StoryEditor
Zagorabioraznolikost

‘Biokovo je oaza za spas ugroženih vrsta kornjaša‘: udruga ‘Hyla‘ upozorava na važnost kukaca u ravnoteži prirode

7. srpnja 2020. - 08:49
BORIS LAUŠ

Kornjaši ili tvrdokrilci najbrojniji su i najraznolikiji red unutar razreda kukaca, a točan broj vrsta kornjaša u svijetu nije poznat iako se procjenjuje na oko 300 do 450 tisuća.

Prisutni su u gotovo svim ekološkim nišama i na svim kontinentima osim Antarktike. Zbog geografskog položaja, fauna kornjaša u Hrvatskoj vrlo je raznolika, čak se nalazimo u samom žarištu najveće bioraznolikosti podzemnih kornjaša na svijetu. No, ni broj njihovih vrsta na području Lijepe naše nije poznat.

Istraživanja su toliko zanemarena da čak nemamo ni hrvatske nazive za veliku većinu vrsta. Radilo se sporadično, a najviše podataka je zabilježeno od polovice 19. do polovice 20. stoljeća. Osim inozemnim istraživačima, najveću zahvalnost dugujemo i nekolicini domaćih kao što su Josip Kalasancije SchlosserKlekovski, Đuro Koča, Petar Novak i Rene Mikšić.

– Pristupanjem Europskoj uniji, Hrvatska se kao članica obvezala prepoznati i priključiti naša značajna prirodna područja ekološkoj mreži "Natura 2000." Budući da je svrha te mreže održavati ili poboljšati stanje značajnih vrsta i staništa, otvorila su se vrata i istraživanjima kornjaša. Tijekom svog životnog ciklusa uključeni su u proces ili ovise o procesu i proizvodima gljivičnog propadanja drveta koji je vezan uz živa, umiruća te mrtva stabla. Imaju glavnu ulogu u recikliranju hranjivih tvari u prirodnim ekosustavima te su mnogi uključeni i u oprašivanje – ističe Boris Lauš iz udruge "Hyla" iz Zagreba.

Saproksilini kao skupina kornjaša su danas pod izuzetno velikim pritiskom zbog načina gospodarenja šumama, gdje se umiruća, suha i trula, te oštećena stabla sijeku i uklanjaju iz prostora, jer nisu ekonomski isplativa.

Nažalost, upravo su takva stabla najznačajnija za bioraznolikost jer se zajednice organizama koje obitavaju na njima mogu održavati na jednom takvom stablu desetljećima prije nego što ono završi proces razgradnje. Zbog toga su mnoge vrste već izumrle iz pojedinih europskih zemalja ili su na putu prema nestanku.

– U nekim zaštićenim područjima u Hrvatskoj posljednjih godina ulažu se sredstva u istraživanje saproksilnih kornjaša u suradnji s našom udrugom, poput primjerice Parka prirode Biokovo i Nacionalnog parka Mljet. Tijekom dvije godine istraživanja na Biokovu zabilježeno je 230 vrsta kornjaša, a jednogodišnjim istraživanjem na Mljetu 73 vrste.

image
BORIS LAUŠ

Valja spomenuti da će njihov broj zasigurno i više rasti jer mnoge vrste žive skrivenim životom i potrebno je puno truda, pa i sreće, dok se pronađu. Na oba područja zabilježene su "kišobranske" vrste, odnosno rijetke i ugrožene. Mnogima je to bio prvi nalaz nakon više od 100 godina od posljednjeg spomena u Hrvatskoj, a čak se našlo i nekih novih vrsta – dodaje Lauš.

Hrastove, bukove i borove šume na Biokovu su zbog teškog i nepristupačnog terena dosta dobro očuvane, pa u njima vlada pravo bogatstvo bioraznolikosti. Ista je situacija u Nacionalnom parku Mljet gdje se šumama bora i hrasta crnike ne gospodari, te stabla mogu prirodno rasti i umirati.

– Od vrsta na ta dva područja ljudima je zasigurno najpoznatiji jelenak. Mužjacima koji su inače među najvećim vrstama kornjaša u Europi povećana je gornja čeljust zbog čega podsjeća na rogovlje jelena. Vezan je uz hrastove šume gdje se njihove ličinke pod zemljom hrane trulim dijelovima stabala.

U šumama Biokova i Mljeta živi i velika hrastova strizibuba koja je također među najvećim kornjašima na Starom kontinentu. Budući da se njene ličinke razvijaju u starijim, takozvanim veteranskim stablima hrasta, natječe se za stanište s ljudima koji takva stabla koriste u gospodarske svrhe. U bukovim šumama Biokova nalazimo još dvije značajne vrste, alpinsku i veliku četveropjegu strizibubu. Alpinska je strizibuba vrlo živopisnih boja te ju mnogi svrstavaju među najljepše kornjaše u Europi – tvrdi naš sugovornik.

Velika četveropjega strizibuba je kornjaš koji ne leti, stoga se može primijetiti na tlu ili na srušenim deblima bukvi i hrastova. Posebice je zanimljiva vrsta mirišljavi samotar koji živi u dupljama stabala, odnosno u pukotinama u deblu ispunjenim finim humusom nastalim raspadanjem unutrašnjosti drveta.

Na Biokovu mnoge bukve i hrastovi trpe različita oštećenja zbog teških vremenskih uvjeta (lomovi zbog jakog vjetra, snijega i leda), no ako prežive takve situacije, oštećenja se formiraju u spomenute duplje.

Zbog toga na Biokovu nalazimo značajnu populaciju te specifične vrste koja je na europskom kontinentu općenito ugrožena upravo zbog sječe takvih stabala s oštećenjima.

Širom Mediterana pod prijetnjom je trećina vrsta


– Iako se možemo pohvaliti da u našoj zemlji nalazimo bogatu bioraznolikost, zapravo vrlo malo znamo o njoj. Danas, kada zbog ljudskih aktivnosti, klimatskih promjena, ekstremnih vremenskih uvjeta, raznih bolesti i ostalih ugrožavajućih faktora sve više gubimo svjetsku faunu, pitanje je kako će se to sve odraziti na ljudski rod. Prema procjenama Međunarodne unije za zaštitu prirode, gotovo 22 posto saproksilnih kornjaša u Europskoj uniji se suočavaju s različitim prijetnjama za opstanak te se smatraju ugroženima, dok je za područje Mediterana taj postotak još veći i iznosi 32 posto svih procijenjenih vrsta. Za područje Hrvatske još nemamo procjena niti broja prisutnih vrsta, niti koliki postotak je ugrožen – naglašava Lauš.

Izdvojeno

21. srpanj 2020 21:32