Zaratko, Petro, Matko, Uglješa, Gojko i Vukašin i svi redom Imoćani po glasu junaci o čijem postojanju jednako svjedoče i Vuk Stefanović Karadžić i Petar Hektorović, a, boga mi, i srpski car Dušan tu jenešto petlja.
Ma svi odreda od Porfirogeneta do Andrije Kačića Miošića koji, eto, nije mogao odoliti rodoslovnim konstrukcijama kako bi se otkrila povijesna činjenica o Kraljeviću Marku i njegovim precima čija vrela krv seže iz Mrnjavaca, sela lovrećkoga više Opanaka.
“Gdje odgoji majka tri sina nejaka. Jednom ime Uglješa bijaše, drugi se Gojko zovijaše, a treći biše dite Vukašine baš babajko (otac) Krajevića Marka. Bihu dica roda gosposkoga ali ubogoga”.
Tako je pisao Kačić u svojoj “Pismi od Vukašina i kralja Uroša”, dokučivši poveznicu između lovrećkog ple...