Postavljeno pitanje svih pitanja u pretprošlom “Reflektoru“ još uvijek nije dobilo konkretan odgovor. Producenti serijala o Jamesu Bondu i dalje šute o potencijalnom castingu idućeg agenta 007 ukoliko se Daniel Craig ne odluči vratiti ulozi. Hoće li akcijskog junaka “licenciranog“ za ubijanje u tom slučaju utjeloviti Idris Elba? Možda Tom Hardy ili Michael Fassbender? Tko će ga znati. No, pita li se autora ovih redaka, izbor za novog-starog Bonda pada na prokušanog Piercea Brosnana koji je ulogu preuzeo davne 1995. u filmu “Zlatno oko“.

Sa svakim od navedenih glumaca idući Bond-film bi više-manje bio kontinuacija Craigove ere robusnijeg, ali opet dovoljno šmekerskog agenta 007., pa i s tamnoputim Elbom, isključimo li različitu boju kože. Međutim, angažmanom Brosnana idući “Bond“ bi mogao biti nešto sasvim drukčije - “bondovski“ odgovor na aktualnog “Logana“ s netipičnim pristupom arhetipskom (super)heroju. Iako uskoro puni 64 godine, Brosnan je dovoljno fit. Posvjedočili smo tome ne samo u njegovim recentnim akcijskim trilerima poput “November Mana“, nego i uživo, na dodjeli Europskih filmskih nagrada prošlog prosinca, gdje mu je smoking stajao kao saliven.

K tome, Bond bi s Brosnanom napravio puni(ji) krug. U svom prvom i najboljem Bond-filmu “Goldeneye“, Brosnan je utjelovio sve prethodne tumače agenta 007, od Seana Conneryja preko Georgea Lazenbyja i Rogera Moorea do Timothyja Daltona –akciju, humor i dramu, prošlost, sadašnjost i Craigovu budućnost. Na njegovom Bondu iz “Zlatnog oka“ ocrtavale su se sve njihove akcijsko-ljubavne pobjede i porazi koje je senzitivniji i samosvjesniji Brosnan ponio na svojim leđima u posthladnoratovske devedesete, kad je postalo normalno da čak i 007 može imati ženu iznad sebe (Judi Dench kao M), ali on nema “ništa protiv toga“, posebice ako se ona odaziva na ime Onatopp (Famke Janssen) nasljeđujući Pussy Gallore, Holly Goodhead i ekipu.

Iz današnje perspektive gledano, porazi su intrigantniji, samo ih tada, u eri prije mračnijih blockbustera - poput Nolanova čitanja Viteza tame nakon kojeg je i Bond počeo ispočetka - nije bilo lako detektirati pored šarenila 007 formule s globtroterskim lokacijama, nemogućim akcijskim scenama, sočnim šlagvortima, seksi(stičkim) ženskim imenima i negativcima željnim svjetske dominacije. U “Goldeneyeu“ je Bond naoko i dalje isti – svemogući junak, za žene nepopravljiv, šarmantan i profinjen, kadar džentlmenski namjestiti kravatu usred žestoke akcije i imati duhovite primjedbe.

Primjerice, da negativčevu klasičnu prijetnju “predajte se, ruke iznad glave“ prokomentira s “originalno“ ili se s riječima “Voljela je jak stisak“ slikovito oprosti od psihotične zlikovke Onatopp koja obožava ubijati muškarce svojim dugim nogama za stiskanje. Uvodna scena predstavlja Bonda tijekom dvije vjerojatno najluđe kaskaderske akrobacije u cijelom serijalu – “bungee jumping“ s vrha brane ubrzo zamjenjuje skok s motociklom za zrakoplovom koji ponire niz klisuru, tj. hvatanje aviona u letu i njegovo podizanje prije nego poljubi dno planine.

Do kraja filma Bond će se naći za upravljačem tenka, kašiti policijske lade i demolirati spomenike na ulicama St. Petersburga, poput razigrana djeteta s igračkom na daljinski. Dakle, Bond se u igri s negativcima i još uvijek ponaša kao “boy with toy“ i uživa u eksplozivnoj kemijskoj olovci kako bi mogao bubnuti “pero je ubojitije od mača“, no prvi put ga za to kori žena, računalna programerka Natalya Simonova (Izabella Scorupco). To je ništa prema ukoru “zle kraljice“ M - “seksist, mizoginični dinosaur, relikvija Hladnog rata“.

Drugi govore važnije stvari umjesto junaka, oslikavajući lik i njegovo dugogodišnje djelo. Nekoć bi čak i Daltonov Bond teško vodio refleksivne razgovore na karipskoj plaži u pauzi od maženja, odnosno ako bi ga ljepotica slučajno i upitala “Kako možeš biti tako hladan?“, nema šanse da bi odgovorio “To me drži na životu“, vjerojatnije bi izvalio nešto u stilu “Zato jer ti ti prevruća“. Preko Brosnanova Bonda se prelama serijal koji je ponešto izgubio nevinost starih Conneryjevih i Mooreovih filmova, pa i čitav svijet, daleko od crno-bijele jednostavnosti sedamdesetih između pozitivaca i negativaca.

Zlikovac (Sean Bean) ovdje nema volje obaviti “small talk“/“chit-chat“ prije nego ubije heroja, no kadar je pogoditi ga u srce s riječima bolnijima od metka kakve bi mogao čuti Craigov 007. Otprilike, Bond pije vodka-martinije kako bi ušutkao vriskove svih muškaraca koje je ubio, a u rukama pustih žena pronalazi oprost za sve mrtve koje nije uspio zaštititi. Sada vizualizirajte novi film s tim Bondom 20-ak godina kasnije. Nasilna prošlost ga je sustigla i nije mu ni do čega, kamoli akcijskih herojstava i kulerstava, no spletom okolnosti je prisiljen skupiti snagu i još jedan put ovjeriti dozvolu za ubijanje. Star, protresen i promiješan, spreman da umre neki drugi dan.