Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Zdravko Reić: Revolt kontra reprezentacije je promašen

GLAVA  U  BALUNU

Euro 2016. je krenuo, Hrvatska je s vrlo dobrim položila prvi ispit protiv Turske, tako su Vatreni još jednom pokazali da su sportaši najuspješniji predstavnici naše države u svijetu.

No, kako god se na političkoj sceni događaju raskoli u kojima se doslovno ne zna tko je za koga ili protiv koga, tako u nogometnoj obitelji ima neslaganja, žestokih protivljenja do te mjere da se čovjek mora zabrinuti za psihičko stanje onih koji našoj reprezentaciji, na primjer, javno šalju želje tipa “sve izgubili dabogda“. Zna se, revolt dijela ekstremnih navijača Hajduka u odnosu na rukovodstvo HNS-a, kolikogod bio opravdan ipak je totalno promašen kad se na ciljniku nađe reprezentacija.

Posljednji brojevi o gledanosti izravnog televizijskog prijenosa utakmice protiv Turske, posebno u drugom poluvremenu (1,495.974 ljudi, odnosno 36,3 posto naše populacije) vjerodostojno dokazuju koliko je zanimanje za avanturu Ante Čačića i njegovih izabranika u Francuskoj.

Šteta je da u Splitu nije organizirana fan-zona uz javno prikazivanje izravnih prijenosa, a to se dogodilo iz straha da ne dođe do divljanja huligana, odnosno onih nazovi navijača Hajduka, koji se protive politici HNS-a, pa bi mogli izazvati incidente. 

Molim vas, da budem kjaro, dakle načisto, otvoren, bez zadrške, navijači Hajduka u načelu imaju sva prava u svojoj borbi za poštenije, čistije, korektnije odnose u nogometu, pa i na iskazivanje nezadovoljstva na račun dugotrajnog maćehinskog odnosa HNS-a prema Hajduku. Ali, to je praksa koja traje i koja nije izmišljotina aktualnih lidera nego je usađena u tkivo nogometne organizacije otkako je Hrvatske.

To se konstantno manifestira u privilegiranom položaju Dinama, jednako kako je bilo u bivšoj državi kad su beogradski klubovi uživali neprikrivenu podršku NSJ-a/FSJ-a.

Pristalicama Hajduka ipak bi moralo biti jasno da su podređenom položaju splitskog kluba, naročito u posljednjem desetljeću, najviše kumovali oni koji su vodili “bijele“. No, kako je uvijek najlakše okriviti “vanjske neprijatelje“ tako se događa i u Poljudu, pogotovo otkako navijači izravno biraju rukovodstvo kluba, to jest Nadzorni odbor, pa tako neizravno i operativno vodstvo.

Utjecaj navijača Hajduka u klupskoj politici je enorman, dapače često presudan, tako da ispada kako operativno vodstvo u želji da se održi u foteljama ne samo osluškuje puls svojih članova već ih apsolutno slijedi. Zanimljivo je da su u životu i djelovanju splitskog kluba totalno marginalizirani bivši igrači i funkcionari, tako da veterani nisu poželjni u tkivu Hajduka. Mnogi su anatemizirani baš od navijača, prokazani kao štetočine, pijanci, uhljebi i tome slično. 

Ima tu i istine, rijetki pojedinci među veteranima nisu dostojni Hajduka, ali većina bivših zaslužuje više digniteta, pažnje, suradnje nego se provodi posljednjih godina. Činjenica je da mnogi nisu poželjni u Poljudu iz ovih ili onih razloga, ali to ne smeta ovima iz redova uprave ili, što je još ružnije, od strane navijača, da im zatvaraju vrata kluba.

A vrhunac licemjerja je da kad odlaze s ovog svijeta onda im se priređuju srcedrapateljni rastanci. Tako da je krenula ružna priča kako ljudima koji vode Hajduka (ne samo danas) odgovaraju jedino “hladni veterani“. No, čudno je i to kako su veterani neorganizirani, kako prihvaćaju tu ulogu suvišnih… 

Dražen Mužinić, legendarni igrač Hajduka, sigurno najborbeniji i najsrčaniji (uz druge njegove nogometne, naročito ljudske kvalitete) u povijesti kluba, jedini je preostao u organizmu kluba, formalno kao skaut. On je od prethodne uprave, u prvom redu bivšeg sportskog direktora Gorana Vučevića (ali i voditelja omladinskog pogona Srđana Andrića, također bivšeg) sasvim zanemaren, od ove ga nastoje “izmjestiti“ iz radnog prostora, vjerojatno i iz kluba. Razlog tome je umnogome činjenica da Frfa nikad nije bio puzavac, najmanje je brinuo o sebi, najviše o interesima “bijelih“, pa je već duže vrijeme nepoželjna osoba.

A koliko je Frfa omiljen u širem krugu navijača može posvjedočiti, jedan od dva javna savjetnika predsjednika Ivana Kosa, Dražen Nimčević koji se došao predstaviti Mužiniću i ispričati mu kako je baš po njemu dobio ime!

U Poljudu je na snazi ekipiranje novog vodstva, koje po svemu nema naročitog povjerenja u splitske kadrove (osim uskog navijačkog korpusa), pa je tako kao pripravnik na poslovima u pravnoj službi angažiran mladi navijač iz Zagreba, kao da u Splitu nema nezaposlenih pravnika. 

Ajde, daj bože da nove snage održe klub na razini financijske stabilnosti izvedenoj od prethodne uprave i da povedu “bijele“ u rezultatski uspješniju budućnost. No, treba shvatiti, to nije naročito teško, da Hajduka čeka nova sezona u ulozi pasivnog pratitelja Dinama, pa preostaje nada da će novi trener Marijan Pušnik tijekom sljedećeg prvenstva napokon izvesti stabiliziranje momčadi, dapače ojačavanja, stvaranja moćnijeg sastava koji bi u sljedeće dvije, tri godine bio u stanju ravnopravno se nositi s “modrima“.

Ili će, u slučaju da se nade iznevjere, opet biti krivnja na “vanjske neprijatelje“.

Naslovnica Glava u balunu