StoryEditor
HajdukREPORTERI ‘SLOBODNE’ U CRETU BIZOVAČKOM

Hajdin: klub kakvoga je na čitavome svijetu nemoguće pronaći, vjerovali ili ne, najpoznatiji igrač im je bio Ivo Sanader!

Piše Davor Krile
6. ožujka 2017. - 23:25
hajdin_cret7-030317

U mitologiji postoje mnoga dvojna i hibridna bića. Kentaur je, primjerice, do pasa čovjek, a od pasa konj. Minotaur je do pola muškarac, a od pola bik. Sirena je napola žena, a napola riba, a tehnika je – prema slavnome tumačenju Đoa Amerikanca iz Raosovih “Prosjaka i sinova” – jedinstvena kokoš: pol barena, pol pečena, a nerasičena.

Sve su to, međutim, uglavnom križanci i stvorenja iz pučke predaje koje je malo tko imao čast vidjeti golim okom.

Za razliku od vaših reportera koji su u ravnoj Slavoniji, u selu Cretu nedaleko od Bizovca, izbliza vidjeli i opipali možda i veće čudo dvojstva od svih navedenih, te razgovarali s osnivačima i čelnim ljudima posve nezamislivog, a nekima i pomalo frankenštajnovskog nogometnog kluba.

Do pola je Hajduk, a od pola Dinamo – Hajdin se zove. Natječe se u najnižoj trećoj županijskoj nogometnoj ligi, ali mu to ne smeta da u pomirbi naših nogometnih antagonizama, za razliku od Hrvatskog nogometnog saveza, već gotovo 50 godina ne bude pravedan, uspješan i velik. Ono što Davoru Šukeru i suradnicima nikako ne polazi za rukom, u Cretu Bizovačkom, selu s jedva tisuću stanovnika, odrađuju rutinski, bez zle krvi, ljutnje i duljih prigovora ijedne strane.

Cret je slavonsko selo bez jednoga jedinoga šokca, sastavljeno od samih doseljenika iz Dalmacije, Like i Zagorja. Preci su im tu, bježeći od gladi, počeli na plodnu zemlju dolaziti još prije Drugoga svjetskoga rata.

S duboko ukorijenjenim zavičajnim nagnućima, daleke 1968. podijelili su se pri krštenju novoosnovanog kluba: pola sela htjelo je da se zove Hajduk, a pola Dinamo.

Dilemu je uspješno razriješio Ante Buljubašić, tada 22-godišnji mladić, što se taman bio vratio iz vojske: uzeo tri slova od jednoga, tri od drugoga i rodio se Hajdin. Djetetu mnogi nisu prognozirali dug i uravnotežen život, ali vrijeme ih je demantiralo.

Problem dresova su jednako uspješno premostili kombinacijskom tehnikom – odabrani su bijelo-plavi – a i grb je nastao kao mutant dva slavna grba. Ante, čiji su preci u ravnicu dospjeli iz Zagvozda, nevješto krije da je hajdukovac, ali je pomnim kadrovskim balansiranjem svejedno uspio napraviti složan i jedinstven kolektiv. Neskriveno je ponosan na svoje diplomatske vještine.     
– Ipak ste ga krstili “Hajdin”, a ne “Dinhaj” – izdaleka podbadamo – hajdučko srce ipak je prevagnulo?

Ante ne smije službeno priznati nagnuća koja bi mu pokvarila životnu misiju i ovaj nogometni “melting-pot” prikazala kao umjetnu tvorevinu. Prebacuje temu i priča kako se odmah nakon osnivanja klub suočio s naglim nestankom gotovo svih igrača: taman su u obližnjoj šumi usjekli breze za stative i montirali ih na teren, kad je u ljeto 1968. došlo do ruske intervencije u Čehoslovačkoj pa je golgetere masovno pozvalo u rezervu...

Predsjednik Hajdina Josip Bačani pripovijeda kako je tradicija pobratimstva između hajdukovaca i dinamovaca kod njih toliko uspjela da se nerijetko događa da mladići, primjerice, do 15. godine navijaju za Dinamo, a onda obnoć promijene bandiru i postanu hajdukovci, ili obrnuto.

Nismo sigurni kako će tako kompleksan razvoj poslije utjecati na njihove identitete, ali svi znaju navijačke pjesme svojih rivala i navodno ih zajedno pjevaju.

– Navijačka skupina vam se sigurno zove Torcida Boysi ili Bad Blue Torcida? – nagađamo nastavak priče o hibridnome konceptu sela.

– Nemamo, na žalost, navijačku organizaciju, ali ideja nije loša. Imamo, inače, ovdje ljutih torcidaša, koji strašću nadoknađuju pa i premašuju brojčanu prevagu dinamovaca u cijelom kraju. Marin Jakovčević Mara u Bizovcu, primjerice, ima firmu koja se zove “Torcida”, a kamion mu je cijeli ofarban u boje Hajduka. Nije ni čudno, kad mu je šogor Hajdukov bivši golman Tonči Gabrić – upućuje nas predsjednik.

Hajdukovci u Cretu to će vam nerado priznati, ali ih već godinama jako peče jedna otvorena rana. Dinamo je 2007. zaigrao prijateljsku utakmicu s Hajdinom, bila je tu kompletna prva momčad s Lukom Modrićem i ostalima, a Zdravko Mamić poklonio im je tom prilikom dvije ganc-nove garniture dresova.

Hajduk su nekoliko puta pokušali dozvati u prijateljski posjet, ali do danas neuspješno. Kad bi se ta slavna utakmica uspjela realizirati barem dogodine, za 50. rođendan kluba, sve molitve bi im bile uslišene. Kao direktor osječke šećerane, otac predsjednika Hajduka Ivana Kosa svojedobno je puno pomagao klubu, pa bi – vele u Cretu – bio red da se ta obiteljska tradicija nekako i nastavi…

– Malo mi previše ove plave farbe dinamovci meću kad ja ne gledam – mrmlja Ante Buljubašić sebi u bradu dok prolazimo pokraj klupske svlačionice blijedomodre fasade.

Lako je shvatiti da je navijačka ravnoteža u Hajdinu ipak krhka i delikatna biljka, gotovo kao bratstvo i jedinstvo u bivšoj državi. Čim malo popusti pažnja osnivača i vrhovnoga komandanta, odmah svak vuče konope na svoju stranu.

Zato je u sve mehanizme klupskoga funkcioniranja uveden, da prostite, ne nacionalni, nego striktni navijački ključ. Uprava je pažljivo izbalansirana između hajdukovaca i dinamovaca, do posljednjega čovjeka: predsjednik je dinamovac, potpredsjednik hajdukovac, tajnik hajdukovac, a blagajnik dinamovac… Ne smije biti preglasavanja, ne smije doći čak ni do šanse za sirovu dominaciju jednih na račun drugih.

– Kako bi bilo – pitamo Antu Buljubašića – da ovaj vaš model predložite Rusanovoj, a mogli bi i strankama i političarima?

– Nema se što tu predlagati, kad sam ja u cijelom ovom kraju osnovao gotovo sve stranke. U Cretu HDZ, u Bizovcu SDP, poslije sam pomogao da se utemelji i DC, a bez mene ne bi bilo ni HDSSB-a… – zatiče nas odgovorom.

Ante je naprosto čovjek aktivizma, pluralizma, tisuću hrvatskih cvjetova i miroljubive aktivne koegzistencije. Poklanja nam zastavicu boćarskoga kluba koji je zadnjega osnovao, ZDLOH se taj klub zove. Skraćenica, naravno, iznova cilja ravnopravnoj zastupljenosti svih profila stanovništva u Cretu: Zagoraca, Dalmatinaca, Ličana i ostalih Hrvata.

– Uspjeli smo u fuzioniranju dinamovaca i hajdukovaca, ali nam sad prijeti druga vrsta pogibelji, nestanak – govori član uprave Hajdina Dalibor Cvetković, povjeravajući nam se kako zbog masovnoga iseljavanja mladih iz Slavonije već imaju ozbiljnih problema s igračkim kadrom.
Josip Bačani domeće kako se u zadnjih nekoliko godina iz Creta odselilo sigurno deset posto stanovništva, a – što je najgore – mladi odlaze s čitavim obiteljima, ženama i malom djecom, što znači da se vjerojatno nikad neće vratiti.

Obiteljske kuće s par jutara zemlje u okolici se mogu kupiti već za ciglih desetak tisuća eura. Selo nastalo ni iz čega, sirotinjskim seobama, tako samo osamdesetak godina kasnije u jednako plodnoj ravnici kopni i iščezava zbog nekih novih seoba. Zajedništvo u egzistencijalnim pitanjima ne da se riješiti nogometnim formulama.

Domaćinima na rastanku otkrivamo podatak koji im je bio potpuno nepoznat, a tiče se sigurno najslavnijega igrača u povijesti njihova kluba. Nakon što mu je nedavno dijagnosticiran karcinom prostate, prijatelji Ive Sanadera sa studija filozofije u Rimu objavili su na društvenim mrežama uz želju za brzim oporavkom zajedničku fotografiju njihova svojedobnog kluba u kojemu je 1976. godine bivši premijer bio vodeći golgeter.

Klub se, kakve li koincidencije, zvao Hajdin, djelovao je u sklopu hrvatskog Pontifikalnog zavoda sv. Jeronima u Rimu, a tamo ga je, nakon prelaska s đakovačke bogoslovije u rimski Zavod sv. Jeronima, osnovao upravo bivši igrač Hajdina iz Creta, svećenik Nikola Škalabrin.

Ivu Sanadera je na ovoj slici, međutim, puno lakše prepoznati po hrvatskom političkom integralizmu nego po Boney M frizuri, slavnoj “mikrofonki”, izuzetno popularnoj u to vrijeme.

Tko god je dosad mislio da je bivši premijer oduvijek bio isključivo hajdukovac, evo mu dokaza da je on zapravo stari hajdinovac: vrijedni perjanik hrvatske pomirbe na sportskim borilištima, i to puno prije Franje Tuđmana.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

18. siječanj 2021 04:21