StoryEditor
Zagoracvit u kamenu

Drage gošće, krtole u ruke, idemo parat kokošju volju i zečje mudance!: vrijedne žene iz Runovića organizirale branje i pripremu divljeg zelja

Piše Braco Ćosić
6. ožujka 2020. - 20:45
Braco Ćosić

Kad je prošle godine vrijedna udruga žena "Cvit u kamenu" iz Runovića, čiji je jedan od glavnih zadataka očuvanje baštinskog nasljeđa svoga mjesta, organizirala po zapuštenim vrtačama brdskog predjela svoje općine branje i pripremu divljeg zelja na kojemu su se othranile generacije njihovih predaka, akcija je imala vrlo pozitivan odjek.

Vođene time, ali i željom da to drugi put organiziraju još sadržajnije i konačno da taj neobičan prilog čuvanja gastronomske baštine prijeđe granice Imotske krajine, žene Runovića proteklog su vikenda ponovile cijelu akciju.

U goste su im došle žene iz mnogih mjesta Imotske krajine, pa one iz Splita, s otoka Brača te Trogira.

A nije se samo paralo i bralo divlje zelje po pitoresknim Umljanima iznad Runovića, već se organizirala i besplatna radionica na temu branja i pripremanja divljeg zelja, da bi pedesetak žena konačno i degustiralo mnoga ukusna jela pripremljena rukama runovićkih domaćica.

- Rekreacija, zdrava i rekla bih ljekovita hrana i čuvanje starih navada, cilj je ove akcije. Drage naše gošće, sada krtole u ruke, pripremite parače ili kratke noževe i idemo brati divlje zelje. Imate svuda volinskog uva, radiča, zečjeg mudanca, Lucine pice, eno tamo imate koromača i šurlina, kokošje volje, samo berite - govorila je Mladenka Puljiz, aktivna članica udruge i voditeljica radionice "Branje i priprema divljeg zelja".

Po vrtačama

A Splićanke, Imoćanke, Bračanke, Trogiranke pohrliše, saginju se, ne smeta im ni drača ni grmlje kojima su, na žalost, obrasli mali plitki doci...

Uputili smo se sa znatiželjnom družinom po brdskim vrtačama Umljana. Sunce, istina zubato, ali zrak i netaknuto okružje davali su poseban ugođaj svima. I onda pored prvih napuštenih kuća Mladenka započe priču o divljem zelju.

- Još je malo rano, ali ima divljeg zelja, vidite da se može napraviti dobra užina. Ima dosta grzdulje, tog poznatog narodnog zelja. Divlje zelje iliti mišancija, pričala mi je pokojna susjeda Mila Džakuljića, a i moja baba Postoluška, spasilo je u nekim gladnim godinama Drugog svjetskog rata mnogo naroda u Runovićima. Samo kostriš i ljukelj ostao im je za hranu, jer su sve ledine i vrtače bile isparane. Nema ga koje nije zdravo, ako slučajno nema onoga za koronavirus, sigurno ima onoga koje će maksimalno ublažiti bolest i ozdraviti čovjeka.

Jeste li znali da je divlja mrkva afrodizijak, te ujedno i kontraceptiv i aboritiv, da divlja salata ima antidepresivno djelovanje i smanjenje libida. Kada izraste, listovi su joj okrenuti u smjeru sjever-jug i može služiti u prirodi za orijentaciju. Ivan Artuković tu iz Klobuka u Hercegovini sedamdesetih godina odnio je divlje zelje - žbun i raštiku, u Los Angeles i tamo je to uzgajao - priča nam Mladenka.

Pranje na bunaru

I tako korak po korak prođosmo sa znatiželjnom ekipom cijele Umljane. I kada su žene nabrale ili oparale pune krtole divljega zelja, činilo se da kraja njihovu ponosu nema.

- Idemo sada na bunar kod Karaje u Podosoju na pranje zelja - veli Mladenka.

I družina krenu, po kamenjaru, docima i vrtačama, puteljcima kojima samo vuk i lisica znadu smisao. I nakon pranja zelja ono bi odneseno u poznatu Karajinu kuhinju. A tamo su već čekale domaćice za njegovu pripremu. Sanja Puljiz Karajina i Anamarija Buljan.

Za to vrijeme Mladenka je znatiželjnim gošćama održala predavanje o runovićkom divljem zelju, njegovoj ljekovitosti i samoj pripremi.

- Za danas će vam na meniju biti salata od radiča, matovilca i brdske ljubičice, potom ćemo imati juhu od pasiranih desetak vrsta divljeg zelja, a kao glavno jelo divlje zelje sa svinjskim osušenim povismenom, domaćom purom i divenicom. Bit će tu i kuhane koštradine i kuhanog domaćeg pršuta... Kada sve to osmisle i naše Nada Babić, Jelena Bilić, Darija Buljan, onda je to prava stvar - najavila je Mladenka.

A kada je došlo najavljeno jelo, trebalo je zaista vidjeti ozarena lica sudionika radionice o divljem zelju. Onako umorne od jutarnjeg branja i čistog zraka koji je bio i najbolji aperitiv, cijela pripremljena spiza nestala je u kratkom vremenu.

- Za ovo se isplati iz Trogira doći pješice u Runoviće - komentirala je jedna gošća Trogiranka.

- Ma šta pješice, ja ću sljedeće godine preplivati i Brački kanal i eto me opet ovdje gdje su sve likarije svijeta - poručila je razdragana gošća s Brača.

- Nastojat ćemo da ovo postane tradicija, s obzirom na njezinu vrijednost i zainteresiranost javnosti - rekla nam je potpredsjednica udruge "Cvit u kamenu" Sanda Lončar Ružić.

Tiskale bi recepte

- Prikupljamo i novac kako bismo tiskali recepte o divljem zelju ili pariču, sve zanimljivosti vezane uz to, te običaje i prigode u kojima se ono pripremalo. Glavni ciljevi naše udruge su da se promovira i zaštiti od zaborava ono što je karakteristično za naš kraj, kao što su običaji, jela, toponimi, znamenitosti, tradicijska gradnja, povijesni lokaliteti, pa i neki znameniti ljudi i žene iz Runovića.

U svemu tome želimo istaknuti važnost žene kao "čuvarice ognjišta", čija se uloga na selu u ovim vremenima reinterpretira na suvremen način, međutim, uvijek kroz vrijednosti koje smo baštinile. Udruga kroz sve aktivnosti promovira naše selo koje se pomalo okreće i turizmu, pa nas raduju obnovljene kuće na Umljanima i Podosoju i turisti koji dolaze. No, i u tome svemu treba zadržati svoju originalnosti i dušu. Pripremamo radionice o ruralnom turizmu, a na ljeto ćemo ponovno organizirati i "Mitsko Podosoje", kulturno-pjesničku večer kojoj je potka lik i djelo našeg Podosojanina i pjesnika Petra Gudelja.

U aktivnostima stalno sudjeluje dvadesetak članica, a osim cura koje su brale i pripremale zelje, u široj organizaciji ovog događaja još su sudjelovale i Anita Jerković, predsjednica Udruge, Anamarija Buljan, tajnica, Martina Puljiz, kao i moja malenkost. Sve aktivnosti Udruge potpomaže i Općina, kao i drugi sponzori, poput Turističke zajednice Imota, Vinarije Jerković, Mijukić Prom, Ars Illyrice i Bio Verdure - zaključuje Sanda Lončar Ružić.

Koziroga i vranina noga


U brdima Runovića pravo je blago divljega zelja. Evo i nekoliko vrsta koje su i dandanas zahvaljujući članicama udruge zadržale svoja imena.

A imena je zelje dobivalo slučajno.

Odriži joj žile i nadij joj ime govorili su stari: grzdulja, šurlin, kokošja volja, zečje mudance, volujsko ili volinje uvo, kukurik, divlja mrkva, ljukelj, koziroga, divlji bob, Lucina pica, šćavelj, bokvica, radič, žutinica, crljenak, mišakinja, bila mličika, koromač, ljubica, škripavac, razgon, podlanica, vranina noga, kostriš, lepušina, žuta žila, dimnjača, iglica, kozja brada, salatuša, lukovac, krvava, zvončić, ivica, crni sljez, loboda, tušć, šćir, ljuta trava, žbun...

#MLADENKA PULJIZ#CVIT U KAMENU#IMOTSKI#RUNOVIĆI

Izdvojeno

03. srpanj 2020 08:30