Partizani strijeljali časnu Korneliju jer je voljela djecu i svoj narod

U župi Uznesenja Marijina na nebo u Jelsi, na otoku Hvaru, obilježena je 70. obljetnica pogubljenja č.s. Kornelije Horvat (Koprivnica, 1886. – Hvar, 1944.), članice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, nad kojom je na hvarskom groblju smrtnu kaznu strijeljanjem izvršila Partizanska straža.

Istovrsnom presudom Vojnog suda pri Komandi Srednjodalmatinskog otočnog područja bilo je obuhvaćeno još šestero građana: Franjo Kostur iz Jelse, don Jakov Račić, Vicko Bošković, Josip Jurić, Nikola Tomičić i Marin Petrić iz Velog Grablja, dok su Jure Belić iz Jelse, te Cvita Domančić i Marin Zaninović iz Velog Grablja bili oslobođeni od optužbi.

Hrvatski mučenici

Svi pogubljeni, osim časne sestre, kako piše u Župskom listiću br. 3/2014. što ga uređuje jelšanski župnik don Stanko Jerčić, prije su strijeljani, a tek nakon toga im je izrečena i napisana presuda, dok su šutnju o tim događajima prije dva desetljeća prekinuli tadašnji hvarski župnik i generalni vikar don Joško Šantić i Marinko Jurić Peretov koji je pokrenuo zahtjev za rehabilitaciju stradalnika.

Dvodnevno obilježavanje godišnjice počelo je božićno-domoljubnim koncertom Župskog zbora sv. Cecilije i ženske klape “Frecija”, djeca su izvela mali scenski prikaz, a č.s. Blaga Bunčuga održala je kratki referat o životu i smrti č.s. Kornelije.

Nedjeljnu koncelebriranu sv. misu u čast hrvatskih mučenika (i devedesetak ubijenih, kako se spominje na otoku Hvaru) predvodio je hvarsko-bračko-viški biskup msgr. Slobodan Štambuk, a uz mnoštvo vjernika uveličalo ju je i oko 35 časnih sestara milosrdnica, predvođenih vrhovnom i provincijalnom glavaricom Navještenja Gospodinova iz Splita, časnim majkama Miroslavom Bradicom i Radoslavom Kevom. Liturgijsko pjevanje predvodio je spomenuti zbor uz sudjelovanje istaknutog splitskog tenora Vinka Maroevića i glazbenu pratnju mo. Slavka Reljića.

Časna sestra Kornelija bila je učiteljica u dječjemu vrtiću u Jelsi

– Najprije, drago mi je da obilježavamo ovaj događaj, jer to zavrjeđuje obilježenost, 70. je obljetnica nasilne smrti č.s. Kornelije Horvat, milosrdnice. Dogodilo se to u siječnju 1944. godine na groblju u Hvaru, u noći. Što mi očekujemo od ovakve vrste proslave?

Očekujemo najprije tri stvari, rekao bih: prvo, da znamo što je istina; drugo, da oni koji znaju o događaju progovore o toj istini, i treće, očekujemo rehabilitaciju jer su mučenici bili proglašeni narodnim neprijateljima i kao takvi pogubljeni.

Suprotno tome, oni su voljeli svoj narod, voljeli su djecu, č.s. Kornelija je radila u vrtiću. Dakle, potrebna nam je obnova njihove časti koja im je u danom momentu oduzeta i očekujemo od naših vlasti da čim prije pokrenu to pitanje rehabilitacije onih koji su nevini stradali – poručio je biskup Štambuk.

Poslije euharistijskog slavlja, uz prigodnu pjesmu, spomen-ploču časnoj Korneliji na kući u kojoj je ona živjela svečano su otkrili č.m. Bradica i Igor Gamulin, polaznik vrtića iz toga doba. Kamenu spomen-ploču – na kojoj piše: “U ovoj kući je živjela sestra M. Kornelija Horvat, rođ. 1886. milosrdnica – učiteljica u Dječjem vrtiću u Jelsi, nedužnu su je strijeljale komunističke vlasti na groblju u Hvaru, u siječnju 1944. godine.

O 70. obljetnici njezine mučeničke smrti Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga i Župa Jelsa. Jelsa, 20. siječnja 2014.” – izradio je Ivo Glušević iz Selaca na Braču, a financirao Mario Radonić iz Jelse.
Istoga dana upriličena je i molitva nad grobom sestre Kornelije na hvarskome groblju, koja, prema raspoloživim saznanjima, ipak nije završila u zajedničkoj raki, nego u jednom grobu desno od kapele.

Presuda: Kriva je... Župski list u Jelsi donio je 1. točku presude, koja se odnosi na časnu Korneliju, doslovno i bez ispravljanja jezičnih, pravopisnih ili tipkarskih pogrešaka: “Vojni sud pri Komandu Srednje Dalmatinskog-otočkog Područja na raspravi 3.1. donio je slijedeću - P R E S U D U: Optuženi od 1 – 7 krivi su: 1. Horvat Kornelija, časna sestra iz Koprivnice nastanjena u Jelsi: a) što je za vrijeme okupacije i nakon oslobođenja Hvara prikupljala podatke o broju i kretanju naše vojske i sve dostavljala ustaškoj i njemačkoj obavještajnoj službi. b) što je na nedozvoljen način pribavila oko 50 bomba i drugog oružja te sakrila u podrum časnih sestara u Jelsi, a zatim isto podijelila raznim povjerljivim osobama, koje su stajale šnjom u vezi, da ih u danom momentu upotrebi protiv pojedinih naših boraca. c.) što je nakon oslobođenja Hvara pribavila svjetleće rakete iz Splita preko Kostur Franje iz Jelse, iste sakrila u podrum samostana, te nakon primljenih direktiva i pošto su ona i don Jakov Račić proširili špijunsku mrežu po Hvaru, rakete dostavljala preko Bošković Vicka na razna mjesta, odakle su bacanjem istih davali neprijatelju znakove o položaju i kretanju naših jedinica.”