stdClass Object
(
[id] => 1173068
[title] => Potresan tekst ratnog reportera: Meni nitko ne treba objašnjavati grozote rata, bio sam u Sarajevu dok se pucalo. Ali ljudi, probudite se, ubijate se zbog igrica moćnika
[alias] => potresan-tekst-americkog-ratnog-reportera-meni-nitko-ne-treba-objasnjavati-grozote-rata-bio-sam-u-sarajevu-dok-se-pucalo-ali-ljudi-probudite-se-ubijate-se-zbog-igrica-mocnika
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Chris Hedges je bivši novinar za New York Times koji je izvještavao iz ratne Bosne i dugogodišnji aktivist. Prenosimo njegovu kolumnu sa portala ScheerPost, original možete pročitati OVDJE.
Preventivni rat, bilo u Iraku ili Ukrajini, je ratni zločin. Nije važno hoće li se rat pokrenuti na temelju laži i izmišljotina, kao što je bio slučaj u Iraku, ili zbog kršenja niza sporazuma s Rusijom, uključujući obećanje Washingtona da neće širiti NATO izvan granica ujedinjenu Njemačku, da ne raspoređuje tisuće NATO vojnika u istočnoj Europi i da se ne miješa u unutarnja pitanja naroda na ruskoj granici, kao i odbijanje provedbe mirovnog sporazuma Minsk II. Vjerujem da se invazija na Ukrajinu nikada ne bi dogodila da su ta obećanja održana. Rusija ima puno pravo osjećati se ugroženo, izdano i ljutito. Ali razumjeti ne znači oprostiti. Invazija Ukrajine, prema post-Nürnberškim zakonima, zločinački je agresijski rat.
Poznajem oruđe rata. Rat nije politika drugim sredstvima. To je demonski alat. Proveo sam dva desetljeća kao ratni dopisnik u Srednjoj Americi, na Bliskom istoku, u Africi i na Balkanu, gdje sam pratio ratove u Bosni i na Kosovu. Nosim u sebi duhove desetaka onih koji su progutani u nasilju, uključujući mog bliskog prijatelja, dopisnika Reutersa Kurta Schorka, koji je ubijen u zasjedi u Sierra Leoneu s još jednim prijateljem, Miguelom Gilom Morenom.
Poznajem kaos i dezorijentaciju rata, stalnu neizvjesnost i zbrku. U vatrenom okršaju svjesni ste samo onoga što se događa nekoliko metara oko vas. Vi se očajnički, i ne uvijek uspješno, borite da shvatite odakle dolazi paljba u nadi da ćete izbjeći metak.
Osjećao sam bespomoćnost i paralizirajući strah koji se i godinama kasnije spušta na mene poput teretnog vlaka usred noći, ostavljajući me umotanog u kolutove užasa, srce mi lupa, tijelo mi curi znoj.
Čuo sam jauke onih koji su se grčili od tuge dok se u transu drže za mrtva tijela prijatelja i obitelji, uključujući djecu. I dalje ih čujem. Nije bitan jezik. Španjolski. Arapski. Hebrejski. Dinka. Srpsko-hrvatski. Albanski. Ukrajinski. Ruski. Smrt probija jezične barijere.
Znam kako izgledaju rane. Raznesene noge. Glave koje su implodirale u krvavu, kašastu masu. Zjapeće rupe u želucima. Lokve krvi. Plač umirućih, ponekad za svojim majkama. I miris. Miris smrti. Najviša žrtva za muhe i crve.
Tukli su me iračka i saudijska tajna policija. Zarobili su me Kontrasi u Nikaragvi, koji su se radio-vezom javili u svoju bazu u Hondurasu da vide trebaju li me ubiti, i opet u Basri nakon prvog Zaljevskog rata u Iraku, nikad ne znajući hoću li biti pogubljen, pod stalnom stražom i često bez hrane, pijući iz blatnih lokvi.
---
Epa-str/ AFP
---
Primarna lekcija u ratu je da mi kao različiti pojedinci nismo važni. Postajemo brojevi. Stočna hrana. Objekti. Život, jednom dragocjen i svet, postaje besmislen, žrtvovan neutaživom apetitu Marsa. Nitko u ratu nije izuzet.
"Bili smo potrošni materijal", napisao je Eugene Sledge o svojim iskustvima kao marinac u južnom Pacifiku u Drugom svjetskom ratu. "Bilo je teško prihvatiti. Dolazimo iz nacije i kulture koja cijeni život i pojedinca. Naći se u situaciji u kojoj se čini da tvoj život nema nikakvu vrijednost je zadnja točka usamljenosti. To je ponižavajuće iskustvo."
Krajolik rata je halucinogen. Prkosi razumijevanju. Nemate pojma o vremenu tijekom rafaljne paljbe. Nekoliko minuta. Nekoliko sati. Rat u trenu uništava domove i zajednice, sve što je nekada bilo poznato, a za sobom ostavlja tinjajuće ruševine i traumu koju nosite do kraja života. Ne možete shvatiti ono što vidite. Okusio sam dovoljno rata, dovoljno vlastitog straha, tijelo mi se pretvorilo u žele, da znam da je rat uvijek zlo, najčistiji izraz smrti, obučen u domoljubni napjev o slobodi i demokraciji i prodan naivcima kao ulaznica na slavu, čast i hrabrost. To je otrovan i zavodljiv eliksir. Oni koji prežive, kako je napisao Kurt Vonnegut, nakon toga se bore da iznova osmisle sebe i svoj svemir koji, na nekoj razini, više nikada neće imati smisla.
Rat uništava sve sustave koji održavaju i njeguju život - obiteljski, ekonomski, kulturni, politički, ekološki i društveni. Kad rat počne, nitko, čak ni oni koji su nominalno zaduženi za vođenje rata, ne može pretpostaviti što će se dogoditi, kako će se rat razvijati, kako može tjerati vojske i narode u samoubilačku ludost. Nema dobrih ratova. Nijedan. To uključuje Drugi svjetski rat, koji je saniran i mitologiziran kako bi lažno slavio američko herojstvo, čistoću i dobrotu. Ako je istina prva žrtva u ratu, dvosmislenost je druga. Ratoborna retorika koju su prihvatili i pojačali američki tisak, demonizirajući Vladimira Putina i uzdižući Ukrajince u status polubogova, zahtijevajući snažniju vojnu intervenciju zajedno s osakaćenim sankcijama koje su imale za cilj srušiti Putinovu vladu, infantilna je i opasna. Ruski medijski narativ je jednostavan kao i naš.
---
---
Nije bilo razgovora o pacifizmu u podrumima u Sarajevu kada su nas svakodnevno gađali stotinama srpskih granata i dok smo bili pod stalnim snajperskim nišanom. Imalo je smisla braniti grad. Imalo je smisla ubiti ili biti ubijen. Vojnici bosanskih Srba u dolini Drine, Vukovaru, Srebrenici naveliko su pokazali svoju sposobnost za ubilačka divljanja, uključujući strijeljanje stotina vojnika i civila, kao i silovanja žena i djevojaka na veliko. Ali to nije spasilo nijednog od branitelja u Sarajevu od otrova nasilja, dušerazorne sile koja je rat. Poznavao sam jednog bosanskog vojnika koji je čuo zvuk iza vrata dok je patrolirao na periferiji Sarajeva. Ispalio je rafal iz svog AK-47 kroz vrata. Odgoda od nekoliko sekundi u borbi može značiti smrt. Kada je otvorio vrata, pronašao je krvave ostatke 12-godišnje djevojčice. Kći mu je imala 12 godina. Nikad se nije oporavio.
Od rata profitiraju samo autokrati i političari koji sanjaju o carstvu i globalnoj hegemoniji, o božanskoj moći koja dolazi s vojskama, ratnim zrakoplovima i flotama, zajedno s trgovcima smrću, čiji posao preplavljuje zemlje oružjem. Širenje NATO-a na istočnu Europu donijelo je Lockheed Martinu, Raytheonu, General Dynamicsu, Boeingu, Northrop Grummanu, Analytic Services, Huntington Ingallsu, Humani, BAE Systemsu i L3Harrisu milijarde profita. Raspirivanje sukoba u Ukrajini zaradit će im milijarde više.
Europska unija dodijelila je stotine milijuna eura za kupnju oružja za Ukrajinu. Njemačka će gotovo utrostručiti vlastiti proračun za obranu u 2022. Bidenova administracija zatražila je od Kongresa 6,4 milijarde dolara financiranja za pomoć Ukrajini, nadopunjujući dotadašnju od 650 milijuna dolara tijekom prošle godine. Trajna ratna ekonomija djeluje izvan zakona ponude i potražnje. To je korijen dva desetljeća duge močvare na Bliskom istoku. To je korijen sukoba s Moskvom. Trgovci smrću su sotonski. Što više leševa proizvode, to im bankovni računi bujaju. Oni će unovčiti ovaj sukob, onaj koji sada koketira s nuklearnim holokaustom koji bi ugasio život na Zemlji kakav poznajemo.
---
Str/ AFP
---
Opasnu i nažalost predvidljivu provokaciju Rusije – čiji nuklearni arsenal stavlja Damoklov mač iznad naših glava – širenjem NATO-a razumjeli smo svi mi koji smo izvještavali iz istočne Europe 1989. tijekom revolucija i raspada Sovjetskog Saveza.
Ova provokacija, koja uključuje uspostavljanje NATO raketne baze 100 milja od ruske granice, bila je glupa i krajnje neodgovorna. To nikada nije imalo geopolitičkog smisla. To, međutim, ne opravdava invaziju na Ukrajinu. Da, Rusi su bili mamac. Ali oni su reagirali povlačenjem okidača. Ovo je zločin. Njihov zločin. Pomolimo se za prekid vatre. Radimo na povratku diplomaciji i zdravom razumu, moratoriju na isporuke oružja Ukrajini i povlačenju ruskih trupa iz zemlje. Nadajmo se prestanku rata prije nego što naletimo na nuklearni holokaust koji će nas sve proždrijeti.
Chris Hedges je bivši novinar za New York Times koji je izvještavao iz ratne Bosne i dugogodišnji aktivist. Prenosimo njegovu kolumnu sa portala ScheerPost, original možete pročitati OVDJE.
Preventivni rat, bilo u Iraku ili Ukrajini, je ratni zločin. Nije važno hoće li se rat pokrenuti na temelju laži i izmišljotina, kao što je bio slučaj u Iraku, ili zbog kršenja niza sporazuma s Rusijom, uključujući obećanje Washingtona da neće širiti NATO izvan granica ujedinjenu Njemačku, da ne raspoređuje tisuće NATO vojnika u istočnoj Europi i da se ne miješa u unutarnja pitanja naroda na ruskoj granici, kao i odbijanje provedbe mirovnog sporazuma Minsk II. Vjerujem da se invazija na Ukrajinu nikada ne bi dogodila da su ta obećanja održana. Rusija ima puno pravo osjećati se ugroženo, izdano i ljutito. Ali razumjeti ne znači oprostiti. Invazija Ukrajine, prema post-Nürnberškim zakonima, zločinački je agresijski rat.
Poznajem oruđe rata. Rat nije politika drugim sredstvima. To je demonski alat. Proveo sam dva desetljeća kao ratni dopisnik u Srednjoj Americi, na Bliskom istoku, u Africi i na Balkanu, gdje sam pratio ratove u Bosni i na Kosovu. Nosim u sebi duhove desetaka onih koji su progutani u nasilju, uključujući mog bliskog prijatelja, dopisnika Reutersa Kurta Schorka, koji je ubijen u zasjedi u Sierra Leoneu s još jednim prijateljem, Miguelom Gilom Morenom.
Poznajem kaos i dezorijentaciju rata, stalnu neizvjesnost i zbrku. U vatrenom okršaju svjesni ste samo onoga što se događa nekoliko metara oko vas. Vi se očajnički, i ne uvijek uspješno, borite da shvatite odakle dolazi paljba u nadi da ćete izbjeći metak.
Osjećao sam bespomoćnost i paralizirajući strah koji se i godinama kasnije spušta na mene poput teretnog vlaka usred noći, ostavljajući me umotanog u kolutove užasa, srce mi lupa, tijelo mi curi znoj.
Čuo sam jauke onih koji su se grčili od tuge dok se u transu drže za mrtva tijela prijatelja i obitelji, uključujući djecu. I dalje ih čujem. Nije bitan jezik. Španjolski. Arapski. Hebrejski. Dinka. Srpsko-hrvatski. Albanski. Ukrajinski. Ruski. Smrt probija jezične barijere.
Znam kako izgledaju rane. Raznesene noge. Glave koje su implodirale u krvavu, kašastu masu. Zjapeće rupe u želucima. Lokve krvi. Plač umirućih, ponekad za svojim majkama. I miris. Miris smrti. Najviša žrtva za muhe i crve.
Tukli su me iračka i saudijska tajna policija. Zarobili su me Kontrasi u Nikaragvi, koji su se radio-vezom javili u svoju bazu u Hondurasu da vide trebaju li me ubiti, i opet u Basri nakon prvog Zaljevskog rata u Iraku, nikad ne znajući hoću li biti pogubljen, pod stalnom stražom i često bez hrane, pijući iz blatnih lokvi.
---
Epa-str/ AFP
---
Primarna lekcija u ratu je da mi kao različiti pojedinci nismo važni. Postajemo brojevi. Stočna hrana. Objekti. Život, jednom dragocjen i svet, postaje besmislen, žrtvovan neutaživom apetitu Marsa. Nitko u ratu nije izuzet.
"Bili smo potrošni materijal", napisao je Eugene Sledge o svojim iskustvima kao marinac u južnom Pacifiku u Drugom svjetskom ratu. "Bilo je teško prihvatiti. Dolazimo iz nacije i kulture koja cijeni život i pojedinca. Naći se u situaciji u kojoj se čini da tvoj život nema nikakvu vrijednost je zadnja točka usamljenosti. To je ponižavajuće iskustvo."
Krajolik rata je halucinogen. Prkosi razumijevanju. Nemate pojma o vremenu tijekom rafaljne paljbe. Nekoliko minuta. Nekoliko sati. Rat u trenu uništava domove i zajednice, sve što je nekada bilo poznato, a za sobom ostavlja tinjajuće ruševine i traumu koju nosite do kraja života. Ne možete shvatiti ono što vidite. Okusio sam dovoljno rata, dovoljno vlastitog straha, tijelo mi se pretvorilo u žele, da znam da je rat uvijek zlo, najčistiji izraz smrti, obučen u domoljubni napjev o slobodi i demokraciji i prodan naivcima kao ulaznica na slavu, čast i hrabrost. To je otrovan i zavodljiv eliksir. Oni koji prežive, kako je napisao Kurt Vonnegut, nakon toga se bore da iznova osmisle sebe i svoj svemir koji, na nekoj razini, više nikada neće imati smisla.
Rat uništava sve sustave koji održavaju i njeguju život - obiteljski, ekonomski, kulturni, politički, ekološki i društveni. Kad rat počne, nitko, čak ni oni koji su nominalno zaduženi za vođenje rata, ne može pretpostaviti što će se dogoditi, kako će se rat razvijati, kako može tjerati vojske i narode u samoubilačku ludost. Nema dobrih ratova. Nijedan. To uključuje Drugi svjetski rat, koji je saniran i mitologiziran kako bi lažno slavio američko herojstvo, čistoću i dobrotu. Ako je istina prva žrtva u ratu, dvosmislenost je druga. Ratoborna retorika koju su prihvatili i pojačali američki tisak, demonizirajući Vladimira Putina i uzdižući Ukrajince u status polubogova, zahtijevajući snažniju vojnu intervenciju zajedno s osakaćenim sankcijama koje su imale za cilj srušiti Putinovu vladu, infantilna je i opasna. Ruski medijski narativ je jednostavan kao i naš.
---
---
Nije bilo razgovora o pacifizmu u podrumima u Sarajevu kada su nas svakodnevno gađali stotinama srpskih granata i dok smo bili pod stalnim snajperskim nišanom. Imalo je smisla braniti grad. Imalo je smisla ubiti ili biti ubijen. Vojnici bosanskih Srba u dolini Drine, Vukovaru, Srebrenici naveliko su pokazali svoju sposobnost za ubilačka divljanja, uključujući strijeljanje stotina vojnika i civila, kao i silovanja žena i djevojaka na veliko. Ali to nije spasilo nijednog od branitelja u Sarajevu od otrova nasilja, dušerazorne sile koja je rat. Poznavao sam jednog bosanskog vojnika koji je čuo zvuk iza vrata dok je patrolirao na periferiji Sarajeva. Ispalio je rafal iz svog AK-47 kroz vrata. Odgoda od nekoliko sekundi u borbi može značiti smrt. Kada je otvorio vrata, pronašao je krvave ostatke 12-godišnje djevojčice. Kći mu je imala 12 godina. Nikad se nije oporavio.
Od rata profitiraju samo autokrati i političari koji sanjaju o carstvu i globalnoj hegemoniji, o božanskoj moći koja dolazi s vojskama, ratnim zrakoplovima i flotama, zajedno s trgovcima smrću, čiji posao preplavljuje zemlje oružjem. Širenje NATO-a na istočnu Europu donijelo je Lockheed Martinu, Raytheonu, General Dynamicsu, Boeingu, Northrop Grummanu, Analytic Services, Huntington Ingallsu, Humani, BAE Systemsu i L3Harrisu milijarde profita. Raspirivanje sukoba u Ukrajini zaradit će im milijarde više.
Europska unija dodijelila je stotine milijuna eura za kupnju oružja za Ukrajinu. Njemačka će gotovo utrostručiti vlastiti proračun za obranu u 2022. Bidenova administracija zatražila je od Kongresa 6,4 milijarde dolara financiranja za pomoć Ukrajini, nadopunjujući dotadašnju od 650 milijuna dolara tijekom prošle godine. Trajna ratna ekonomija djeluje izvan zakona ponude i potražnje. To je korijen dva desetljeća duge močvare na Bliskom istoku. To je korijen sukoba s Moskvom. Trgovci smrću su sotonski. Što više leševa proizvode, to im bankovni računi bujaju. Oni će unovčiti ovaj sukob, onaj koji sada koketira s nuklearnim holokaustom koji bi ugasio život na Zemlji kakav poznajemo.
---
Str/ AFP
---
Opasnu i nažalost predvidljivu provokaciju Rusije – čiji nuklearni arsenal stavlja Damoklov mač iznad naših glava – širenjem NATO-a razumjeli smo svi mi koji smo izvještavali iz istočne Europe 1989. tijekom revolucija i raspada Sovjetskog Saveza.
Ova provokacija, koja uključuje uspostavljanje NATO raketne baze 100 milja od ruske granice, bila je glupa i krajnje neodgovorna. To nikada nije imalo geopolitičkog smisla. To, međutim, ne opravdava invaziju na Ukrajinu. Da, Rusi su bili mamac. Ali oni su reagirali povlačenjem okidača. Ovo je zločin. Njihov zločin. Pomolimo se za prekid vatre. Radimo na povratku diplomaciji i zdravom razumu, moratoriju na isporuke oružja Ukrajini i povlačenju ruskih trupa iz zemlje. Nadajmo se prestanku rata prije nego što naletimo na nuklearni holokaust koji će nas sve proždrijeti.
Potresan tekst ratnog reportera: Meni nitko ne treba objašnjavati grozote rata, bio sam u Sarajevu dok se pucalo. Ali ljudi, probudite se, ubijate se zbog igrica moćnika
Chris Hedges je bivši novinar za New York Times koji je izvještavao iz ratne Bosne i dugogodišnji aktivist. Prenosimo njegovu kolumnu sa portala ScheerPost, original možete pročitati OVDJE.
Preventivni rat, bilo u Iraku ili Ukrajini, je ratni zločin. Nije važno hoće li se rat pokrenuti na temelju laži i izmišljotina, kao što je bio slučaj u Iraku, ili zbog kršenja niza sporazuma s Rusijom, uključujući obećanje Washingtona da neće širiti NATO izvan granica ujedinjenu Njemačku, da ne raspoređuje tisuće NATO vojnika u istočnoj Europi i da se ne miješa u unutarnja pitanja naroda na ruskoj granici, kao i odbijanje provedbe mirovnog sporazuma Minsk II. Vjerujem da se invazija na Ukrajinu nikada ne bi dogodila da su ta obećanja održana. Rusija ima puno pravo osjećati se ugroženo, izdano ...
