Marmelada od šljiva je pomalo kao Zlatokosa - da bi bila baš kako treba, sve joj treba biti umjereno - no mnogi na to ne gledaju tako pa rade tipične pogreške.
Stavite li previše šećera na vrlo slatke, zrele šljive, džem bi mogao biti presladak. Stavite li ga malo, a voće nije dovoljno zrelo, mogla bi biti kisela.
No pored količine šećera i zrelosti voća postoji još jednabitna stavka koju manje iskusni lako previde a to je duljina kuhanja.
Šljive prirodno sadrže pektin, osobito u kožici, pa im za lijepu teksturu često ne treba ni velika količina šećera ni višesatno ukuhavanje. Ne vodite li o tome računa, lako biste mogli napraviti kardinalnu pogrešku: kuhati džem toliko dugo da iz okusa ispari sva svježina voća i da se potencijalno slasna marmlada pretvori u gustu, tamnu i pomalo jednoličnu masu.
Kako biste točno pogodili trenutak u kojem se džem skida s vatre, najjednostavnije je gledati teksturu, ne sat.
Džem od šljiva dovoljno je kuhan kad povučete kuhačom po dnu posude i trag ostane vidljiv sekundu-dvije prije nego što se smjesa polako spoji. Kad zahvatite malo džema kuhačom, ne bi trebao curiti kao sok nego padati u debljim, sporijim kapima.
Još pouzdaniji je test s hladnim tanjurićem. Stavite tanjurić u zamrzivač na nekoliko minuta, na njega kapnite malo džema i vratite ga na hladno 30-ak sekundi. Prođite prstom kroz kap: ako trag ostane razdvojen i džem se ne slije odmah natrag, dovoljno je ukuhan.Imajte na umu da će se džem dodatno zgusnuti hlađenjem, pa ga je bolje maknuti s vatre dok je još mrvicu rjeđi nego što želite u staklenci.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....