StoryEditor
ObalaIŽBENIKA

I mušterije bi se žalile na pogrebnika bez stručnog ispita!

Piše Zdravko Pilić
15. studenog 2020. - 18:00
Ilustracija AFP

Prije neki dan je Hrvoje Zekanović, tijekom rasprave o poreznoj reformi, nabrajao u Saboru punih 15 minuta sve parafiskalne namete koje plaćaju hrvatski poduzetnici. Ima ih više od 600! Dođe čovjeku samo dok ih sluša da se oduzme, umjesto da išta poduzme. A kamoli dok ih sve podmiri. Dakle, dobro je to Zekanović uočio, nisu nama – ni našim poduzetnicima/oduzetnicima – problem fiskalni nameti, nego parafiskalni.

Izdvajanje za policiju i vojsku, MUP, dronove i termalne kamere na granici, Rafale i F-16, i sve drugo što se financira iz poreza, poput likara i medicinskih sestara u bolnicama i COVID šatorima, to je u redu, to služi svrsi, to sve države imaju. Ali ovi paravojni, neporezni, ovi što ih ne vidiš, i ne znaš uopće da postoje dok im ne trebaš nešto platit... E, ti su opasni. Opće korisna funkcija šuma? Jel znate što je to? Ne znate? Šume dišu, proizvode kisik, a troše ugljikov dioksid. E, i šta s tim? Jel vi dišete, trošite kisik? Trošim, i...? Plati, kume, kad trošiš! Kome? Svevišnjem, Stvoritelju neba i zemlje?! Ne, ne, s njim je lako, njemu ćeš izmoliti tri Očenaša, nego njegovim zastupnicima na zemlji. Ne znaš koji su? Ne boj se, naći će oni tebe. I poslati ti uplatnicu!

Želite li polagati ispit o stručnoj osposobljenosti za zanimanje pogrebnik? Plati, kume! A šta si ti mislija, ukapat bez stručnog ispita? Pa da nam se mušterije žale na te! Ne oni koje si ukopa, nego ucviljena rodbina. Ili stručni ispit o posredovanju prometa nekretninama! Pa di'š prodavat išta bez toga. Imaš parlatinu, komunikativan si, odgovoran, ljudi ti vjeruju? Pa koga je briga za to kad nemaš papira. I nisi platija! Unaprijed.

Čudo jedno kako je, recimo, Mino Raiola postao basnoslovno bogati menadžer koji prodaje skupe nogometne zvijezde po Europi, a prije toga je bio pizza majstor, ili konobar. Kod nas bi ga najprije poslalo u strukovno obrazovanje. Bez njega ni konobar ne bi mogao biti, a kamoli prodavati Ibrahimovića, Pogbu, Ballotelija. Da je kod nas, još danas bi polagao stručne ispite, ili bi za njih tražio vezu za polaganje, recimo, preko državne tajnice u Ministarstvu uprave. A onda bi se s njima, s tim pustim stručnim ispitima i kvalifikacijama, da ih nije za ništa plaćao i vadio, zaposlio negdje na sigurnu plaćicu u državnu ili lokalnu (samo)upravu. A igrače – ili nešto drugo – prodavao u fušu, preko agencije od brata, netijaka, rodijaka. Tako mi funkcioniramo. Od cijelog našeg tržišta funkcionira samo ono – crno.

A da malo ukinemo koji taj stručni ispit, suglasnost, dopusnicu, da ne kompliciramo? Jer koja je korist od toga, svrha? Srušio bi se svijet bez njih, propala ekonomija. Mo'š mislit! Eto, samo u zadnjih mjesec dana pisao sam o Mateu Begonji, dečku koji je digao kredit da bi uzgajao krave po Moseću, iako je prije toga učio za brodostrojara, ćaća mu je konobar po struci, a i on drži goveda, pošteno živi od svog rada i truda, pisao sam i o curi koja sa svojim momkom vodi najbolju šibensku pašticeriju, za koju zna pola Hrvatske, a ona je po struci prometnik, završila je u Šibeniku, a momak joj profesor informatike...

S paštama naizgled "niđe veze" osim što su zaljubljeni u to što rade i tome posvećeni 24 sata dnevno. Isto kao i Antoni Stojanović, koji je s partnerom otvorio prvu pravu šibensku pivovaru, a danas je, u istoj toj garaži u kojoj je vario Mihovil, suport curi koja je – kao diplomirani kostimograf – digla potporu s biroa i kupila peć i lončarsko kolo za radit keramiku. Antoni je po struci građevinar... Ko hoće, nađe načina, ko neće, traži papir!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

17. studeni 2020 18:09