Predsjednika HDZ-a koji je čitav protekli tjedan obilazio poprišta izvanrednih izbora dajući podršku kandidatima svoje stranke. Pa se tako našao i u Omišu kako bi podržao Miju Mimicu. Jednog od najomraženijih likova s omiške političke scene. Čovjeka koji - da uzmemo tek jedan, svim čitateljima lako razumljiv primjer - drži svijeću Alojziju Šuprahi u njegovoj borbi protiv (Našeg) Hajduka. Mimica u Županijskom nogometnom savezu nikoga ne predstavlja, njegov matični klub odavno ga se odrekao, no njegovom tvrdom obrazu to ne smeta.
Karamarko je u Omiš došao uvjeren kako će Mimica pobijediti. Uostalom, to je i rekao, najavljujući kako će omiški izbori (i dubrovački, i hvarski...) biti samo uvod u ono što će slijediti na nacionalnoj razini. A dobio je takvu pleščurinu da mu je najbolje sljedećih tjedan dana ne pojavljivati se u javnosti. Nije ga, da se razumijemo, pobijedio samo Kovačić, nije ga pobijedio ni doktor Zvonko Močić, kojeg su izbacili iz stranke kako bi upravo Mimici napravili što šire mjesto, nego ga je pobijedio narod. Koji pamti i ne oprašta. A HDZ-ovo prosinačko rušenje proračuna, i to doslovno bez ikakva razloga, bilo je neoprostivo. Uostalom, i omiška zagora, ta tradicionalna HDZ-ova utvrda, okrenula im je leđa.
A za to netko mora platiti. Ne Mimica, ne Ivan Škaričić - oni su već platili, jer ovo što im se dogodilo na izborima koje su sami isprovocirali milenijsko je poniženje - nego njihov politički zaštitnik, predsjednik županijskog HDZ-a Ante Sanader, koji je neupućenoga šefa i uvjerio kako dvojac, nacionalno poznat po bezbrojnim aferama, ima šansu vratiti se na vlast.
Kovačićevi nezavisnjaci kupili su dvije godine mira. I više, jer je teško vjerovati da će se HDZ nakon ovog udarca brzo oporaviti. Dok ovo pišem ušćem Cetine odjekuju petarde, a grad obasjava vatromet.
Kao da je Nova godina...
VINKO VUKOVIĆ