Nautički turizam i Hrvatska posljednjih petnaestak godina postali su iznimno zbliženi i združeni pojmovi, ponekad gotovo i sinonimi, ne samo u Europi već diljem svijeta. Priča o nestvarnim ljepotama Jadrana, blagoj klimi, kristalno čistom moru, prekrasnim plažama, brojnim marinama i lukama, slikovitim primorskim mjestima, vrhunskoj morskoj kuhinji i vinima putuje na internetski pogon brže i dalje nego ikad prije, dovodeći iz godine u godinu na naše modre pute sve više nautičara koji tu priču žele uživo iskusiti. A kad je iskuse, njihovo oduševljenje u pravilu se širi mrežom svih mreža kao novi veliki val. Naravno, uvijek rastući u povratku.
Opisana slagalica uspjeha posebno je poletjela uvis nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, pa je Hrvatska posljednjih par godina kao nautička destinacija lansirana u sami svjetski vrh takve turističke ponude. Štoviše, kada je u pitanju takozvani bareboat charter, odnosno iznajmljivanje brodova bez posade, naša je zemlja postala vodeća destinacija u svijetu.
Značenje toga podatka dodatno pojačava činjenica da oko 90 posto ponude plovila za najam, kod nas i u svijetu, čine upravo plovila što se iznajmljuju bez skipera i posade, dok luksuzne jahte s profesionalnim posadama u ukupnoj ponudi sudjeluju s tek dva posto.
Poželjni potrošači
U spomenutom kontekstu nije čudno što je 2019. godine, za koju su podaci cjelovito obrađeni, u Hrvatskoj aktivno djelovalo 930 čarterskih kompanija koje su iznajmljivale 4378 plovila, od čega 1956 brodica, 2166 jahti na jedra i 256 motornih jahti. Ako vam se čini da je ta brojka golema, potpuno ste u pravu, jer ona obuhvaća čak 40 posto ukupne svjetske čarterske flote. Naravno da takve brojke ujedno oslikavaju i veliko značenje nautičkog turizma za hrvatsku ekonomiju.
O tome najbolje govori poslovni skor naših luka nautičkog turizma u 2019. godina čiji je ukupni prihod rastao 7,2 posto prema godini prije i na korak se približio magičnoj brojci od milijardu kuna. Iznosio je 918 milijuna kuna, od čega je 652 milijuna ostvareno iznajmljivanjem vezova. Financijska slika postaje još privlačnija kada ovim brojkama pridodamo podatke da prosjek potrošnje nautičkih turista iznosi 126 eura dnevno, a u čarteru čak 183 eura, pri čemu najviše troše Britanci (212 eura), Francuzi (207 eura) i Nizozemci (202 eura). Radi usporedbe, ukupni prosjek dnevne turističke potrošnje naših gostiju je 79 eura. Pritom treba imati u vidu da više od 30 posto svoje dnevne novčane kvote nautičari potroše na ugostiteljske, gastronomske, kulturne, izletničke i druge sadržaje.
Kada je pak riječ o nacionalnom sastavu flote od 14.249 plovila na stalnom vezu našim nautičkim lukama krajem prošle godine, najviše ih je vijalo hrvatsku zastavu (44,1 posto), slijede plovila pod zastavom Austrije (15,6 posto), Njemačke (15,5 posto), Slovenije (5 posto), te Italije (3,8 posto). Pritom su jedra u nautičkom turizmu i dalje "in", pa je jahti na jedra bilo najviše (49 posto), slijede motorne jahte (46,4 posto), te ostala plovila (4,6 posto). Čarterska flota također raste i u dužinu, pa je trenutno najviše plovila na vezu dugo 12 do 15 metara (32 posto), odnosno 10 do 12 metara (29,1 posto).
Stalan rast brojki
Svi spomenuti podaci rastu iz godine u godinu, što s jedne strane ukazuje na odličnu razvojnu perspektivu nautičkog turizma, ali i na potrebu definiranja jasnih vizija njegove održivosti. Naime, nikad ne smijemo zaboraviti da je temeljna osnova za ovakav nautički turistički bum bogomdano modro zemljopisno blago Hrvatske - istočna obala Jadranskoga mora s izrazito razvedenom obalom dugom 6176 km, te čak 1244 otoka, otočića i hridi. To modro blago ujedno je i temeljni limit daljnjeg razvoja nautičkog turizma, budući da prirodne ljepote zbog kojih nautičari iz cijeloga svijeta dolaze na Jadran moraju biti sačuvane da bi ostale privlačne i održale naš status top destinacije. U praksi to znači dobro promišljen i planiran razvoj, čemu na ovim prostorima dosad nismo bili previše skloni, pa oprez treba biti to veći. Jer kada bi stihija, nered i kratkoročna pohlepa na ovom polju prevladali, posljedice bi bile teško popravljive.
A koliko nam dosad ostvareni dobar glas znači, i koliko ga je važno očuvati u svakom pogledu, najbolje svjedoči ovogodišnja nautičarska sezona obilježena pandemijom koronavirusa. Svim nevoljama i blokadama usprkos, hrvatski nautički turizam pokazao je svoju važnost i žilavost. Brojni zaljubljenici u krstarenje Jadranom jednostavno nisu mogli niti htjeli odustati od svoga tjedna uživanja koji željno čekaju cijelu godinu. Sjeli su u svoje automobile i došli u daleko većem broju od početnih katastrofičnih prognoza. Taj je njihov val bio posebno pojačan od sredine srpnja i tijekom cijeloga kolovoza, kada nam je stigao i veći broj avionskih nautičara.
No, riječ "auto" ipak je bila presudna. Jasno se pokazalo se da je uz neupitnu ljepotu, relativno lako dosezanje hrvatske obale automobilom iz većine europskih zemalja velika komparativna prednost naše nautičke ponude u usporedbi s konkurencijom u Grčkoj i Turskoj. Drugi važan faktor ovogodišnjeg uspjeha nautičkog turizma je sveopći imperativ socijalne distance, koji je prilikom odmora na palubi iznajmljenog broda koji plovi od vale do vale praktički zadan. Korona je u takvom okruženju neki daleki kopneni problem na koji se već nakon ukrcaja potpuno zaboravi.
Spomenute dvije okolnosti ujedno znače da bi čak i slučaju duljeg rata protiv Covida-19, koji bi se protegnuo do iduće turističke sezone, nautički turizam 2021. mogao imati posve normalnu godinu. Zatvaranja ekonomija i najoštrijih mjera više neće biti, a u novom normalnom otići unajmljenim brodom na đitu bit će apsolutno poželjno i popularno.
Iz svega rečenoga jasno je da će nautički turizam u budućnosti postati još značajniji ekonomski segment koji krije mnoge rezerve za daljnji razvoj. No, još jednom to vrijedi naglasiti, promišljen i planski. Pri čemu uvijek treba imati na umu dva ključna limita koji nikad ne smiju biti zanemareni: ekološko očuvanje Jadrana i zaštita prirodnih ljepota krajobraza od divljanja u prostoru i betonizacije. Ti su faktori, naime, motor održivosti i duša hrvatskog nautičkog biznisa koja ga čini privlačnim u svjetskim razmjerima.
Ako se razvoj bude odvijao sustavno i prema planovima koji će voditi računa o održivosti, tada se još puno toga može napraviti, osobito u pogledu rasta financijskih prihoda od nautičkog turizma. Neke usporedne brojke dosta govore o tim rezervama i mogućnostima. Tako, primjerice, u ponudi vezova za plovila udjel Hrvatske u odnosu na sredozemne zemlje iznosi oko 6,9 posto, Francuske 47,3 posto, Italije 10,4 posto, Grčke 6,4 posto, a Turske 4,9 posto. Istodobno, ako se uzme u obzir dužina obalne crte, Hrvatska ima oko 2,6 nautička veza po kilometru, Francuska 64, Španjolska 20,2 veza, Italija 3,1, Turska 2,2, Grčka 1,1, itd. Ove brojke uz ostalo govore da Hrvatska ima udjel dužine obale dva puta veći od udjela u broju vezova dok, primjerice, Francuska i Španjolska imaju obrnuti odnos – znatno veći udjel je u broju vezova nego u dužini obale.
Sukladno tome, Hrvatska ima još dosta neiskorištenih potencijala za povećanje broja vezova u nautičkom turizmu. No, njihov rast prvenstveno treba biti lociran u naseljenim mjestima i na manje atraktivnim dijelovima obale kako bi se sačuvale prirodne uvale zbog čije ljepote nautičari i dolaze. Poduzetnici pak rado ciljaju upravo na uvale, jer im njihova prirodna zaštita od vjetrova i valova smanjuje investiciju. Samo njima na korist!
U tom je smislu najbolja razvojna opcija povećavati prihode ponajprije stalnim podizanjem kvalitete i dijapazona usluga, a tek onda mehaničkim rastom broja vezova. Jedino tako može biti osiguran dugoročno održiv balans između potrebe za očuvanjem prirodnoga prostora i težnje za gospodarskim razvojem.
Magnet je priroda
Značaj toga balansa potvrđuju i dosad iskazane preferencije nautičara što plove Jadranom. Njima su najprivlačnija područja uz nacionalne parkove i parkove prirode, a takav stav je i glavni razlog što je ukupno gledano najposjećeniji šibenski akvatorij u kojem se nalazi naš najveći nautički magnet - iznimno atraktivni Nacionalni park Kornati. Osim Kornata, top destinacije za nautičare iz cijeloga svijeta su Nacionalni park i čarobni otok Mljet, Nacionalni park Brijuni, te Park prirode Telašćica. Naravno, uz nebrojene lijepe uvale diljem hrvatskog Jadrana koje ga i čine jedinstvenim.
I na kraju, iznimno je važno u nautičkom turizmu odrediti njegov poželjan profil i limite njegove masovnosti. Kada je o profilu riječ, moramo odlučiti želimo li imati goste koji uživaju u ljepoti našega mora, obale, kulture i gastronomije ili im je čarterska tura samo jedan od podija za partijanje. Nešto kao Zrće na palubi. Posljednjih su godina, naime, postale popularne takozvane Sailing Week ture s desecima brodova punih mladih partijanera, ne nautičara, koji navečer okupiraju uvale, naviju glazbu do neba, pa pijano plešu i urlaju do zore. Na užas pravih nautičkih turista koji bježe glavom bez obzira. Od takvog "nautičkog posla" korist imaju jedino strane tvrtke koje ga mahom organiziraju, a nama ostaju tek odbačene prazne boce i limenke na dnu uvala.
Kada je pak o limitima masovnosti riječ, treba znati da je Jadran malo more. Već spomenute 2019. godine njega je dobrano zagušio spomenuti broj od 4378 čarterskih plovila. Četrdeset posto svjetske nautičke flote u nevelikom hrvatskom Jadranu! U kanalima između otoka prometna gužva zna biti kao u špicama nekih gradskih žila kucavica, a u uvalama se nemate gdje vezati od načičkanih brodova.
Naravno, uvijek je najteže naći mjeru, osobito kad su novac i zarada u pitanju. Ali naći je moramo. Da nam zarada u ovoj važnoj grani turizma ostane i opstane.
