Dalmacija Split županija

žena zmaj

Ova 90-godišnjakinja nije poput svoje sumještanke nosila led s Biokova, ali je zato činila nešto puno strašnije; Rekla nam je i da bez ljubavi nema ništa: Seks je najboji recept za dugovječnost!

žena zmaj

Nakon članka o Mari Bašković, koju smo predstavili kao najstariju živuću ledarku, a koja će u toj ulozi otvoriti i Dom velikobrdskih ledara, javili su nam se potomci Marine suvremenice. Oni upozoravaju da ima jedna ledarka starija od tete Mare, a zove se – Dragica Čizmić, rođena Vladić.

Nevjerojatna životna priča najstarije živuće ledarke: Sto kila leda na svojin san leđima s Biokova nosila, nikad nisan počinila, i nikad me niko nije upita 'Jesi li se umorila, Mare?'

Poput 86-godišnje Mare, i Dragica je iz Velikog Brda, samo je starija četiri godine, a poput naše junakinje iz prethodnog broja i sama se bavila ledarstvom, i to punih pet godina.

Nije imala ni izbora, jer cijela njezina familija bavila se otkopavanjem i dopremanjem leda iz biokovske ledenice u grad. Vjerovali ili ne, teta Dragica je prvi put u jamu sišla sa svega 13 godina, i godinama se spuštala gotovo svaki dan.

– U to vrime nije bilo frižidera, pa smo led gonili po Biokovu. Išli smo otac, majka, ja, brat, sestra, oni su bili mlađi od mene. S ocen san išla u ledenicu, bila je širine 60 muških, vezivala san se konopima i sikiron sikla komade leda. Ti komadi leda nisu bili napravljeni nego su bili po zidu, i ja san to sve morala sić na komade. Vezivala san onda led, a otac i majka su gore istezali led – govori Dragica.

– Nekad san gori čuvala konje, imali smo ih šest. Bila san jako vridna, a otac mi nije da mira. Uvik se moralo radit, radit i radit. Nema ti druge. I kad si cura, nema ti momaka, nego radi i gotovo. Ali nije mi bilo teško, ja san volila rad, a volim radit i sada – pripovijeda teta Dragica čiju energičnost i duh nikad ne biste povezali s jednom 90-godišnjakinjom.

A matične knjige taku kažu – Dragica Čizmić, rođena Vladić, na svijet je došla 1928. godine.

Skačemo s teme pa pitam koji je recept za dugovječnost. Je li to taj duh i vječno okretanje na humor?

– Piši da je seks najboji recept. Ubit će me dica kad pročitaju. Ali isto ti tako napiši. Bez jubavi nema ništa. Ja sam se bila toliko zajubila u mog muža da san, nakon plesa u Krvavici, mislila: Bože moj, da moran sad umrit, volila bi samo da ga do zore još jednon vidin. I vidila san ga, sutra je doša u Makarsku jer je tu radio. Sreli smo se i od tada se nismo razdvajali – kaže teta Dragica.

Njezina udaja nije dobro prošla kod oca. Otac joj je rekao da se nije trebala udavati.

– Reka mi je: Dragice, ako se udaš, kruva ćeš bit gladna, a ja ti neću pomoć. Ali isto je posli pomoga – prisjeća se naša sugovornica.

Otac nije imao ništa osobno protiv ženika, ali jest protiv udaje. Nije čudno, jer teta Dragica je bila najžilavija radnica.

– Bila san uvik najžešća, uvik san volila radit, uvik san smatrala da je u radu spas. I nisan se bojala. Koliko san samo puta mogla stradat, upast u jamu, a nisan se bojala, bila san strašno živa. A i danas san – smije se vragolasto teta Dragica na čijem duhu godine i težak život nisu, barem naoko, ostavili većeg traga.

Kaže da joj nije bilo teško raditi, ali joj je bilo teško kad se udala i manje od tri godine rodila troje djece.

– Samo smo od jedne plaće živili, udala san se siromašno, muž Tadija je bio ribar, a tribalo je dicu naranit. Ali ja san bila snalažljiva. Odila bi do "Osejave", u hotelu je radio Drago Marin, i jedan kuvar iz Baške Vode. Drago bi mi reka: Dragice, samo ti donesi teću, i ja bi naranila i svoju i tuđu dicu. I nikome od moje dice ništa nije falilo – kazuje teta Dragica.

Nego, do kada su Vladići vadili led, pitam.

– Kad sam se udala, nisu više. Valjda jer se izumio frižider – kaže ona.

Ali frižider je došao u uporabu šest-sedam godina poslije, primjećujem.

– Onda im nije više bilo Dragice! Ima bit da je to! Jer kad sam se udala, nisu više odili na Biokovo gonit led – zaključuje teta Dragica.

Stroj za pletenje

Kako je bila vrijedna kao ledarka, tako je Dragica ostala radoholičar cijeloga života. I dandanas čisti, kuha, radi, a kruh je godinama zarađivala pletenjem. Na dan bi isplela čudo jedno pulovera koje je, kaže, prodavala Nijemcima. Plete i danas. Vitalna je i kad se govori o rekreaciji. Na naše pitanje je li voljela ići na Biokovo, odvraća kako nije bila odavno i kako će baš morati uskoro otići malo u planinu.

– Nekad san i goste vodila gori, do Vošca. Pokazivala san in ledenicu. Bilo je to kad san bila mlađa, imala san onda samo 60 – smije se teta Dragica.

 

Naslovnica Split županija