Dalmacija Split

skupo će nas to koštati...

Je li Split stvarno grad koji živi na rubu raspada? Pogledajte kartu katastrofe koju su izradili zabrinuti mladi arhitekti i urbanisti, sve će vam biti jasno

skupo će nas to koštati...

Je li Split stvarno grad koji živi na rubu raspada? Sudeći prema argumentima koje su javnosti predočili mladi arhitekti i urbanisti okupljeni u Inicijativi GradOdrasta, nismo daleko od toga.

Njihova "Karta katastrofe", kojom su prikazali najveće gradske probleme, na prvi pogled izgleda kao škrabotina na splitskom poluotoku, ali uz prateću legendu postaje tragična analiza stanja prostora u Splitu.

Nemaju formalnog vođu ni jasnu hijerarhiju, nego nastoje istupati kao grupa. Oni su, dakle, Jere Kuzmanić, arhitekt i urbanist, arhitekti Ana Burić, Maja Vujnović, Antonia Vuletić, Darko Ivanovski i Luka Mužinić, a tu su i Zdravka Džajić, studentica arhitekture, te Antonia Kuzmanić, umjetnica i aktivistica.

Pokrenuli su se u srpnju 2018. reagirajući na nedostatak javnog i stručnog odgovora na degradaciju urbanog prostora i okoliša u Splitu. Sastaju se utorkom i kažu da im pola sastanaka prođe samo u druženju i ćakulama, a druga polovina je nešto efikasnija i u toj se kombinaciji stvaraju ideje za njihove radionice i seminare.

Dovedeni na rub kaosa

– Iskreno, najveći motiv za djelovanje bio je međunarodni grant od pet tisuća eura koji smo dobili od fondacije FundAction, koji smo prijavili na blef i dobili iz drugog pokušaja. S takvim sredstvima osjećali smo se dužni napraviti nešto dobro – priznaju.

Promatrajući razdoblje posljednjeg desetljeća, Split je od grada s golemim razvojnim potencijalom postao grad-slučaj, tvrde mladi splitski arhitekti i urbanisti. Ističu kako je Split godinama sustavno zapostavljan, bez jasne dugoročne politike upravljanja i planiranja daljnjeg razvoja.

– Kako bismo dobili jasniju sliku o ovom procesu koji traje dugi niz godina, vratimo se nakratko u šezdesete godine prošlog stoljeća. U to vrijeme o Splitu se govori kao o prosjaku s cilindrom na glavi.

Ta naoko gruba usporedba našla je potvrdu u analizi koja je provedena na inicijativu Jakše Miličića o položaju Splita u slici gospodarstva Jugoslavije. Grad koji je bio u to vrijeme sedmi po veličini u bivšoj državi, bio je tek 34. po gospodarskim pokazateljima, do čega ga je dovela loša upravljačka politika i nebriga vlastitih stanovnika o gradu u kojem žive.

Pola stoljeća kasnije, Split je i dalje desetkovan instant - odlukama političara i žrtva izostanka dugoročne vizije kojom bi se usmjeravao razvoj grada. Nebriga o vlastitu gradu dovela nas je na rub prostornog, ekonomskog, kulturnog i ekološkog kaosa.

Probajmo sada pojasniti njihovu "Kartu katastrofe". Veliki požar iz 2017. godine je prikazan crvenom bojom.

– Taj požar je pokazao koliko infrastrukturno neopremljen i urbanistički neisplaniran grad može biti životno opasan za građane. Izbjegnuta je tragedija lokaliziranjem požara nadomak odlagališta otpada Karepovac i novonastalog kvarta Kila. Probleme Karepovca pokazali smo s plinskim maskama na okolnim kvartovima i ucrtanim intenzitetom smrada.

Kriza s pitkom vodom prikazana je kružnicama na mjernim mjestima i očitanim indikatorima kvalitete vode – pojašnjavaju autori. Mapirali su i problem intenzivnog iseljavanja stanovnika iz gradske jezgre.

Apokaliptični Koteks

– Povećanjem potrebe za smještajnim kapacitetima i popratnim ugostiteljskim sadržajima u turističke svrhe, iz centra se izmještaju javni servisi, a preostali dio javnog prostora se prepušta na milost pojedincu koji ga privatizira i eksploatira za osobnu korist. Prostori starih knjižara, gradskih kina, zanatskih radnji i javnih servisa postaju prostori restorana i objekti brze prehrane.

Palača u kojoj se stoljećima živjelo i radilo ljeti postaje spavaonica i igralište za turiste, a zimi mrtvi dio grada. Nizom točkastih ikonica prikazali smo dio lokacija na kojima su se ovakve, nadamo se, privremene transformacije dogodile – preciziraju mladi arhitekti.

Njihova karta prikazuje i područja divlje gradnje, koja je obuhvatila trećinu splitskog teritorija, a uskličnicima su označili i napuštene industrijske objekte. Jasno se vidi i koliko je Marjan devastiran...

Nakon što su detektirali svu bijedu onoga u što se zadnjih godina u prostornom (e, da je bar samo u tom...) smislu pretvorio Split, ovi su mladi Splićani nedavno organizirali i trodnevni program pod imenom "Grad na rubu katastrofe 19".
Ohrabruje ih što su privukli svojim programom 200 ljudi pa zaključuju kako je to ujedno i potvrda da u Splitu prostora za ovakve teme nedostaje.

Ne slučajno, odabrali su Koteks za mjesto na kojem su organizirali radionice. U Splitu i šire svi dobro znaju kakav je biser taj prodajni centar na Gripama bio kad je, kao i mnoštvo toga dobroga, izgrađen prije 40 godina za potrebe Mediteranskih igara, a u što se sada pretvorio.

– Lokacija nekadašnjeg centra Koteks je izrazito simbolična s obzirom na njezinu prethodnu namjenu. Tamo su nekad bili i prostori Gradskog poglavarstva. Moramo priznati da je pomalo postapokaliptični ambijent u kojem se odvijao seminar odgovarao trenutačnom stanju urbanizma u Splitu – dodatno pojašnjavaju odabrano mjesto radnje naši sugovornici.
Sretni su, ipak, što je seminar bio odlično posjećen i što je protekao u optimističnom i konstruktivnom duhu.

Trebamo plan za cijelu regiju

– Ovogodišnji "Grad na rubu katastrofe" bio je pravo iskustvo u smislu organizacije i kontakta s javnošću i medijima.
Sudjelovali su gosti iz Pule, Zagreba, Beograda, Vilniusa, Malage i Madrida, redom iskusniji u inicijativama kakvu smo mi upravo započeli u Splitu.

Svi oni pokazali su interes za nastavak ove priče i ti kontakti će se nastaviti. Split treba biti otvoren prema takvim dijalozima – još uvijek sabiru dojmove iz Koteksa.

Nije se sve svelo samo na dijagnozu raspada sistema, nego su na koncu definirali i listu prioriteta koja bi trebala spriječiti onaj najcrnji scenarij koji prijeti Splitu.

Pod broj jedan to je ponovno pokretanje Urbanističkog zavoda kao tijela nezavisnog od Gradskog vijeća. Nadalje, smatraju da je nužno izraditi razvojni plan orijentiran na aglomeraciju Trogir, Kaštela, Solin, Split, čije će polazište biti očuvanje i održivi međuodnos Zagore, obale i otoka.

Razvojni plan bi trebao biti napravljen za razdoblje od najmanje osam godina i biti potvrđen referendumom kako bi postao obvezujući bez obzira na duljinu mandata gradske vlasti. Ono što je, drže ovi splitski arhitekti, također krucijalno jest osigurati suživot grada i turizma.

– Split treba strateške dokumente kojima će regulirati krizu stanovanja, depopulaciju kvartova, kruzerski i masovni turizam, investicijsku megalomaniju – ističu oni.

Da se o tome prije mislilo, turizam ne bi stvorio Splitu baš ovolike poteškoće u već opterećenoj infrastrukturi, komunalnoj neopremljenosti i regulaciji tržišta nekretninama i distribucije stanovanja.

No, tu smo gdje jesmo. Ove zaključke planiraju poslati na adrese gradonačelnika cijele splitske aglomeracije, kao i ključnih ljudi iz struke i uprave koji su pokazali interes tijekom seminara.

Nagrizen zeleni pojas

Upitali smo ih što im, u zaista velikoj konkurenciji urbanističko-arhitektonskih strahota, predstavlja najveću šaku u oko na splitskom poluotoku. Međutim, kazali su nam kako ne žele biti negativni i sastavljati liste.

Ipak, spomenuli su primjer koji bi trebao biti ilustracija za mnogo drugih stvari. Splitski su se gradski oci početkom dvadesetog stoljeća dogovorili da će, osim zelenog Marjana, zelen biti i pojas od pedeset metara od obale kao javno dobro, ali i u to doba vrlo bitan sanitacijski instrument za provjetravanje grada i mogućnost da građani uživaju u čistom morskom zraku.

Tako je Hatzeov perivoj nastao kao produžetak tog ozračivanja u radničke kvartove poput Radunice, Lučca, sve do tvrđave Gripe.

– Za to je vrijeme uz Schurmanovu regulacijsku osnovu to bilo izrazito progresivno. Nama je zanimljiv taj način pogleda na grad gdje pitanje nije smo privatno ili javno, već da se grad promatra kao nekakav napredni sustav suradnje prirode i čovjeka, stanovnika i gradskih vlasti...

Još uvijek osjećamo tragove toga zelenog pojasa od Sustipana, Zvončaca, Katalinića briga, kina Bačvice, Šumice, Firula i sve do Žnjana i Orišca. Nažalost, u proteklih manje od deset godina napravili smo neviđeni propust. Prepustili smo taj pojas privatnim investitorima i dopustili da se on nagrize na nizu lokacija – tvrdi ekipa iz Inicijative GradOdrasta, uz zaključak kako to govori mnogo o odnosu naših suvremenika prema javnom zdravlju i dobrobiti građana.

– Nismo u stanju razmišljati sistemski ni kompleksno, nego samo ekonomski i pravocrtno. To je problem koji će nas mnogo koštati na duge staze – upozoravaju.

 

Splićanima će zvučati čudno, ali - Dom mladih je uspjeli projekt

Iako će brojni građani upravu tu zgradurinu istaknuti kao jednu od najružnijih u Splitu, mladi arhitekti kao dobar primjer izdvajaju splitski Dom mladih.

– Kad sistem ne funkcionira, treba ići strpljivo i razvijati se na temelju resursa koje imaš i koje si naslijedio. Bez suludih ambicija i bez zagađivanja novih javnih prostora. U toj betonjari, kad gledaš na kratke staze, jedini je kontinuitet nered, a ipak, kad gledaš na duge staze, on se polako, ali sigurno transformira u ozbiljan umjetnički, pedagoški i politički prostor s rastućom publikom.

U sjeni tih zidova nastale su generacije aktivnih građana i kulturnih radnika, svakodnevno se rješavaju problemi s minimalnim sredstvima i nadilaze "nesagledive" razlike i podjele. Jedan od bisera usred te školjke je i novi Skejt park koji bi se slobodno mogao pohvaliti kao pozitivan primjer na razini Europe.

Na kraju u našoj inicijativi skoro svi smo na ovaj ili način definirani tim prostorom. Bez obzira na političke predznake, Splitu trebaju takvi prostori. Za mlade, za stare, za Kopiličane i za one s Meja. Manje privatne, više zajedničke dobrobiti – poentiraju naši sugovornici.

 
Naslovnica Split