StoryEditorOCM
SplitIVAN ŠOLIĆ

Mali Vakula iznio zanimljivost: polarna svjetlost je fenomen koji je u Splitu posljednji put viđen u noći napada JNA

Piše Ivan Šolić
6. studenog 2023. - 15:19

KAKO JE AURORA BOREALIS UKRALA SLAVU ‘ATLANTSKOM MONSTRUMU‘...

Kad sam sinoć (15-ak minuta prije 19 sati) u inbox dobio fotografiju Luke Norca Kljaje uz opis "jedna zanimljiva fotografija slikana upravo na nebu iznad Kamešnice", pomislio sam da je riječ o nekakvoj šali (ili o fotomontaži), a kad sam se zaista uvjerio u autentičnost fotografije, umalo sam pao na stražnjicu od šoka – ma kakva zanimljivost, to je senzacija, čudo, ljudi moji! Bilo mi je tada jasno da "dvostranicu" koju sam posvetio "atlantskom monstrumu" (supercikloni Ciaran koja je poharala europsku obalu Atlantskog oceana od Engleske, Francuske, pa preko zemalja Beneluksa i Njemačke do Italije, a moć oluje osjetila je i naša obala) – mogu baciti u smeće. Alo, u Dalmaciji se (poslije više od 30 godina) pojavila polarna svjetlost (i "ukrala" slavu "atlantskom monstrum")! Iako nije čarobna u svom spektru boja kako je to slučaj u polarnim krajevima, ova je ipak nekako posebna, jer bilo je to pravih 10-ak minuta užitka u "dalmatinskoj" polarnoj svjetlosti.

image

Polarna svjetlost u Stockholmu je sasvim normalna pojava

Jakica Lovrić

POLARNA SVJETLOST U SPLITU POSLJEDNJI PUT VIĐENA UOČI NAPADA MORNARICE JNA NA SPLIT

Nakon što su mi se slegli dojmovi, zasukao sam rukave, uskočio u vremeplov i krenuo u potragu za informacijom (bilo kakvom) – kada je posljednji put u Splitu uočen ovaj fenomen? Prvi (pravi) trag poslao mi je na WhatsApp Rade Popadić iz udruge CROMETEO (Rade je poznati kroničar vremenskih pojava na našem području). "Zadnja polarna svjetlost (slična današnjoj) vidjela se 1991., noć prije napada JNA mornarice na Split. Bilo je zamračenje pa se golim okom fino vidjelo i dugo je trajalo." Ni Popadić se toga ne sjeća, već prepričava iskustva starijih (iskusnih) članova meteorološkog foruma koji je pokrenuo još davne 2005. godine. Nakon prvog pravog traga nagrnuo sam na arhiv Slobodne Dalmacije... Broj po broj, pokušavao sam pronaći bilo kakvu vijest o polarnoj svjetlosti u Dalmaciji, ali, nažalost, nisam uspio. Uostalom, nije ni za zamjeriti, naša domovina je tih dana imala toliko problema pa je moguće da je takav fenomen "prošao ispod radara". Ali, kad nema službene vijesti, uvijek nam ostaje dobra stara narodna predaja...

image

Polarna svjetlost u Austriji

JA SAM JEDNOM U ŽIVOTU...

"Ja sam jednom u životu vidio polarnu svjetlost, i to početkom rujna 1991., kad je bilo zamračenje zbog zračne uzbune. Crveno nebo poviše Kozjaka, nitko nije znao što se događa (bile su neke informacije da su ispaljene svjetleće rakete), da bi nakon sat vremena na radiju javili da je to polarna svjetlost", napisao je svoje svjedočenje o polarnoj svjetlosti Josip Ostojić.

"Krvavo nebo je bilo dan prije pokolja u Drugom svjetskom ratu kada su stradala sela podno Kamešnice (pričali mi pradjed, djed i baka)", korak dalje u prošlost svjedočenja polarnoj svjetlosti otišla je Šimica Mastelić.

Luk, pruga, zavjesa...

POLARNA SVJETLOST - FENOMEN KOJI JE PLIJENIO PAŽNJU ZNANSTVENIKA JOŠ PRIJE 300 GODINA

Sve one koji vjeruju kako je polarna svjetlost vjesnik apokalipse (ili, ne daj Bože, ratova), morat ćemo razočarati. Polarna svjetlost je (samo) prirodni fenomen koji je naš znanstvenik Ruđer Bošković proučavao još prije više od 300 godina! U kontinentalnom dijelu domovine "ukazanje" polarne svjetlosti je kudikamo češće negoli je to slučaj na moru, a što je veća udaljenost od magnetskih polova, ona se rjeđe pojavljuje.

Hrvatska enciklopedija polarnu svjetlost definira kao svjetlosnu pojavu u visokim slojevima atmosfere koja se pojavljuje u raznim formama (luk, pruga, zavjesa...), od kojih svaka ima svoj specifikum pojave. Navodi kako polarna svjetlost u Zemljinoj atmosferi nastaje kada brze, električni nabijene čestice Sunčeva vjetra uđu u Zemljino magnetsko polje pa se ubrzavajući prema Zemljinim magnetskim polovima sudaraju s česticama zraka i "tjeraju" ih na emisiju svjetlosti. To se najčešće događa na visinama između 90 i 150 kilometara. Kada je promatramo na područjima bližima Zemljinim polovima, ona je žutozelenkaste boje, dok promatrana s manjih geografskih širina ima crvenkastu boju. Do razlike u boji dolazi zbog različitih gustoća zraka na različitim visinama atmosfere. Na sjeveru se naziva aurora borealis (sjeverna zora), prema rimskoj božici svitanja Aurori i grčkom bogu sjevernih vjetrova Boreju. Na jugu se naziva aurora australis (južna zora), navodi Hrvatska enciklopedija.

Svaku put u Švedskoj...

‘SVAKI PUT U ŠVEDSKOJ JE LOVAM I ONDA JE PROPUSTIM S PROZORA‘

VAŠI KOMENTARI:

"Sad bi moja baba Perina rekla da će brzo rat..." – polarnu svjetlost iz perspektive priča o vukodlacima i vilama svoje bake prepričala je Diana Breko.

"1991. poviše Kozjaka, kao crvena zrakasta zavjesa... vidila se iz Splita, prije rata..." Tonka Željka Blažević prepričava svoja sjećanja na polarnu svjetlost.

"Ljudi, pa to je fenomen prirodni koji nema veze s ratom, pustite bapske priče i uživajte u prizoru!" najčešći je vaš komentar.

"Svaki put u Švedskoj je lovam (ko idiot!) i onda je propustim s prozora!!!" – kakav peh, Marina Malkić ne može vjerovati što je upravo propustila...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. veljača 2024 11:31