KLIŠANI U STRAHU 'Bolesni um želi nas spaliti u kućama'

Tuže se da u susjedstvu imaju palikuću, ali ni u koga ne mogu uprijeti prstom. Palikuća? - začuđeno smo pitali opet.

“Da, palikuća - nije to običan piroman, ovaj baš želi zapaliti kuće i ljude, jer kako objasniti da se usred mjesta svako malo rasplamsa ovolika vatra.

Vjerojatno je taj bolesni um i pomogao gasiti požar koji je potpalio, ruga nam se”, teško optužuju mještani, a mi smo krenuli od kuće do kuće, poimenice pitajući Klišane što misle tko je odgovoran za najnoviji požar.

Uvijek kreće s jednog mjesta

Kojih desetak metara od zgarišta zapazili smo na balkonu ženu neispavanog lica, umornu od cjelonoćne bitke, Anku Smolčić iz Rupotina. Ispijala je još jednu kavu.

- Umor gasi oči, ali ne dam se – kaže elokventna Anka, u prvi plan ističući sumnju da Klis ima piromana.  

- Ovo je već malo čudno, ovoliko požara u malo vremena navodi na zaključak da ih netko podmeće. Sigurna sam da je tako, a tako misle i ostali. Ovdje ima posla za vatrogasce, ali prije svega za policiju. Vatra uvijek kreće s jednog mjesta, širi se, a mi branimo kuće. Prošli put nas je spasio kanader, a tko će nas u budućnosti spašavati? – kaže Anka, a isto misli i Marija Šantić koja živi kojih stotinu metara dalje.

Obje hrabre žene nisu spavale cijelu noć, a do neba su, kažu, zahvalne vatrogascima.  

- Bili smo u kući, ja, muž Zoran i sin Dominik. Odjednom je pas počeo lajati, izišli smo vani. Nakon toga je krenula vatra, odmah smo zvali 112 jer smo znali da će je bura brzo donijeti do nas.

Ovo nije slučajno, netko je potpalio i ugrozio cijeli Klis. Uvjerena sam da je tako. Nismo se ni okrenuli, a vatra je došla do naše kuće, padale su žice od struje, a pošto imamo gustirnu iz koje preko električne pumpe dobivamo vodu, sama više nisam mogla gasiti požar. Nemoćno sam čekala da vatra dođe do nas, ali vatrogasci su nas spasili, kaže Marija Šantić.  

- Vjerojatno je podmetnut. Vatra se odjednom pojavila i nošena burom samo je išla prema kućama, kaže i mještanin Ivan Spajić, dok je jedan stariji gospodin prošao pokraj nas i samo dobacio: “Bura je vatri ‘sestrica’, gura je i ‘loži’, a mi smo je nahranili.”

Nahranili? - upitali smo, ali starac je samo odmahnuo rukom i otišao. Ni nama nije odmah bilo jasno što je mislio, ali je pojasnila Anka, požalivši se da dobar dio susjeda ne čisti svoje okućnice pa se vatra lakše širi, prelazi cestu, čak ulazi između uskih prolaza između kuća i guta vrtove i zapuštene maslinike.

I doista, dok smo prolazili mjestom, uvidjeli smo da su Klišani u pravu: Rupotina, mjesto pod općinom Klis, iako udaljeno koji kilometar od uređenog Solina, djeluje kao zapušteno selo – dobar dio okućnica i livada je pod gustim raslinjem, a neočišćene livade su pune suhog drva i borovine oko kojih se isplela trava i grmlje. Vatra se tako, kažu vatrogasci, neometano hrani i širi prema kućama.

‘Neka očisti svak svoje’

 - Ja čistim svoje, a kada sam htjela očistiti i zapušteni posjed svog susjeda, čije mi je raslinje u blizini kuće, on je počeo vikati što ja imam ulaziti na tuđi posjed i da nemam pravo ulaziti na njegovo.

Nemam, ali onda neka on očisti, a ne da mi zbog tuđeg nemara izgori kuća. I Općina bi više trebala reagirati da se uredi ovo mjesto, a država bi trebala dati vojnike i zatvorenike, nek’ se kroz čišćenje rehabilitiraju – kaže Anka Smolčić.

Iako se i nama bilo teško snalaziti kroz makadamske i loše asfaltirane putove, gasitelji, navikli na požare na Klisu, znaju svaki pedalj ovoga kraja. Njima je šire područje Klisa, veli jedan vatrogasac, radno mjesto.

Vatrogasac kaže i da ne zna je li tko potpalio požar ili je možda netko neoprezno odbacio opušak. No, sve u svemu, nitko ne zna koliko će Klišani i u budućnosti slušati zavijanje sirena i sami braniti domove od vatre koja se udomaćila u njihovu kraju.