časno umanjivati uloge drugih koji su u ključnim trenucima spašavanja brane Peruća krenuli obaviti posao ne znajući hoće li se iz podzemne komore temeljnog ispusta vratiti živi ili će njihova tijela izbaciti eksplozija mogućih mina iznenađenja. Je li greška tih heroja što su ostali živi?

Nkada nećemo zaboraviti Nicholasa Graya!

Po herojskom činu pamti se kraljevski marinac, pukovnik Mark Nicholas Gray iz Velike Britanije, koji je bio u sastavu UNPROFOR-a, međunarodnih snaga pristiglih u Hrvatsku kako bi se zaustavio rasplamsali rat i uspostavom svojevrsne tampon zone osigurao prostor diplomatima. Grey se, potvrdit će se na dan miniranja brane, dokazao kao istinski junak, najzaslužniji za to što srpski zločinci nisu uspjeli srušiti branu kako su zamislili i izazvati nizvodni potop biblijskih razmjera.

Još dok su Srbi bili na brani, u kolovozu 1992. godine, pukovnik Grey je oborio preljevnu ustavu tako da se iz prepune akumulacije voda iz jezera počela izlijevati u Cetinu. Kada je drugog dana ponovno došao na branu, vidio je da su Srbi, korištenjem mehanizma za ručno dizanje, jer zbog prekida opskrbe električnom energijom nisu mogli koristiti hidraulični uređaj, uspjeli podići preljevnu ustavu i zaustaviti smanjenje vodostaja jezera.

Riskirajući vlastitu sigurnost, pukovnik Grey ponovno je pred očima srpskih vojnika, koji unatoč nazočnosti pristiglih snaga UN-a nisu napustili branu, srušio preljevnu ustavu u njezin najniži položaj i pritom onesposobio mehanizam na ručnom uređaju za njezino podizanje pa je Srbi više nisu mogli vratiti u gornji položaj i zaustaviti istjecanje vode iz akumulacije. Tim podvigom Mark Nickolas Grey omogućio je da se od kolovoza 1992. do 28. siječnja 1993. godine vodostaj jezera Peruća smanji za gotovo pet metara, što se pokazalo presudnim u trenutku srpskog miniranja brane, odnosno izostanku rušenja kako su ga planirali Srbi.

Prije nego što se odlučio na spuštanje preljevne ustave, Mark Nickolas Grey želio se uvjeriti da je brana doista minirana. To je izveo početkom kolovoza 1992. godine, kada je s kolegom iz sastava snaga UNPROFOR-a, časnikom i inženjerskim ekspertom Carlosom Maasom iz Čilea pregledao kontrolnu galeriju brane.

U ekskluzivnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, objavljenom 7. siječnja 2017. godine, o pregledu kontrolne galerije brane Grey nam je ispričao: "Polomili smo lokot na ulaznim vratima galerije. Ušli smo vrlo oprezno, bojeći se mina iznenađenja. Hodali smo u mraku, u bojazni da su Srbi postavili detonatore osjetljive na svijetlost.

U dubini galerije naišli smo na veći broj drvenih kutija. Carlos je odlučio upotrijebiti crveno baterijsko svijetlo. Ja sam se, u strahu, skrio iza njega. Prebrojili smo 17-18 drvenih kutija. Na svima je žutom bojom ćirilicom pisalo ‘UDAR‘. Bio sam prestravljen. Izišli smo vani i detaljno pregledali postoji li kakav daljinski detonator. Ništa nismo pronašli. Odmah sam napisao izvješće i poslao UN-u da je brana minirana, ali da se eksploziv ne može detonirati na daljinu već jedino ako se Srbi vrate na branu."

Prvi kontakt s Greyom uspostavio je tadašnji časnik HV-a za odnose s UNPROFOR-om na sinjskom području Vlatko Bandalo, koji ga je uspio nagovoriti da primi na razgovor direktora HE "Peruća" Joška Macana sa suradnicima. Grey je o tome za "Slobodnu" ispričao: "Već idući dan Macan je došao kod mene. Uspostavili smo komunikaciju na dnevnoj razini, sastajali se i razgovarali doslovno svakodnevno. Bilo je to u srpnju 1992. godine. T.P., PSD

image

Brana Peruća nije pala jer je vodostaj na jezeru ipak bio nešto niži Toni Paštar

Protjerani Kenijci

Ono što se poslije 30 godina priželjkivalo, a što se ni u ovoj prigodi nije dogodilo, bili su odgovori na davno postavljena pitanja. Brana i HE Peruća bili su u takozvanoj pink-zoni, pod fizičkim nadzorom i odgovornosti UN-a kroz postrojbu kenijskog bataljuna UNPROFOR-a.

image

Naredbu da se potope ljudi je izdao zloglasni Ratko Mladić

Kako je moguće da su se srpski agresori neprimijećeno vratili na branu i protjerali Kenijce, zauzeli branu i obavili završne pripreme njezina miniranja, ubili jednog i zarobili drugog pripadnika HV-a koji su u poslijepodnevnim satima 27. siječnja, ne znajući za povratak Srba iz Bitelića, krenuli na uobičajene susrete s kenijskim vojnicima.

I najvažnije: kada je dobio dojavu da je skupina srpskih kamiona koja vuče teške haubice kod Babića briga u Potravlju, jedan niži časnik koji se zatekao kod topničke bitnice zapovjedio je otvaranje vatre na kolonu. Tako je počela obrana Peruće, uključio se cijeli topnički divizion, koji se iskazao kao nikada do tada.

Oslobodilački nalet hrvatskih snaga uslijedio je poslije samog miniranja brane u 10.50 toga 28. siječnja, poslije čega su se srpski zločinci dali u bijeg.

Umjesto odgovora na ta pitanja, mnogi su kroz minula tri desetljeća pričali drukčije priče, na temelju kojih su stjecali benefite raznih vrsta predstavljajući se mjernim jedinicama Domovinskog rata. •

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. siječanj 2023 11:30