Iako je od toga prošlo gotovo tri mjeseca, čitatelji će se zacijelo prisjetiti slučaja (pokušaja) zapošljavanja u omiškoj Osnovnoj školi Josipa Pupačića.
Tada su na natječaju za jedno radno mjesto učitelja/ice tjelesne i zdravstvene kulture, na neodređeno nepuno radno vrijeme (24 sata) izabrana dva kandidata - Rino Kos i Marko Kuvačić - čudne li slučajnosti, obojica sinovi dvojice nastavnika tjelesne kulture iste te škole. Međutim, da kratko podsjetimo, isti dan kada su rezultati objavljeni (19. ožujka), zbog te je „proceduralne pogreške“ - izbora na jedno radno mjesto dvojice kandidata - dio natječaja poništen. Intervenirala je i Prosvjetna inspekcija te je najavljeno raspisivanje novog natječaja za to radno mjesto, a kako smo mogli vidjeti na mrežnim stranicama škole, to je učinjeno tek dva mjeseca poslije, s datumom 21. svibnja. U natječaju se ponovno traži jedan/na učitelj/ica tjelesnog.
No, priča ima nastavak i mogli bismo je nazvati žalosnom paradigmom stanja u našim obrazovnim ustanovama. Znate li, naime, tko je u međuvremenu (privremeno?) zaposlen i radi(o) na jednom upražnjenom mjestu učitelja tjelesnog? Eto, baš spomenuti dvojac sinova zbog kojih je dio natječaja poništen!
Tu informaciju potvrdili su nam pouzdani izvor bliski školi, a je li to uistinu tako i rade li u školi ova dvojica sinova, u skladu s pravilima profesije i sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, pokušali smo službeno doznati u OŠ Josipa Pupačića iz Omiša. Međutim, oni nam takvu informaciju danima odbijaju dati, a razlozi su, složit ćete se, u najmanju ruku vrlo „kreativni“.
Davorka Deur, ravnateljica te škole, koja je svojedobno kolegi s Indexa.hr rekla kako je „jedno nepotizam u malom Omišu, a drugo u Zagrebu, Splitu ili nekom većem gradu“ (a dodajmo i kako je na istom natječaju kada su izabrana dvojica sinova u školu kao učiteljica engleskog primljena i kći jedne od nastavnica iz te škole) u telefonskom razgovoru u svibnju najprije nam je kratko rekla da pismeni upit pošaljemo povjereniku za informiranje te škole. To smo i učinili 24. svibnja, s pitanjem: „Rade li u vašoj školi trenutačno kao učitelji tjelesne kulture Rino Kos i Marko Kuvačić?“. U telefonskom razgovoru s djelatnicom škole dan kasnije potvrđeno nam je da je e-mail zaprimljen i da ćemo odgovor dobiti sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, dakle za 15 dana. "Već" 5. lipnja stiže kratak odgovor s nešto drukčijim uporištem za "košaricu", koji potpisuje povjerenica za informiranje te škole Zrinka Banić:
- Sukladno Općoj uredbi o zaštiti osobnih podataka koja se primjenjuje od 25. svibnja nismo u mogućnosti davati osobne podatke kandidata i zaposlenika bez njihove privole - stoji u odgovoru.
Ali, barem smo implicitno saznali da su dvojica sinova "kandidati ili zaposlenici". Šaljemo novi upit: „Na koji se članak te uredbe konkretno pozivate?“, a već dan poslije dobivamo odgovor u kojemu gđa Banić daje do znanja kako je mišljenje njihove konzultantske tvrtke (?!) da novinarima nije moguće dati informaciju u vezi s osobnim podacima što školi jamči članak 15. Zakona o pravu na pristup informacijama (koji uz ostalo školi, kao tijelu javne vlasti, daje mogućnost ograničenja pristupa informaciji ako je ista zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka).
Uz to, navode čl. 4 Opće uredbe, prema kojemu je ime i prezime jedan od identifikatora na osnovi kojih se može utvrditi identitet pojedinca, a pozivaju se i na članak 6. Uredbe, prema kojemu je obrada osobnih podataka zakonita… ako je ispitanik dao privolu za obradu svojih osobnih podataka. U kontekstu članka 6. Uredbe navode i kako „škola nema zakonski temelj dostave sredstvima javnog priopćavanja osobnih podataka kandidata prijavljenih na natječaj kao ni osoba koje nisu u stalnom radnom odnosu, a nema niti privolu ispitanika, odnosno kandidata temeljem koje bi mogla dati njegove osobne podatke bilo kome drugome na korištenje“.
Da bismo ovoj jalovoj prepisci stali na kraj, obratili smo se najmjerodavnijoj adresi za tumačenje Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka i zakona o njezinoj provedbi – Agenciji za zaštitu osobnih podataka (AZOP), kojima smo poslali sve podatke o ovom slučaju, uključujući i odbijenicu iz škole. Odgovor bi gospođu Deur i njezinu svitu mogao umnogome razočarati, a značajan je putokaz i ostalim kolegama koji se nađu u sličnoj situaciji. Iz iscrpnog odgovora AZOP-a, koji potpisuje ravnatelj Anto Rajkovača, naime, proizlazi, u slobodnom prijevodu, kako je škola kao tijelo javne vlasti, financirana iz javnih prihoda, dužna novinarima dati ovakve informacije.
- Prije svega, napominjemo kako niti jedno pravo nije apsolutno pa tako ni pravo na zaštitu osobnih podataka, odnosno privatnost. Isto tako, uvodno napominjemo kako se osobni podaci obrađuju temeljem raznih pravnih osnova, primjerice, kada to propisuje poseban zakon, kada postoji ugovorni odnos, legitimni interesi i slično. Dakle, nije privola jedina relevantna pravna osnova za davanje i daljnje korištenje osobnih podataka pojedinaca, osobito u slučaju novinarske djelatnosti - stoji u odgovoru iz AZOP-a.
Agencija također podsjeća da u svrhu obavljanja novinarskog posla Ustav RH u članku 38. jamči novinarima određena prava poput prava na pristup informacijama, a koja se detaljnije razrađuju u Zakonu o medijima (na primjer, članak 6., koji kaže da su sva tijela koja obavljaju javnu službu ili dužnost, a među kojima su i tijela jedinica lokalne i područne/regionalne samouprave, inače osnivači škola, dužna davati točne i potpune informacije). Članak 3. istog zakona medijima, uz ostalo, jamči slobodu istraživanja i objavljivanja u cilju informiranja javnosti. Također, spominju i Zakon o pravu na pristup informacijama, ali daju svoje tumačenje članka 15. i mogućnosti da tijela javne vlasti, što škola jest, ograniče pristup informacijama.
- U slučaju traženja osobnih podataka pojedinog zaposlenika s aspekta zaštite osobnih podataka osobito je bitno napomenuti da je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi prevladava li pravo na zaštitu osobnih podataka ili pravo na javnu dostupnost/pristup informaciji. Ako se utvrdi da prevladava pravo na pristup informaciji potrebno je, poštujući načelo razmjernosti obrade osobnih podataka, utvrditi pravičan balans između tih dvaju prava na način da se vodi briga o opsegu podataka koji bi se mogli učiniti dostupnim – stoji u objašnjenju AZOP-a, odakle dodaju i kako je sukladno načelu razmjernosti u obradi podataka moguće dostupnim učiniti samo nužan opseg podataka koji omogućuju postizanje zakonom utvrđene svrhe. Nadalje, kažu kako se osobni podaci, među koje se ubrajaju ime, prezime te radno mjesto, mogu dalje obrađivati pa i dati na korištenje trećim osobama u svrhu za koju su prikupljani.
- Vezano za davanje na korištenje osobnih podataka u navedenom smislu, potrebno je naglasiti da su isti usko vezani uz rad pojedinog zaposlenika i takvo davanje ne bi predstavljalo veće zadiranje u osobne podatke pojedinca koje bi nerazmjerno ugrozilo njihovo pravo na privatnost – tumače u AZOP-u i nastavljaju:
- Iako su imena i prezimena zaposlenih osoba osobni podaci tih pojedinaca, navedeno pravo zaštite osobnih podataka nije apsolutno pravo i načelno davanje takvih podataka ne predstavlja povredu prava u smislu propisa kojima je regulirana zaštita osobnih podataka, pod uvjetom da se radi o osobama zaposlenima u tijelu javne vlasti čija se plaća isplaćuje iz javnih prihoda. Zaključno, navodimo kako su za davanje i dobivanje informacija kojima raspolaže tijelo javne vlasti u primjeni posebni propisi kao i legitimni interes novinara da prikuplja i obrađuje podatke u svrhu informiranja javnosti, a koji predstavljaju pravnu osnovu u smislu članka 6. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka te u takvim slučajevima za davanje nužnih podataka u točno određenu svrhu nije potrebna privola pojedinog zaposlenika – jasno i nedvojbeno odgovara AZOP i njegov ravnatelj Anto Rajkovača.
Gospodo iz OŠ Josipa Pupačića u Omiša – javnosti dugujete odgovore koje od vas danima tražimo.
Inspekcija i ministarstvo začepili uši
Dodatno je žalosno što ni prosvjetna inspekcija ni Ministarstvo znanosti i obrazovanja ministrice Blaženke Divjak, nisu našli za shodno nijednom riječju osuditi, ako ništa drugo, barem ovakvu čudnu „praksu“ zapošljavanja po školama.
U pisanom odgovoru Ministarstva od 24. svibnja stoji samo kako je nakon provedenog inspekcijskog nadzora (nakon poništenja dijela natječaja u ožujku) ustanovljeno „da je škola poništila natječajni postupak, koji je okončan suprotno tekstu natječaja, te nije bilo osnove za poduzimanje mjera iz ovlasti prosvjetne inspekcije“. Umjesto bilo kakvog komentara na informaciju da su nakon toga dvojica sinova navodno ipak (privremeno) zaposlena na jedno upražnjeno mjesto, stiže tek birokratski odgovor u kojemu se citira Zakon o odgoju i obrazovanju prema kojemu je „školama dana mogućnost da do zasnivanja radnog odnosa putem natječaja, uz suglasnost Školskog odbora, radnici sa školom mogu zasnovati radni odnos na određeno vrijeme u skladu s odredbama navedenog Zakona“.
To je moguće, objašnjavaju, jer obavljanje poslova ne trpi odgodu, ali takvo zapošljavanje ne može biti dulje od 60 dana.
Ministarstvo tek zaključuje kako „postojeći postupak zapošljavanja u školama ovisi o diskrecijskoj odluci ravnatelja“, ali zato „MZO u cilju transparentnosti i izbora najkvalitetnijih kandidata, u prijedlogu Izmjena i dopuna Zakona o odgoju i obrazovanju predviđa za postupke zapošljavanja obvezu provođenja selekcijskog postupka, kao i odlučivanje višečlanog povjerenstva“.