"Odluči se. Ubij me ili me poševi...". – "Plaćenica" (2021.)
Doslovan prijevod filma "The Protege", "Štićenica", nanio bi na hrvatskom kinorepertoaru manje potencijalne štete novom akcijskom trileru Martina Campbella, prevedenom kao "Plaćenica". Naime, dosad nismo imali nijednu "Štićenicu", a "Plaćenicu" jesmo prošle godine ("Rogue" s Megan Fox).
O filmovima sa sličnim naslovom, u muškom rodu ("Plaćenik") s varijacijama ("Američki plaćenik", "Posljednji plaćenik"...) ili množini (serijal "Plaćenici"), da i ne govorimo. "The Protege" bi se kao "Štićenica" razlikovao od filmova tog tipa, dok se kao "Plaćenica" uklapa u akcijski kalup.
Kvaka je da se iskusni žanrovski redatelj Campbell ("Zlatno oko", "Zorro: Maskirani osvetnik", "Vertikalna granica", "Casino Royale", "Na rubu tame", "Stranac") i scenarist Richard Wenk ("The Mechanic", "The Expendables 2", "The Equalizer", "Jack Reacher 2", "Renegades", "The Equalizer 2") trude načiniti film malčice drukčijim, manje rutinskim i prosječnim srednjebudžetnim akcijskim trilerom nego što je mogao biti i dijelom jest. Nije im bilo lako, treba reći.
Jer, "The Protege" je još jedan ženski akcić u trendovskoj niski filmova 2010-ih o atentatoricama/osvetnicama. "Atomska plavuša", "Peppermint", "Proud Mary", "Anna", "The Rhythm Section", "Ava", "Jolt"... Ovaj tip filmova načet je devedesetih s "Nikitom" i "Paklenim poljupcem" ili "Dugim oproštajem", da bi njihove boje u 2000-ima branile "Salt", "Colombiana", "Hanna" i "Haywire" kao vjesnice skorog trenda.
Što napraviti da se "Plaćenica" izdvoji u nizu, posebice kad se glavni lik filma zove Anna? Za početak, napisati ženski lik koji nije puka kopija prethodnica i angažirati uvjerljivu akcijašicu poput Maggie Q, nemjerljivo uvjerljiviju od Taraji P. Henson, Blake Lively i Jessice Chastain ("Proud Mary", "Ritam tijela", "Ava").
Maggie se kalila u hongonškim akcijskim filmovima, dogurala do visokobudžetnih hollywoodskih serijala "Nemoguća misija" i "Umri muški" (treći i četvrti dio) te postala nova Nikita u seriji 2010-ih. Više nego dovoljno da napokon dobije vlastiti hollywoodski akcić i odigra salivenu ulogu plaćene ubojice, štićenice Moodyja (Samuel L. Jackson u ulozi a la "Čuvaj me s leđa", no ovdje kao link prema "The Long Kiss Goodnight").
Moody ju je pronašao u Vijetnamu 1991. kao traumatiziranu klinku nakon što je napucala krvnike njezine obitelji i potom podučio tajnama zanata, a kad on strada, ona kreće pronaći odgovorne za napad. Centralna okosnica priče bila bi teški klišej da Anna nije netipična atentatorica koji u slobodno vrijeme, kao paravan, vodi knjižaru, ali radi to s guštom i knjige su njezina strast.
Tipologiju filma još više razbija njezin odnos s polunegativcem, misterioznim ubojicom Rembrandtom (Michael Keaton), koji gura "The Protege" u smjeru romantičnog špijunskog trilera i pali iskru neočekivane romanse već pri njihovu prvom susretu u knjižari, obilježenom očijukanjem i citiranjem Edgara Allana Poea, kad je on glumio kupca, a ona nije znala tko je točno.
Keaton krade svaku scenu svojim prijetećim šarmom nadahnut u ulozi koja je mogla biti stereotipna i njegova konekcija s Q nagoni gledatelja da navija za ovaj neobičan par, premda sve ukazuje na to da teško mogu o(p)stati zajedno u svom svijetu.
Konekcija je Campbellu jednako važna (ako ne i važnija) kao koreografija akcije "R" predikata u kojoj Q puca, udara i koristi vatrogasno crijevo gotovo idealne dužine da se spusti s višeg kata u prizemlje zgrade. Akcija nije spektakularna kao u blockbusterima "Goldeneye" i "Casino Royale", s kojima je Campbell dvaput uspješno resetirao Bond-filmove, ali je dostatno kompetentna i dinamična, povremeno i borilačko-koreografski prpošna, no interakcija je intrigantija.
Iako su mogli izgovarati i sočnije dijaloge, kemija između Q i Keatona je na finoj razini tijekom svake njihove iduće (inter)akcije, kao u sceni za večerom, kad ispod stola drže pištolje prepoznajući oružje po zvuku otponca i nišaneći jedno drugome u prepone, ili prilikom tučnjave koju prekidaju zbog seksa. Ubij me ili me poševi, pitanje je sad...