Špagu između zidova napravio je 60-godišnji Jean-Claude Van Damme u početnoj sceni novog filma, francuske akcijske komedije "The Last Mercenary", njegovog prvog za Netflix. To je zaštitni znak majstora borilačkih vještina i jednog od najistaknutijih akcijskih junaka u povijesti, uz leteći kružni udarac nogom.
Razgibanog Van Dammea po tome znaju svi, ne samo stari fanovi i filmofili, nego i novomilenijska publika koja ga je vidjela u reklami za "Volvo" kamione (špaga između dvaju šlepera) i Amazonovoj seriji "Jean-Claude Van Johnson".
Tako, glumčeva špaga između zidova u "Posljednjem plaćeniku" djeluje simbolično, kao da pokušava nogama povezati nekadašnjeg i današnjeg Van Dammea, stare i mlade generacije gledatelja, tj. filmofile upoznate s JCVD-ovim likom i djelom te slučajne "streaming" namjernike kojima je ovo jedan od prvih susreta s njime, pa i žanrove akcije i komedije.
Nešto slično je nastojao napraviti i "Jean-Claude Van Johnson" nakon metafilmski veoma obećavajuće prve epizode, ali izgubio busolu do kraja i postao blentav. "The Last Mercenary" znade podsjetiti na Van Dammeovu seriju, sa svim plusevima (manje) i minusima (nažalost više).
Van Dammeov lik je fino zamišljen kao "meta" preslik njega samoga. Richard Brumere, zvani The Mist, bivši je tajni agent koji je Mount Everest junaštva dosegnuo u devedesetima, baš kao Van Damme, a sada je legenda čije nove akcije prolaze ispod radara, poput glumčevih direktno-na-video filmova snimljenih u sivoj Istočnoj Europi (Mongolija iz uvoda filma podsjeća na Bugarsku).
Onda, u devedesetima, Brumere je sređivao raznorazne negativce na sve strane, čak se i oslobodio zarobljeništva izgrizavši lokot vlastitim zubima, što podsjeća na autoparodična pretjerivanja Jasona Stathama u "Špijunki".
U jednom "flešbeku" vidimo tajnog agenta Richarda u akciji 1995., dakle u godini kad je Van Damme bio na vrhuncu slave i snimio "Iznenadnu smrt", premda se scena ne referira na "Umri muški" akcijnost tog filma, već "Ramba II" i "Ramba III", sugerirajući idejnu polovičnost i neodlučnost "Posljednjeg plaćenika".
"Hajde, nije da je on James Bond ili nešto", čujemo komentar na račun junakove prošlosti. Nije, Van Damme je bio jači od Bonda. Svakako, Brumereova prošlost je na mjestu, no redatelj i koscenarist David Charhon ne zna što bi s njegovom sadašnjosti, osim zgodne ideje da je dobar agent, ali loš otac, pa ubacuje Van Dammea u francusku akcijsku komediju koja bi htjela biti u stilu Jean-Paul Belmonda osamdesetih, ali ispada više na tragu kasnijih nastavaka "Taksija".
Karizmatični glumac je raspoložen za ekstraordinarni metafilm s junakom većim od života kakav je bio "Last Action Hero" ili njegov "JCVD", spreman nasmiješiti se plakatu svoga "Bloodsporta" i zaplesati kao u "Kickboxeru", a Charhon prizemljuje taj film bedastim francuskim humorom i iritirajućim sporednim likovima nedostojnim Van Dammea, počevši od Richardova tinejdžerskog sina (Samir Decazza) koji biva zamijenjen za trgovca oružjem opsjednuta Tonyjem "Scarface" Montanom.
Charhon stavlja veći naglasak na komediju, iako je evidentno kako ima puno više inspiracije da režira akciju kad pred sobom ima legendarnog akcijskog glumca. Dvije akcijske scene se ističu i mogle bi s vremenom biti uvrštene u video "Van Damme best fight scenes".
Prva, borba u sauni-zahodu protiv dvojice atentatora s kreativnom uporabom ručnika protiv noža, zove u sjećanje "Najveći rizik" i služi kao zagrijavanje za zaigrano režiranu završnu tučnjavu, ambijentiranu u prostoriju s fliperima/biljarskim stolovima i ozvučenu starim disko-hitom "Do You Wanna Funk?".
Fliperi su oslikani filmskim likovima poput Terminatora i Freddyja Kruegera. A na zidovima prostorije vise plakati klasika akcije osamdesetih da se Van Damme osjeća kao kod kuće, od "Terminatora", "Ramba II", "Bijega iz New Yorka", "Pobješnjelog Maxa III"... do "Krvavog sporta", ali i akcijske parodije "Velika gužva u Kineskoj četvrti".
Veoma pametno i štosno, ali ne posve iskorišteno kad se uzme u obzir da Charhon ispod postera "Bloodsporta" postavlja nagurivanje dvojice nebitnih likova namjesto Van Dammea koji bi mogao ponoviti identičan udarac kao na plakatu.
Osjećaj (još jedne) propuštene Van Dammeove prilike nadvija se nad "The Last Mercenary", no lijepo je opet vidjeti glumca u visokobudžetnijem filmu snimljenom na sunčanim lokacijama. Fanovi trebaju biti zahvalni Netflixu što mu je dao priliku za novi "comeback", a tko zna. Uz malo sreće "Posljednji plaćenik" postane hit i bude lansirna rampa za neki bolji Van Dammeov projekt.