StoryEditor

AMERIČKI PLAĆENIK Novi Bourne nije rođen

8. listopada 2017. - 14:20
Americki-placenik

“Patriotizam postoji jer netko od nas treba viši cilj.“ – “Američki plaćenik“ (2017.)

Skupocjeni spektakli “John Carter“ i “Battleship“ trebali su 2012. ustoličiti Taylora Kitscha (“Friday Night Lights“, “X-Men Origins: Wolverine“) kao iduću veliku hollywoodsku zvijezdu i novog mladenačkog akcijskog heroja. Nisu uspjeli. Potonuli su na kinoblagajnama jedva pokrivši troškove proizvodnje i do daljnjega otkazali Kitschov let do akcijskih zvijezda. Umjesto glavnih uloga u visokobudžetnim filmovima Kitsch se morao zadovoljiti sporednima kao u “Jedinom preživjelom“.

Jedna od tih sporednih uloga je i ona u ovogodišnjem akcijskom trileru “American Assassin“ redatelja Michaela Cueste (vrlo solidni “Kill The Messenger“). Kitsch igra Duha, odmetnutog pripadnika tajne grupe plaćenika-ubojica unutar CIA-e, ali on, dakle, nije junak filma. Reduciran je na negativca koji se, ciničan na račun Amerike (“Bog blagoslovio SAD, ha!?“), među ostalim, sveti i bivšem mentoru Stanleyju Hurleyju (Michael Keaton) tako što krade ruski plutonij i pomaže izazvati nuklearni rat s Izraelom.

U verbalnoj “meta“ konfrontaciji s Keatonovim likom razulareni Kitsch se dere “Tko je novi ja?!“, kao da to pitanje postavlja hollywoodskim producentima. A njihov odgovor je Dylan O'Brien, deset godina mlađi protagonist “young adult“ hit-serijala “Labirint“ koji nastupa u glavnoj ulozi Mitcha Rappa, junaka “Američkog plaćenika“, dok je Kitsch (krivo) odabran za sporednu, zlikovsku. Ironija filma jest da bi puno bolji izbor za osvetom gonjena heroja bio Kitsch koji - tjelesno - može O'Briena pojesti za (do)ručak.

Vidljivo je, O'Brien se podredio borilačkim/pucačkim treninzima, pošteno naradio za film i drago nam je da se oporavio nakon teške ozljede na snimanju trećeg “Maze Runnera“, no nažalost nema dovoljno mišićave karizme i mačizma da bi se stopostotno dokazao kao akcijski junak, nekakva mlada inačica Jasona Bournea, Jacka Reachera ili Johna Wicka iz pera pisca Vincea Flynna ugledanog na Toma Clancyja. Ne pomaže tu ni brada od nekoliko dana na njegovu licu, niti pokušaji kulerstva sa šlagvortima poput “Ne brini neću ti nauditi. Naudit ću tvom šefu!“.

Novi Bourne nije rođen. Počesto se čini kao da u ulozi “tough guy“ heroja gledamo nekog člana boy benda, poput One Directiona, posebno kad pored O'Briena u kadar stane Scott Adkins, ovdje tek nešto manje sramotno akcijski marginaliziran u odnosu na “Zločinački um“ s Kevinom Costnerom. O'Brien funkcionira dobro samo na početku, odnosno u prvoj i najboljoj trećini filma. Mitcha Rappa srećemo na Ibizi, gdje će zaprositi djevojku Katrinu (Charlotte Vega), ali njihova sreća je kratkoga vijeka.

U realistično uprizorenom oružanom prepadu islamskih terorista u borbi protiv “američkog imperijalizma“ Katrina pada pokošena mecima, a Mitch je ranjen. Kad psihofizički dođe sebi, on uči napamet Kuran, upisuje MMA i učlanjuje se u klub za praktično streljaštvo, odakle s vremenom biva izbačen zbog naglosti. Sve to radi planski - da se ubaci u terorističku ćeliju i izvrši odmazdu za pogibiju zaručnice. U tim pasažima O'Brien uvjerljivo prikazuje Mitcha kao mladića od krvi i mesa posvećenog osveti kako bi prebolio tugu i očaj zbog smrti voljene koju još nosi u očima.

Uvjerljivost protagonista i filma pada kad stanovita Irene Kennedy (Sanaa Lathan), visokopozicionirana u CIA-i, opazi njegov potencijal prilikom inicijacije u terorističku ćeliju i odluči ga dati na usavršavanje kod Hurleyja, bivšeg mornaričkog specijalca s reputacijom “velikog ratnika“. Eto još jednog problema s (mis)casting odlukom. Keaton je izvrstan glumac i proživljava novu glumačku mladost (“Birdman“, “Spotlight“, “Osnivač“, “Spider-Man: Povratak kući“), ali onako sitne građe baš i ne odgovara gore navedenom opisu, za razliku od, recimo, jednog Brucea Willisa, prvopredviđenog za ulogu.

Ipak, Keaton krade svaku scenu i uspijeva načiniti da zaboravimo na njegovu fizičku konstituciju, pa i blesave parole (“Neprijatelj se odijeva kao jelen, a ubija kao lav“) koje izgovara u paketu s politički paprenijima (“Patriotizam postoji jer netko od nas treba viši cilj“). “American Assassin“ nastoji pomiriti ozbiljniji špijunski triler i zabavan akcić, ali njegova dvostruka nastojanja ostaju nerealizirana. Film baš i nema dobro mišljenje o CIA-i jer ona stvara “čudovišta“ poput Duha i Mitcha, željna “ispravljati svjetske nepravde“ i “ubijati zločeste teroriste“ koji “zaslužuju umrijeti najgorom smrću“, no istodobno želi ostati čistih ruku od možebitnih kontroverzija i kinocenzure pa sve negativne protuterorističke i ine akcije svaljuje na njih, njezine neslužbene operativce.

“Američki plaćenik“ bolje prolazi kao razmjerno kompetentno režiran akcijski film sa zategnutim tenzijama nuklearne bombe spremne da grune. Bomba će doista eksplodirati (pod morem), podići valove i poljuljati brodove/helikoptere u atraktivnoj, računalno potpomognutoj sceni i generičkom filmu dati glazuru akcijsko-trileskog spektakla devedesetih, gotovo izgubljenu u modernoj kinematografiji. U epohi kad akcijski filmovi za kino vizualno nalikuju onima za video (“The Hitman's Bodyguard“), “American Assassin“ barem ne izgleda istočnoeuropski jeftino i to je njegovo najveće postignuće. Budimpešta je prolazna, ne trajna stanica na globtroterskom krstarenju junaka i glumi samu sebe. Budžet je dozvolio Mitchu da zapravo posjeti “bondovske“ destinacije poput Rima, Malte ili Istanbula.

Ništa od franšize

“American Assassin“ će teško postati serijal, iako za to ima podlogu s obzirom na niz romana Vincea Flynna. Film je zasad zaradio 33 milijuna u američkim kinima i 17 u svjetskima za total od 50, što nije bog-zna-koliko. No, O'Brien već ima jedan serijal, spomenuti “Maze Runner“ čiji treći dio, podnaslovljen “Death Cure,“ u kina stiže 26. siječnja 2018.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. kolovoz 2022 01:17