Kao da je jučer bilo, a prošlo je od toga ravno četrdeset godina.
Na posebnoj audijenciji održanoj u sali Clementina na drugom katu Apostolske palače u Vatikanu, u ponedjeljak 2. svibnja 1983., oko 13 sati, uručio sam papi Ivanu Pavlu II. sliku Čudotvorne Gospe Sinjske. Bio je to dar nas 40 mladih hodočasnika iz Splita, iz Dalmacije, koji smo se u Zagrebu priključili skupini od ukupno 300 mladića i djevojaka iz svih krajeva Hrvatske – koliko je među njima točno bilo nas s juga, iz Dalmacije i Hercegovine, teško je reći, ali sigurno je bila barem polovina – koji su od 30. travnja do 5. svibnja 1983. hodočastili u Rim u povodu Svete godine otkupljenja.
Naime, papa Wojtyla proglasio je godine 1983. i 1984. izvanrednim jubilarnim, svetim, kao znak sjećanja na 1950. obljetnicu otkada je Isus Krist na jeruzalemskoj Kalvariji 33. godine nove ere svojom smrću na križu otkupio ljudski rod. Redovito se svete godine u Katoličkoj crkvi obilježavaju svakih 25 godina. Sljedeća je Sveta godina 2025.
Upravo je za jednu Svetu godinu, i to 1975., krenulo u suvremenom vremenu prvo hodočašće mladih iz Hrvatske u Rim, u organizaciji Vjeronaučnog centra bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Danas se taj centar popularno naziva "Palma".
Hodočašća je prije gotovo 50 godina pokrenuo tadašnji vjeroučitelj mladih u Palmotićevoj, isusovac pater Božidar Nagy, u to vrijeme, kao što je i danas, veliki zagovaratelj blaženog Ivana Merza, apostola hrvatske katoličke mladeži s početka 20. stoljeća. Pater Nagy je kao vicepostulator Merčeve kauze pripremio njegovo proglašenje blaženim po rukama pape Ivana Pavla II. 22. lipnja 2003., tijekom pohoda Banjoj Luci.
I dr. Merz je u svoje vrijeme vodio mlade vjernike iz Hrvatske na hodočašće u Rim, gdje je njih stotinjak Svete godine 1925. u audijenciju primio i papa Pio XI., o čemu se u svojem govoru spomenutog 2. svibnja 1983. prisjetio i papa Wojtyla.
"Hvaljen Isus i Marija! Dragi moji mladi Hrvati! Kao što i prošlih godina, i ovaj put ste došli u velikom broju iz Zagreba, Splita i ostalih hrvatskih krajeva posjetiti Rim. Dobro došli!" Tim nas je riječima sveti otac pozdravio na početku svojega govora mladim Hrvatima u Klementovoj dvorani, kad je oko 12.30 sati – kako je napisao Glas Koncila u broju od 15. svibnja 1983. – ušao na privatnu audijenciju za nas tristo hodočasnika.
Taj će mi trenutak ostati u sjećanju cijeli život. S istočnih vrata pojavio se čovjek u bijelom, sav u sjaju obasjan svjetlima reflektora. Doživio sam ga uistinu kao Kristova namjesnika na zemlji, jer je fanfare koje su pratile njegov ulazak u dvoranu toliko nadjačao naš pljesak da se i sam papa osjećao nekako nestvarno. Mislim da ga je već tih početnih osamdesetih malo koji narod doživljavao kao sebi bliskoga, jer nas je razumio kao ljude srodne slavenske duše i slične teške povijesti. U to smo vrijeme i mi Hrvati i njegovi Poljaci trpjeli pod komunističkom diktaturom i svaki vjerski izražaj, poput toga susreta s Petrom naših dana na pragovima apostola, jačao je u nama našu vjeru, ljubav, privrženost i odanost Svetoj Stolici s rimskim biskupom na čelu.
Kako sam u ime nas iz Splita, koje je, uz one iz Zagreba, papa posebno spomenuo na početku svojega govora, imao čast predati mu kopiju slike Čudotvorne Gospe Sinjske – Zagrepčani su mu darovali umjetničku sliku Gospe od Kamenitih vrata – a uz to sam bio obučen u narodnu nošnju te smo mi imali privilegij sjediti u prvim redovima dvorane, tako sam već na samom ulazu imao neposredni kontakt sa svetim ocem. Svatko ga je od nas htio makar samo i dotaknuti, rukovati se s njime, potapšati ga po ramenu...
Moj prvi susret s papom bile su suze radosnice, nisam ih nikako mogao suzdržati. Tek kad nam se počeo s malo uzvišene katedre obraćati na našem hrvatskom jeziku, onda sam se sa sedmog neba spustio na stolicu i upijao svaku papinu riječ.
"Vaše hodočašće u ovoj Svetoj godini Otkupljenja ima posebno značenje: želja da dobijete na svetim mjestima oproštenje među tisućama i tisućama hodočasnika iz cijeloga svijeta."
Istaknimo ovdje da je to jubilejsko hodočašće vodio pater Izidor Jedvaj, koji je u to vrijeme bio vjeroučitelj u Palmotićevoj, a do samo godinu dana prije kapelan u mojoj župi na Visokoj u Splitu. Organizaciji hodočašća mnogo je doprinio pater Božidar Nagy, koji je u jesen 1982. postao voditelj hrvatske emisije Radio Vatikana.
"Boravak mladih u Rimu bio je označen svetogodišnjim pohodom bazilici svetog Petra kao i drugim rimskim bazilikama", pisalo je u članku "Budite apostoli" u navedenom broju Glasa Koncila. "Mladi su s velikim drvenim križem (nosio ga je tada mladić iz Ogorja, u to vrijeme student u Zagrebu, a kasnije i isusovac stradalac pater Luka Rađa), svečano ušli kroz Sveta vrata u baziliku svetoga Petra. Sudjelovali su na misi na grobu svetoga Petra. Pohodili su Hrvatski zavod svetog Jeronima i ondje sudjelovali u misi. Razgledali su baziliku svetoga Pavla i svetog Križa Jeruzalemskog. Potom Vatikanske muzeje i druge rimske muzeje. Osobito dojmljiv bio je pohod katakombama svetoga Kalista i svete Priscile."
No vrhunac svega hodočašća bio je susret s papom i njegov govor tijekom privatne audijencije u Apostolskoj palači u Vatikanu.
"Da, dragi moji mladi Hrvati, vi, poput vašega ideala profesora Merza, trebate ljubiti i biti vjerni svetoj Crkvi i svetom ocu papi."
Još i danas mi odzvanjaju u ušima riječi prije nekoliko godina kanoniziranog Ivana Pavla II. U nastavku govora spomenuo je kako zna za slavlja euharistijskih kongresa, osobito onog nacionalnog (NEK) koji se trebao za godinu dana (1984.) održati u marijanskom svetištu u Mariji Bistrici.
"Kao doktor Merz, tako i vi posebno svratite pozornost na euharistijski život, koji je nadahnuo mnoge mlade duše", govorio je sveti otac te potaknuo na "čestu svetu ispovijed i posebnu ljubav prema Mariji, Majci Božjoj".
"Vraćajući se svojim kućama, ponovno učvršćeni vjerom i ljubavlju prema Isusu u svetoj Crkvi, ponesite iz Vječnoga grada taj plamen ljubavi i revnosti. Neka ova Sveta godina bude za vas uistinu godina otkupljenja. Budite apostoli među vašim kolegama u školi ili na radu. Pozdravite mlade Hrvate u domovini i kažite im da papa za njih moli, da misli na njih i da ih voli. Pozdravite vaše roditelje, braću i sestre. Vama i svima njima od srca rado podjeljujem svoj apostolski blagoslov."
Uslijedio je za mene najsvečaniji trenutak hodočašća, izmjena darova. Papa je svima nama podijelio svoje krunice. Zagrepčani su, pak, kako sam već spomenuo, darivali prvi, Gospu od Kamenitih vrata. Iako je to bila umjetnička slika, predstavljala je ustvari "mrtvu prirodu", prostor i zgrade. Kad smo mi iz južne Hrvatske došli na red, premda s kopijom slike Čudotvorne Gospe Sinjske, i papa je nekako "živnuo" gledajući i diveći se prelijepoj ikoni naše Nebeske Majke, njezinu blagom pogledu, uokvirenoj u zlatu i u posebnom okviru od drva koji mi je za tu prigodu napravio sada već pokojni marangun Ivan Bečić, rodom iz Srinjina, a župljanin naše župe na Visokoj.
Ja sam samo stajao i gledao u Svetog Oca. Bez teksta. Tišinu je prekinuo pater Jedvaj, koji je rimskom prvosvećeniku na njemačkom tumačio značenje i ulogu Gospe Sinjske, a on ju je samo gledao i divio se njenoj ljepoti, kao da je nešto razgovarao s njom.
Kasnije sam zapisao u svoj dnevnik koji sam tada vodio: "Što je Sveti Otac odgovorio na pitanje koje mu je postavio pater Izidor, prigodom poklanjanja darova, a na pitanje da li će dogodine u Mariju Bistricu, u Hrvatsku: ‘Molite se, puno se molite. Nadajmo se. Samo molite za to‘."
Na koncu smo se svi slikali s papom, nas trista. Letjele su stolice na sve strane po sali Clementini, na čuđenje papina osiguranja, jer smo svi htjeli biti što bliže njemu na zajedničkoj fotografiji. Istovremeno smo svi pjevali Wojtylinu pjesmu "Krist jednom stade na žalu". Nakon otprilike sat vremena druženja, svakako više od predviđenih pola sata, sveti otac Ivan Pavao II. izašao je na zapadna vrata dvorane.
Pisao sam u ljeto 2015. za prilog Spektar Slobodne Dalmacije, a u povodu tadašnjeg javnog propitivanja o ulozi netom izabranog novog čelnika HDZ-a Tomislava Karamarka i pitanju njegove uloge i sudioništva u Službi državne sigurnosti (SDS) ili famoznoj Udbi, koja je nadzirala sve živo i neživo u bivšoj SFRJ, a osobito Crkvu u Hrvata, kako u domovini tako i u dijaspori, tekst pod naslovom "AKCIJA TRS: Prava istina iz osamdesetih o Udbinim progonima mladih hrvatskih katolika".
Rimska su hodočašća bez daljnjega bila glavni poligon za ubacivanje agenata koji su s nama putovali ne kako bi vidjeli papu, nego da bi odradili zadatke koje im je namijenila Služba državne sigurnosti. Zastavu koju spominje i Karamarko, bez socijalističkih obilježja, redovito su na Trg svetog Petra donosili ubačeni provokatori, koji bi se obično predstavljali kao da su stigli iz dijaspore.
Spomenute "nositelje" zastave bez petokrake, u njihovoj namjeri da nam se pridruže na audijenciji u Apostolskoj palači, zaustavio je danas pokojni pater Tomislav Slokar. Mlade je vjernike pratilo još nekoliko isusovačkih svećenika od kojih je živ još samo Mijo Nikić, a još su s nama bili: Stjepan Koren, Ignacije Belak i Rudi Koprek, te dvojac iz MI-ja, pater Jozo Mario Tolj i don Anđelko Kaćunko.
Povratak u Hrvatsku bio je obilježen pozivima na informativne razgovore i oduzimanjem putovnica. U Zagrebu je stradalo najviše ljudi, među njima je i nekoliko svećenika ostalo je bez mogućnosti putovanja u inozemstvo. Također i danas poznata glumica, onda studentica Anja Šovagović, koja je s nama putovala u Rim
Nas u Splitu saslušavali su na Katalinića brigu, ali prošli smo s lakšim posljedicama, ne sjećam se da su ikome od nas oduzeli pasoš.
Od splitske ekipe spomenuo bih ovdje prije svih Škiljiće. Bili su braća Vlatko i Ivica Škiljo, žena potonjega Ana, svi tada nastanjeni u solinskom Svetom Kaji, te rodica im Renata. Išao bi bio i treći brat Marinko, no on je tada, kako se popularno kazivalo, "služio domovini" u JNA (hodočastio je godinu dana prije, 1982., i poslije, 1984.). Još su bila dvojica braće: Joško i Ivica Smilović, potom Mijo Maleš, Marija Podrug, Marica Šuta, Frane Vrdoljak, Dragan Balić...
Kad 40 godina poslije ovako odoka gledam listu nas 40 hodočasnika iz Splita, onda vidim barem pet, šest ubačenih udbaša. Oni će se sami prepoznati...