StoryEditorOCM
Dalmacijakolumna mladena krnića

Dalmovnica: Dalmatinske šanse u turizmu ‘kao emociji’

Piše PSD.
11. veljače 2013. - 09:04
Kao što slogan “Vinom protiv alkoholizma” – prilično popularan u manje-više svim zemljama razvijene vinske kulture u rasponu od Francuske do Čilea – na prvi pogled i ne djeluje osobito suvislo, takvim bi vam se, pomalo uvrnutim, mogao učiniti i jedan kao stvoren baš za ove naše prilike, a glasi: “Odmorom protiv siromaštva”!

No, kvaka je u tome da riječ odmor treba zamijeniti sveobuhvatnijim (premda ne i potpuno istoznačnim) terminom turizam, pa će stvar odmah postati puno manje otkačena.

Naime, notorno je da se pri svakom spominjanju “naših prilika” ustvari misli na “naše neprilike”, na dugu i iscrpljujuću recesiju koja nas je kao naciju spustila na sam prag siromaštva, budući da nam u gospodarstvu uglavnom ne štima ništa osim - turizma. Jer, jedino nam s toga naslova u bilance stižu dobre poslovne brojke i u državnu blagajnu i privatne novčanike (skoro doslovno) spasonosan prihod.

A sad, evo, stižu i najave na račun kojih se može s olakšanjem nanijeti bar nešto svijetle boje na portret naše pritrujene zemlje, uz ohrabrujuću spoznaju da se u tzv. sektoru turizma “zna znanje”, da se promišlja i radi kvalitetno te da turistička koka pozlaćena jaja ne nosi slučajno.

Te optimistične najave su, ustvari, budućnost koja je već počela: Ministarstvo turizma je ovih dana dovršilo i predložilo, a Vlada prihvatila Strategiju razvoja turizma Hrvatske do 2020. godine i taj – sudeći po prvim uvidima i prezentacijama – vrlo kvalitetni dokument ugradila u ono što će statistike bilježiti kao “bolji život” cijele Lijepe naše, ne samo njenih turističkih područja i regija među kojima važno mjesto pripada, naravno, Dalmaciji.

Iako se ne bi smijelo zanositi zaključkom da će Dalmatinci u sljedećim godinama baš svaku kunu ili euro zaraditi u turizmu – monoprivreda se nigdje nije pokazala dobrom orijentacijom, niti je pametno nositi sva jaja u jednoj košari – ipak se čini nespornim da je rečena državna Strategija turističkog razvoja na dugi rok usmjerila Dalmaciju prema “turisteuru” kao najvažnijoj valuti.

Na kraju krajeva, to potvrđuje i okolnost da je Strategija – koja, inače, predviđa da će se tijekom sedam idućih godina investicije u turizmu dobaciti do sedam milijardi eura – veliki, možda i najveći, broj turističkih projekata locirala upravo u našoj regiji, dodajući njenom identitetu pojačani turistički štih.

Kao nove dalmatinske atrakcije ucrtani su, primjerice, tematski parkovi “101 dalmatinac” u Dugopolju, “Zemlja Winnetoua” u zadarskom zaleđu, “Sinjska alka” u Sinju, tematski park o podneblju i likovima iz “Prosjaka i sinova” u Zabiokovlju, vodeni park u Prokljanu, tehnološki park Nikole Tesle u (Dalmaciji obližnjem) Smiljanu.Također, Split i Dubrovnik trebaju dobiti visokokvalitetne kongresne centre, ekoturizam će se intenzivno razvijati na Vranskom jezeru, u zaleđu Primoštena, na Velebitu, Zrmanji i na Baćinskim jezerima.

Novi kampovi predviđeni su za prostore Konavala, Sukošana, Skradina, Sinjskog polja i Zabiokovlja, a turistički će se kompleksi graditi na Pašmanu, u Posedarju i na Prevlaci. Atraktivni hoteli i hotelska naselja planiraju se “na temeljima” nekadašnjih vojarni u Ublima na Lastovu, Zablaću kod Šibenika, Rogačiću na Visu, Krušćici u Rogoznici i Šepurinama kraj Zadra.

Prenamjenom industrijskih pogona hotelska će naselja niknuti na prostorima nekadašnje tvornice u Dugom Ratu, zatim tvornice ferolegura u Šibeniku te pogona za preradu ribe u Veloj Luci na Korčuli; marine za megajahte gradit će se u Splitu, Veloj Luci i Orebiću, a vojni će kompleks u Baškom Polju postati turistički tematski park…

Sav ovaj respektabilni turistički hardware uistinu će unaprijediti život Dalmacije, ali čini se nužnim skrenuti pažnju i na svojevrsni software koji je ministar turizma Veljko Ostojić točno definirao (obrazlažući Strategiju) tezom da turizam znači – emocije.

Taj veoma specifični i emocionalno impregnirani “duh destinacije” zapravo je sama srž interesa današnjih tragača za turističkim uzbuđenjima i impresijama: ambijent im, drugim riječima, mora ponuditi neku priču uronjenu u mentalitet koji ne poznaju; priču njima novu i autentičnu, serviranu s barem jednakom pažnjom kao brancin na gradelama.

Oko tih priča sa začinom od emocije vrijedi se pomučiti i staviti ih na jelovnik: Hasanaginica, Miljenko i Dobrila, Mila Gojsalić, Andrijica Šimić; alkari, hajduci, gusari, uskoci, lađari; potonule galije, rimske ceste, prapovijesne pećine … Kraja nema, baš kao što ga nema ni tema o turizmu, najvećem pokretu našega doba.

MLADEN KRNIĆ

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. travanj 2024 15:28