Veliki Prolog je selo koje administrativno pripada Gradu Vrgorcu, a smješteno je na gorskom sedlu uz staru Napoleonovu cestu prema Metkoviću, kroz koji pušu jaki vjetrovi.
Iako smo iz Makarske krenuli praćeni suncem i bez daška vjetra, na Velikom Prologu nas je dočekao osvježavajući povjetarac. Ante Vukosav je sjedio pod drvetom, uživajući u poslijepodnevnom suncu.
- U gimnaziji smo učili da je ime sela nastalo od riči prolom. Kad počne puvat bura od Ljubuškoga priko hercegovačkoga polja nema je šta zaustavit dok se ne utira između naša dva brda, Gradine i Zveča.
A kad udre jugo, onda vitar dođe s druge strane, s Vrgorskog polja, pa opet udri po nama - objašnjava Ante.
Svoje inicijale tetovirao je na šaku lijeve ruke.
Čekam mirovinu
- Svi su se tetovirali u vojsci, pa i ja. Neki su stavljali imena žena, a ja svoje. Iša san na sigurno... nego, znate li vi kad je jedan polaga autoškolu, a pokazalo mu prometni znak vepra, jelena i krave.
Pitali ga šta znače ti znakovi, a on kaže “otvara se mesnica” - smije se Ante.
Humorom ublažava činjenicu koja mu teško pada.
- Čekan mirovinu već 14 godina, a kad će mi je država dat i oće li - ne znan. Volio bi da iman bar za kavu i cigare, a za ostalo me nije briga. Neman auto, ženu ni mobitel pa mi ni ne triba puno para.
Neman ih di ni potrošit kad ništa ne radi. Restoran je bio otvoren do završetka gradnje autoceste. Tih pet godina su "Sinovi Josipa Jelavića" radili i dan i noć, ali više nemaju kome. Pošta radi tri dana u tjednu, dobro ikako.
Iz Vrgorca je u posjet svekrvi došla Ines Šalinović.
- Ovde san se rodila, u selu udala, dicu san u Velikom Prologu krstila, sve mi je ovde, ali u Vrgorcu živin. Prije su Vrgorac i Hercegovina gravitirali k nama, a dica iz okolice Ljubuškog i Crvenog grma su ovde išla u školu. Stanovništvo istočno od Vrgorca naginjalo je više crkvi, a sela zapadno od grada bila su više za SDP, pa je znalo bit međusobnog trvenja i koškanja.
Najčešće su i jedni i drugi krstili i pričešćivali svoju dicu, ali ovi drugi potajice da ne izgube posal i status. Di je danas pošta, na katu je bila kino sala. Tu je moj otac pušta filmove, a na istome mistu su se održavali i koncerti. Dolazili su nam mnogi poznati pjevači, Mišo Kovač, Tereza Kesovija, "Novi fosili", "Parni valjak", Neda Ukraden... - kaže Ines.
- Ja san van teška torcidašica i često iden na utakmice. Na internetu nađen kartu "zadnja šansa", pa gledan kako ću se snać za prijevoz do Splita. Sve za Hajduk!
Ante se ubacuje u razgovor:
- Znaš li ti da je naš reprezentativac Bruno Petković iz ovih krajeva? Rodio se u Metkoviću, mater mu je iz Crvenoga grma, a ćaća iz Metkovića, ali to ti je sve ovuda. Bruno je oženio bivšu Lekinu, i neka je, ima para pa hrani i svoju i tuđu dicu.
- Ante ne samo da je enciklopedija znanja, nego zna šta se u gradu i selu dogodilo i prije nego se dogodi. Dogodi se kakva nesrića ili kogod umre u Vrgorcu, Ante nema mobitela, a prvi sazna za to. Ne znaju ni susjedi umrloga, ali on zna. Kako? - pita ga Ines.
- Iman sedan televizija, dvi u staroj kući, a pet u novoj. Odma ujutro poslušan Vakulu... - počne Ante, ali Ines ga prekine:
- Ne reče ti Vakula ko je umro u Vrgorcu!
Ante se samo tajnovito smješka. Njegova strast su vicevi, književnost i kemija, pa dok vam govori o tome kako je blagdan Velike Gospe najznačajniji datum za Veliki Prolog jer se skupi "puno svita na derneku", nabrojat će vam uz lokalna prezimena i stotinjak kemijskih elemenata. Morate imati određeno znanje da biste održavali konverzaciju s njim i uspešno položili sve testove.
Napuštamo učionicu na otvorenom i spuštamo se nekoliko kuća niže. Ispred jedne sjede Marin i Boženka Šalinović.
- Sve nas je manje u selu i to nam najteže pada. Sa mnon je u školu išlo 42 učenika, a sad je samo dvoje dice u četverogodišnjoj osnovnoj školi. Još ih toliko odavde ide u Vrgorac u školu.
Ćer mi je u Švicarskoj, jedan sin u Splitu, a jedan živi ovde. Kuća je tolika da 15 ljudi u njoj može živit, a kad san bila dite, sedmero nas je ležalo u jednoj sobi - kaže Boženka.
Njezin suprug nam pokazuje kuću s pet vrata.
- Petero braće je u ovoj kući, a svaki je napravio svoja vrata. Od 1908. samo je jedna familija u kući živila. Sad jedan iz te familije ima vilu s bazenon u selu i to je jedina kuća s bazenon ovde.
Nažalost, stare kuće propadaju. Dotukla ih je snježna mećava 2012. kad je selo pritrpilo veliku štetu. Mislin da je Veliki Prolog od svih mista u Hrvatskoj bio najpogođeniji tom olujom.
Urušili se krovovi
Urušili su se krovovi starijih kuća, a malo koja se obnovila. Prije se držalo do običaja i načina, sad nema ni jednoga ni drugoga. Moj pradide je ima brkove koje je tri puta mora zavijat iza ušiju. Ne kažen da i sad tako triba, ali kad mu je žandar doša iz Hercegovine, on ga je pištoljen otra.
Sad te kao država štiti, možeš šta oćeš, a ne smiš ništa. Ne vidin napretka za selo. Otkad je prošla autocesta kraj Velikog Prologa, još je gore. Možeš se dobacit kamenon nekome u šoferšajbu, ali mi od autoceste nismo profitirali - kaže Marin.
Za razliku od mnogih sela u Vrgorskoj krajini, Veliki Prolog ima područnu školu i poštu, no mještanima je sve to otužno u usporedbi s onim što su imali. U pomoć priskače Vuko s novim vicem. On je uistinu "Igračka vjetrova" i poput svog zemljaka Tina "pati bez suze, živi bez psovke".