Zašto se Hrvatskoj dogodio masovni turizam kroz koji smo se prilagodili gostima manje platežne moći? Zato što se razvijao stihijski.
Najbolji dokaz je odnos smještajnih jedinica u hotelima i apartmanima, a još bolji činjenica da se već desetljećima i na području srednje Dalmacije govori o izgradnji sadržaja koji bi privlačili goste dubokog džepa, a od svega nema ništa. Golf je pravi primjer za to.
Zašto ni privatni ulagači ni država nisu krenuli u izgradnju golf-igrališta u Dalmaciji, iako za njihovu gradnju postoje potreba i svi preduvjeti? Iznimka je skromni teren za golf u Stobreču, vježbalište uz rijeku Žrnovnicu, koji je nastao i održava se samoprijegorom zaljubljenika u taj sport okupljenih u Golf klubu "Split 1700".
Golf-tereni sami po sebi nisu generatori turističke potrošnje. Oni, međutim, uz sebe vežu cijeli niz sadržaja koji su u turističkom smislu tvornice novca, i to ne samo tri-četiri ljetna mjeseca, već cijelu godinu.
Veliki promotor
Idejni tvorac izgradnje golf-terena u Dalmaciji, točnije u cetinskom kraju, bio je prof. Slobodan Marinović iz Splita. Službujući po europskim turističkim destinacijama kao predstavnik hrvatskih turističkih asocijacija, osobito u Londonu, gdje je proveo godine, Marinović je postao veliki promotor golfa.
Kako je golf-igralište zapravo jedan fino uređeni, održavani travnjak, uljepšan stablima i ukrasnim raslinjem, Marinović je ocijenio da bi najpovoljnija lokacija za smještaj prvoga profesionalnog golf-igrališta u Dalmaciji bila Cetinska krajina. Kao mikrolokaciju odabrao je inundaciju rijeke Cetine na potezu od Otoka do Trilja.
Takav Marinovićev odabir nije bio slučajan. Diktirala su ga dva važna elementa. Prvi je činjenica da svako golf-igralište ima potrebu za golemim količinama vode radi urednog održavanja travnjaka. Drugi element koji je prevladao odnosio se na vlasničke odnose.
Inundacija rijeke Cetine zapravo je zemljišni prostor obuhvaćen obrambenim nasipima, između korita rijeke i nasipa, a u vrijeme kada je Marinović pripremao projekt, a to je bilo posljednjih godinu-dvije bivše države, imao je status društvenog vlasništva.
U to vrijeme Marinović je privatnim ulaganjima stotina tisuća tadašnjih njemačkih maraka izradio projektnu dokumentaciju za golf-igralište s 18 rupa, ishodio potrebne dozvole i suglasnosti, uključujući i koncesiju za zemljište, a složio je i konstrukciju realizacije projekta sa zainteresiranim ulagačima. S velikim ushitom sa suradnicima je dočekao početak radova, no u zao čas, u ljeto 1991., kada je velikosrpska politika dovela do agresije na Hrvatsku.
Topovi prekinuli radove
Na rubu naselja Košute teška mehanizacija jedne splitske građevinske tvrtke uhvatila se ravnanja terena po nacrtima izrađenim po ideji profesora Marinovića. Posao se bio zahuktao, a onda su u kolovozu 1991. godine na drugoj strani cetinskoga kraja, od Kijeva, preko vrličkih naselja do Hrvaca, počeli odjekivati topnički projektili velikosrpske armade.
U tom zločinačkom pohodu agresorske snage imale su potporu i ratnog "vazduhoplovstva". U izviđanju s neba zapaženi su strojevi i radovi koji su se obavljali uz Cetinu na rubu Košuta. Zločinci su zaključili da se sigurno radi o vojnim objektima, pa su im se kao meta bombardiranja našli teški strojevi, rovokopači i buldožderi, zaklonjeni pod širokim krošnjama topola.
Tvrtka iz Splita, u čijem su vlasništvu bili strojevi, povukla ih je s terena na koji se više nikada nisu vratili. Unatoč poratnim pokušajima, radovi na izgradnji prvoga golf-igrališta u Dalmaciji, koje je inicirao, pripremio i započeo Slobodan Marinović, nisu nastavljeni.
Bilo je kasnije ozbiljnih inicijativa za pokretanje gradnje golf-igrališta u Hrvatskoj. No sve je ostalo samo na inicijativama, ponajviše zahvaljujući spletu nesretnih okolnosti, podmetanjima i obračunima u vrhu politike.
IDS-ovac Ivan Herak, danas profesor na poslijediplomskom doktorskom studiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku, uz angažman na brojnim drugim poslovima, vidio je u golfu veliki potencijal. Herak je u "Valamar Rivijeri", najvećoj hrvatskoj turističkoj tvrtki, bio na visokim pozicijama. Nije odolio zovu politike, pa je u dva navrata bio saborski zastupnik, a u drugom mandatu i predsjednik Odbora za turizam Sabora RH.
Od 1999. do 2000. godine bio je ministar turizma i predsjednik Vijeća HTZ-a. Iz tog vremena pamti se njegov široko publicirani projekt gradnje cijelog niza golf-igrališta u Hrvatskoj kao temelja za podizanje turističke ponude i privlačenje bogatijih gostiju i, što je još važnije, produljenje sezone.
No nekomu je Herak opasno stao na žulj, pa je optužen, osuđen, ekskomuniciran... Godine su mu bile potrebne za dokazivanje nevinosti, rehabilitaciju i povratak na javnu scenu čistog obraza. Herakov projekt golfa ostao je, međutim, gdje je bio i prije, tek na inicijativi. Nažalost, propaloj.
U sjevernom dijelu Hrvatske u međuvremenu je izgrađeno nekoliko terena za golf. Javnost je najviše bila "bombardirana" pričom o gradnji golf-terena u Dubrovniku, ali ta priča je utihnula jer je, barem za sada, propala. U Dalmaciji se o golfu još ponešto govori u Biogradu na Moru, bilo je ideja i o gradnji takvog sadržaja na području grada Vrlike, ali...
Da bi u turizmu bila pokrenuta izgradnja golf-terena, koji bi uz sebe vezali gradnju novih smještajnih kapaciteta hotelskog tipa, restorana i drugih pratećih sadržaja, trebalo bi se najprije u prostornim planovima definirati područja za takve objekte, što su do sada u svoju prostornoplansku dokumentaciju uvrstile tek rijetke županije, gradovi i općine.
Drugi korak bio bi iskazani interes turističkih poduzetnika za ulaganja koja nisu mala. Uz to bi trebalo osvijestiti građane iz okruženja budućih potencijalnih golf-terena.
Zagađena Cetina
Kvazizaštitnici okoliša ne bi gradili ništa i nigdje, pa bi tako krajobraze ostavili netaknutima. U isto vrijeme te iste osobe, kojima je u javnim nastupima najsnažniji argument galama protiv svega i svačega, zahtijevat će sve društvene sadržaje i standard kakve imaju građani u ekonomski najrazvijenijim zemljama.
Oni će za golf-terene reći da su najveći zagađivači okoliša. U Sinju, u čijem širem okruženju uistinu postoje preduvjeti za gradnju većeg broja golf-terena, takvima ne smeta činjenica da fekalne vode već desetljećima izravno, bez pročišćavanja, teku u Cetinu, zagađujući je neusporedivo više od tko zna koliko golf-terena.
Takvima se treba suprotstaviti argumentima, kojih ne nedostaje, stvarati klimu u kojoj će se na ulaganja gledati pozitivno. Prolazi vrijeme kada je turizmu koji generira dvadeset posto bruto društvenog proizvoda bilo dovoljno samo more i sunce. Današnji turisti sve su izbirljiviji. Traže puno više. Golf-tereni su jedan od takvih sadržaja i što ih prije izgradimo, turizam će nam biti uspješniji.